Jadran danas i sutra

Otvorenje izložbe 
Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)

U umjetničkom dijelu programa petnaestog izdanja manifestacije Moje, tvoje, naše predstavljamo izložbu koja se sastoji od tri elementa koji na različit način pristupaju temi Jadrana.
 
Radove na izložbi izlažu Antun Sevšek i Damir Gamulin (Jadranska magistrala) te Ivica Mitrović i Oleg Šuran (Život nakon turizma i Posljednji mediteranski skiper).

  
Otvorenje izložbe, prilog Moja Rijeka

Izložba se otvara u četvrtak, 13. veljače u 20 sati u Galeriji Filodrammatica (Korzo 28/1, Rijeka) i ostaje otvorena do 28. veljače, radnim danima od 17 do 20 sati. Ukoliko želite posjetiti izložbu u nekom drugom terminu, javite nam se putem e-maila, Facebooka, Twittera ili Instagrama.
 
Ulaz je slobodan.

Jadranska magistrala

Damir Gamulin i Antun Sevšek

„Prema Mediteranskom spekulativnom dizajnu“
Ivica Mitrović i Oleg Šuran

Udaljeni od europskih urbanih i tehnoloških centara, „s ruba Europe“ svijet promatramo iz ove, pomalo off perspektive, a distopijskim scenarijima budućnosti pristupamo s humanističke strane, postupnim oblikovanjem dizajnerskog pristupa radnog naziva „Mediteranski spekulativni pristup“. Fokus naše spekulativne prakse je na implikacijama velikih globalnih tema u lokalnom kontekstu; kako će se recentne i rastuće tehnološke, ekonomske i društveno-političke promjene reflektirati u kontekstu mediteranske, jadranske Europe.

Naši radovi se bave refleksijama velikih globalnih promjena u lokalnom kontekstu, gdje su uveli spekulativnu dizajnersku praksu kao novi dizajnerski pristup koji je pokazao potencijal otvaranja šireg dijaloga („Posljednji mediteranski skiper“). Kao što i Dejan Kršić primjećuje, u našem radu spekulativni dizajn prije svega shvaćamo kao neku vrstu sredstva/metode za društveno uvježbavanje, možemo reći usvajanje vještina/kompetencija/znanja za snalaženje u novim situacijama i kontekstima bliske budućnosti.

Projekt „Život nakon turizma“ imao je intenciju napraviti korak dalje i ponuditi konkretne alate, tehnike i mehanizme, ali i uzorke novih društvenih organizacija koji bi pojedincima i zajednici mogli pomoći graditi život nakon katastrofe i koji bi ponudili novu nadu i novi početak. Riječ je o projektu koji je u participativnom procesu između dizajnera i stručnjaka Instituta za oceanografiju i ribarstvo realizirao konkretni, potpuno funkcionalni sustav, koji kroz pripadnu uradi-sam dokumentaciju zainteresiranim pojedincima nudi detaljne upute za djelovanje.

Intervju s Ivicom Mitrovićem na Radio Roži

Život nakon turizma

Ivica Mitrović i Oleg Šuran

Globalne klimatske promjene u drugoj polovici 21. stoljeća kumulativnim su djelovanjem prouzrokovale ekstremne promjene životnih i ekonomskih uvjeta na istočnom dijelu Jadrana. Kraj dvadesetih godina donio je rekordne temperature Jadranskog mora. Ljetne temperature zraka, koje su se rijetko kada spuštale ispod 35 Celzijevih stupnjeva, ekstremne suše, s nerijetko više od četrdeset dana bez padalina, podigle su broj i intenzitet katastrofalnih požara u priobalnom području.

Ekstremni klimatski uvjeti i stanje okoliša doveli su do potpune promjene načina života na istočnom dijelu Jadrana. Nekoć, klimatski i ekonomski, jedan od nepoželjnih dijelova Europe, danas je u potpunom slomu. Split, povijesni grad istočnog dijela jadranske obale, nekada značajan industrijski centar Jadrana, prije svega poznat po velikom brodogradilištu, kroz tranziciju krajem 90-ih godina 20. stoljeća te u prvoj četvrtini 21. stoljeća u potpunosti mijenja način života i postaje grad koji ovisi isključivo o turizmu. Od 2030. do 2045. godine turizam, kao jedna od temeljnih ekonomskih grana ovog geografskog područja, u potpunosti nestaje. Val iseljavanja započinje krahom turizma i potpunim ekonomskim slomom jadranskih gradova i završava do kraja 50-ih godina; u tom razdoblju velik dio stanovništva odlazi prema unutrašnjosti zemlje i sjeveru Europe. Preostalo stanovništvo razvija nove životne stilove kojima pokušava ponovo pokrenuti urbani život u jezgrama starih povijesnih gradova. Za njih život nakon katastrofe, život nakon turizma, predstavlja novi industrijski početak, ali ne kao nekoć, vezan za velike industrijske gigante, već kroz mrežu malih obrta i proizvodnja. Ljudi se okreću novim znanjima koje povezuju s tradicionalnim vještinama proizvodnje. Dizanje razine mora i ulazak mora u staru gradsku jezgru vide kao novu prednost i šansu za budućnost. Stara gradska središta postaju minijaturne baze za nove tipove prehrambene proizvodnje. Ovakvim samoiniciranim pokretanjem site-specific ekonomije, kroz bottom-up projekte i vernakularni dizajn, stanovnici grada ponovo vraćaju nadu jadranskoj regiji.

Središnji antički trg Peristil, zahvaljujući svojim predispozicijama (popločanost i ograđenost kamenom, umjerena insolacija, okruženost zgradama pogodnima za logistiku i dr.), