Kreativne strategije: Početnica
Multimedijalna edukativno-umjetnička instalacija kolektivnog autorstva
Treći modul projekta Kreativne zajednice Andreje Kulunčić

Galerija Filodrammatica, Korzo 28/I, Rijeka
29.10. – 20.11.2015.

   

Radionice, predavanja i diskusije  

   
–  PROGRAM  –

Četvrtak, 29. listopad 2015., 19h
Tribina: Izazovi obrazovnog sustava
Govornici: Nikola Baketa, Zdravko Popović, Snježana Prijić-Samaržija
 
Petak, 30. listopad 2015.
Radionica direktne demokracije za srednjoškolce
Voditelji:  Zdravko Popović i Bruna Nedoklan
 
Srijeda, 4. studeni 2015, 18h
(Dis)kontinuiteti radničkog organiziranja i metoda borbe od 1990.-2014.
Govornici: Marina Ivandić, Nikola Ptić
  

Utorak, 17. studeni 2015., 19h
Tribina: Što je to TTIP i zašto se šuti o tome?
Izlagači: Andrej Gnezda, Duje Prkut i Hrvoje Radovanović
Moderatorica: Bruna Nedoklan
  
Srijeda, 18. studeni 2015., 18h
Tribina: Lijeva kritika civilnog društva
Izlagači: Stipe Ćurković, Suzana Kunac i Zdravko Popović
Moderatorica: Bruna Nedoklan
  
Četvrtak, 19. studeni 2015., 18h
Tribina: Zajedništvo na dokovima: solidarnost na primjeru lučkih radnika i pomoraca
Izlagači: Sindikalisti pomoraca Hrvatske, Luke Rijeka i Luke Kopar
U suradnji s Bazom za radničku inicijativu i demokratizaciju – BRID
Moderatorica: Ana Vračar

 


zvijezda

    

Tribina: IZAZOVI OBRAZOVNOG SUSTAVA
   
Četvrtak, 29. listopad 2015., u 19h
Govornici: Nikola Baketa, Zdravko Popović, Snježana Prijić-Samaržija

    

Nikola Baketa, rođen 1987. godine u Vukovaru. Diplomirao na Fakultetu politickih znanosti i Central Europen University u Budimpesti. Na doktorskom je studiju Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Niz godina aktivan je u različitim organizacijama civilnog društva, a trenutno je član koordinacije GOOD Inicijative.
 
Snježana Prijić-Samaržija prorektorica je za studije i studente Sveučilišta u Rijeci i redovita profesorica na Odsjeku za filozofiju, Filozofskog fakulteta u Rijeci. Područje njezinog interesa je epistemologija i socijalna filozofija, ali i teme primijenjene etike vezane uz bioetku, filozofiju seksualnosti i rodne studije. Bila je suradnica na brojnim projektima domaćih i stranih Sveučilišta. Posljednji u nizu je međunarodni Tempus projekt – ACCESS – Prema pravednijem pristupu visokom obrazovanju.
 

Zdravko Popović je aktivist i član grupe Direktna demokracija u školi. Kroz provođenje radionica direktnodemokratske prakse pruža uvid u drugačiji sustav angažiranog razmišljanja, kao putu ka kritičkom promišljanju vlastite okoline.

Kroz tribinu Izazovi obrazovnog sustava govornici će se osvrnuti na manjkavosti obrazovnog sustava u cjelini i izazove postavljene pred organizacije koje se bave neformalnim obrazovanjem. Po pitanju školskih programa problematična je deficitarnost u obradi gotovo svih društveno i politički relevantnih tema, osobito područja seksualnosti, nacionalnih manjina i kulturne različitosti, medija, demokracije i ljudskih prava.

Zdravko Popović, član grupe Direktna demokracija u školi, govorit će iz pozicije provoditelja izvaninstitucionalnog obrazovanja kroz direktnodemokratske radionice, predstavljajući projekt Početnice, edukativno-aktivističkog programa kojemu je okvir suvremenoumjetnička praksa.

Nikola Baketa govorit će o politikama visokog obrazovanja, građanskog odgoja i obrazovanja kroz prezentaciju Istraživanja političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj koje je pokazalo kako njihova politička pismenost nije posve u skladu s onom koja bi bila očekivana u demokratskoj političkoj kulturi. Maturanti iskazuju ograničeno znanje u pogledu temeljnih političkih pojmova, poznavanja ustavno-političkog ustrojstva, a posebno se manjkavom pokazuje njihova politička informiranost. Značajan broj maturanata nema razvijene stavove prema pojedinim vrijednostima, kao što su ona vezana uz borbu protiv fašizma, što izlaže te mlade riziku da se njima manipulira.



*        *        *
     

RADIONICE DIREKTNE DEMOKRACIJE ZA SREDNJOŠKOLCE
   
Petak, 30. listopad 2015., u 14h
Voditelji: Zdravko Popović i Bruna Nedoklan (grupa Direktna demokracija u školi)

Srijeda, 4. studeni 2015., u 14h
Voditelji: Dijana Ćurković i Sanela Planinčević – Vujičić (grupa Direktna demokracija u školi)



Najveći izazov u približavanju materije polaznicima radionica predstavlja nedostatak predznanja o temi direktne demokracije. Taj je termin prije aktiviranja direktno-demokratskih inicijativa bio u Hrvatskoj uglavnom nepoznat. Analizom predstavničko-demokratskog sustava i ukazivanjem na njegove nedostatke priprema se podloga za prikaz direktno-demokratskog sustava. Dio radionice posvećuje se raspravi među sudionicima unutar koje se definira i eventualni zajednički interes polaznika radionice na osnovu kojeg bi se mogli direktno-demokratski organizirati, kao i način kako se u to upustiti. Prvi korak ka takvoj praksi je prepoznavanje određenog zajedničkog interesa, kao i osnove na kojoj bi članovi dotične zajednice mogli i trebali odlučivati i djelovati zajedno. Radionice Direktne demokracije u školi služe kao pomoć u definiranju tih postavki.

Direktna demokracija u školi je neformalna grupa aktivistica i aktivista različitih dobi i stručnih profila, osnovana krajem 2011. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Proizašla je iz studentskih gibanja 2009. godine, koja su iznjedrila koncept direktne demokracije te ga zagovarala i popularizirala u javnim raspravama i društvu općenito.

 

*        *        *
        

(DIS)KONTINUITETI RADNIČKOG ORGANIZIRANJA I METODA BORBE OD 1900.-2014.
  
Srijeda, 4. studeni 2015., u 18h
Govornici: Marina Ivandić i Nikola Ptić

   

Marina Ivandić i Nikola Ptić članovi su udruge Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID).
 
BRID je nastao 2012. godine, a bavi se zaštitom radničkih prava te promicanjem demokratskog procesa odlučivanja i ekonomske demokracije među radnicima.

Marina Ivandić predstavit će analizu radničkog organiziranja i metode borbi u razdoblju od raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije do današnjih dana. Marina Ivandić i koautor istraživanja Igor Livada, u svojoj analizi, kao indikatore uzimaju određene prakse organizacije i metode te prate njihov razvoj kroz promjene ekonomskog i političkog konteksta (ratne godine, desetogodišnja vlast HDZ-a, zatim dolazak SDP-a i liberalne demokracije). Između ostalog, na predavanju će biti iznesena iskustva o sljedećim fenomenima: zauzimanje poduzeća kao metoda borbe, stožeri za obranu poduzeća te sudjelovanje udruga civilnog društva u radničkim borbama. Kao jedan od rezultata umrežavanja civilnog društva sa sindikatima nastale su novine RAD., novine o radnim pravima i suradnji, pokušaj da se o radu i radnicima progovori iz pozicije koja ne reproducira dominantne prikaze rada uspostavljene u mainstream medijima već da o radu i sindikalnom organiziranju govore i pišu oni kojih se to najviše tiče – radnici i radnice. RAD. će predstaviti Nikola Ptić.

Predavanje prati projekcija filma „Što je meni naša borba dala?” (2014.-2015.), čija je autorica koncepta Andreja Kulunčić. Video je snimljen posredstvom Baze za radničku ravnopravnost i demokratizaciju (BRID), Bojana Nonkovića i Novog sindikata. Ideja je pružiti uvid u procese borbe za radnička prava i što se njome dobiva, odnosno ustanoviti što se moglo učiniti drugačije u slučajevima kad ishod borbe nije bio pozitivan.


  

*        *        *

  

Tribina: ŠTO JE TO TTIP I ZAŠTO SE ŠUTI O TOME?
  
Utorak, 17. studeni 2015., u 19 sati
Izlagači: Andrej Gnezda (Umanotera, Slovenija), Duje Prkut (GONG, Zaustavimo TTIP) i Hrvoje Radovanović (Zelena akcija, Zaustavimo TTIP)
Moderatorica: Bruna Nedoklan

 

Inicijativa Zaustavimo TTIP protivi se potpisivanju Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva zbog katastrofalnih posljedica za stanovnike EU i SAD-a.
  

Europska unija i Sjedinjene američke države trenutno pregovaraju o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP), najvećem sporazumu o slobodnoj trgovini u ljudskoj povijesti. Deklarativna svrha ovog sporazuma jest povećati trgovinsku razmjenu između dvije najmoćnije privrede svijeta što bi navodno trebalo rezultirati novim gospodarskim zamahom, otvaranjem novih radnih mjesta i sl. No, kritičari sporazuma upozoravaju kako je njegov stvarni cilj uklanjanje preostalih prepreka akumulaciji kapitala harmoniziranjem zakonodavstva, pri čemu će najvjerojatnije doći do deregulacije i snižavanja standarda s obje strane Atlantika. Razlogu za zabrinutost pridonose i tajnovitost i netransparentnost samog procesa, pri čemu javnost informacije o sadržaju pregovora dobiva na kapaljku, uglavnom preko dokumenata koji slučajno procure u javnost.
Slovenija je do sada izradila čak dvije analize učinaka TTIP-a i po svakoj je rezultat primjene TTIP-a bio vrlo nepovoljan za slovensko gospodarstvo, a na ovoj tribini će te imati prilike čuti detaljnije o rezultatima samog istraživanja.



*        *        *

 

  

Tribina: LIJEVA KRITIKA CIVILNOG DRUŠTVA

Srijeda, 18. studeni 2015., u 18h

Izlagači/ce: Stipe Ćurković (Centar za radničke studije), Suzana Kunac (Direktna demokracija u školi) i Zdravko Popović (Direktna demokracija u školi)
Moderatorica: Bruna Nedoklan (Direktna demokracija u školi)

 

Stipe Ćurković (Centar za radničke studije): “Tijekom 1990-ih, većina onoga što se odnosilo za lijeve ili kritičke inicijative, pozivalo je na “civilno društvo” ili mu je pripadalo. No diskurs civilnog društva kakav se tada razvio, kao ni njegov utjecaj, nije moguće razumjeti bez povijesne rekonstrukcije njegovih korijena u socijalističkom periodu. Fokus na ljudska i politička prava formativno je usko vezan za problem represije istih u jugoslavenskom (ili šire: socijalističkom ili realsocijalističkom) kontekstu. Nacionalizam i etničko nasilje 1990-ih, ali i etatistička ideološka pompa koji su ih pratili, taj su fokus samo osnažili. Ono što je ostalo izvan fokusa bila su fundamentalna socio-ekonomska pitanja kapitalističke restauracije. To je nedvojbeno odraz specifičnih prioriteta koje je historijski trenutak nametnuo akterima civilnog društva. No, to ujedno upućuje i na konstitutivnu slijepu pjegu civilnog društvenog diskursa, barem u varijanti koja je tim poljem dominirala u regiji.”
  
Suzana Kunac (Direktna demokracija u školi): “Prije suvremene tranzicije u Hrvatskoj prethodila je jedna druga tranzicija – pokušaji prijelaza od centralno-planske na tržišno-plansku privredu što se nazivalo privrednom reformom. Uspjeh te reforme bi značio uspostavu konkurentskog tržišta rada, na kojem bi radnička klasa bila izvrgnuta velikoj nesigurnosti i neizvjesnosti. Socijalistička ekonomija je djelovala kao zaštitni omotač gdje su radnici preferirali državnu totalnu zaštitu, a ne sindikalni kišobran parcijalne i uvjetne zaštite. Tako su interesi politokracije i fizikalnog radništva konvergirali u smislu socijalnog i ekonomskog statusa quo. Za radnike su njihovi uži socio-ekonomski interesi bili važniji od stvarnog sudjelovanja u političkoj moći, dok je za politokraciju bilo najvažnije održavanje političkog monopola, što je bilo važnije od privredne efikasnosti. Na toj sukladnosti interesa bio je moguć “društveni ugovor”.Međutim, za radništvo u Jugoslaviji sam rad nije imao nikakvu intrinzičnu vrijednost – ni kao životni poziv u puritanskoj etici niti kao Marxova “prva životna potreba”, rad je ostao kao vanjska neophodnost, isto kao i u tradicionalnom društvu, kojoj pametan čovjek nastoji izbjeći koliko može.
Civilno društvo koje se razvija pod utjecajem novih globalnih društvenih pokreta 80-ih u Jugoslaviji je izvan i politokracije i radnika, poput otpadnika koji ne sudjeluju u postojećem društvenom ugovoru. Prve organizacije  nastaju kao kritika postojećeg autoritarnog sustava – djeluju na rastakanje hegemonijske paradigme monolitne komunističke partije koja pod svaku cijenu želi sačuvati status quo, a time i spriječiti društveni razvoj.
U tom društvenom i političkom kontekstu se nalazi odgovor zašto se civilno društvo u Hrvatskoj sve do 2009. i studentske blokade gradi  na dihotomiji država-civilno društvo inzistirajući na liberalnom konceptu postavljanja ograničenja djelovanja države organizirajući i osnažujući pritisak odozdo.
Taj liberalni koncept civilnog društva koji neselektivno nabacuje sve: od obrane političkih prava i  kulturalnih sloboda do uspostavljanja tržišnih post- kapitalističkih gospodarstava ili čak restauracije kapitalizma može služiti kao riječ-kod ili čak kao pokriće za kapitalizam.”
  
Zdravko Popović (Direktna demokracija u školi): “Pojam civilnog društva prisutan je u europskom kulturnom krugu još od antičkih vremena, s tim da se njegovo značenje kroz povijest mijenjalo. Svako od tih tumačenja sa sobom nosi i određene probleme, od dobrog, uljuđenog društva reguliranog zakonom u kojem se ljudi i država podrazumijevaju kao isto, preko suženog fokusa na princip pravednog rata u srednjem vijeku (odakle dolazi koncept civila), zatim ideje društvenog ugovora koja dolazi s prosvjetiteljstvom, po kojoj jaka država kroz provođenje zakona omogućuje da društvo bude civilno, sve do do Hegelovog koncepta podjele društva na političku (državnu)  i civilnu (ekonomsku) sferu, na osnovu kojeg se gradilo i današnje poimanje civilnog društva. No najproblematičnije tumačenje je upravo to današnje u kojem se civilno društvo poima kao tzv. treći sektor koji sudjeluje u ukupnoj državnoj potrošnji i kao takvo je svedeno na razne rascjepkane organizacije sa svojim partikularnim interesima koje su, umjesto suradnje, upućene na međusobno nadmetanje u prikupljanju financijskih sredstava za svoje djelovanje, čime usprkos svojim proklamiranim namjerama samo dalje proizvode iste one probleme koje pokušavaju riješiti.”



*        *        *


Tribina: ZAJEDNIŠTVO NA DOKOVIMA: SOLIDARNOST NA PRIMJERU LUČKIH RADNIKA I POMORACA
  
Četvrtak, 19. studeni 2015, u 18h
Izlagači: Sindikalisti pomoraca Hrvatske, Luke Rijeka i Luke Kopar
U suradnji s Bazom za radničku inicijativu i demokratizaciju – BRID
Moderatorica: Ana Vračar


 
Paralelno opadanju broja sindikalnog organiziranja radnika i snage sindikata općenito, danas sve više dolazi do izražaja i pad iskaza solidarnosti između grupa radnika iz različitih djelatnosti. Podjelama na radnike u industriji i javnom sektoru te privatnim i državnim firmama, sve više dolazi do izražaja razjedinjenost radnika, a to sa svoje strane ohrabruje poslodavce i vlasnike u nastojanjima da radničke organizacije oslabe do kraja. Međutim, solidarnost i dalje figurira kao jedna od najvažnijih sindikalnih vrijednosti, a radnici i sindikati u aktualnim uvjetima pronalaze nove načine na koje je uspijevaju iskazati prema onima koji se upuštaju u industrijske akcije i slične aktivnosti. Inzistiranje na solidariziranju sa srodnim strukama posebno je izraženo u sektoru prometa, gdje se kroz sektorske organizacije nastoji povezati pojedine strukovne sindikate i ukazati na njihove zajedničke interese. Unutar tog okvira posebno je zanimljivo povezivanje pomoraca i lučkih radnika o kojem se, u kontekstu Rijeke, može raspravljati na primjeru aktivnosti Sindikata pomoraca Hrvatske te sindikata u poduzeću Luka Rijeka. Na tribini će biti riječi upravo o njihovom radu, problemima s kojima se susreću u svakodnevnim aktivnostima, ali i o mogućnostima zajedničkog rada koje se s vremenom mogu otvoriti. Osim Rijeke, na tribini će se predstaviti i primjer Luke Koper, gdje su u nedavnom štrajku radnici luke pokazali izuzetnu akcijsku spremnost i odlučnost u borbi za svoja prava. Uz članove i predstavnike sindikata pomoraca i lučkih radnika iz Rijeke i Kopra, na tribini će sudjelovati i aktivisti drugih organizacija koje su se uključile u njihove aktivnosti te time pokazale kako osjećaj solidarnosti ne obuhvaća samo radnike, već se širi na različite grupe populacije i time ponovno gradi veze između različitih grupa populacije za koje se smatralo da su nepovratno narušene.




Organizatori: Drugo more i Direktna demokracija u školi

Program su podržali: Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kultura Nova, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Rijeka – Odjel za kulturu.

Program je realiziran u okviru programa Galerija DM i Refleks.

Annual Archive

Annual Archive

Annual Archive

PRETRAŽI ARHIV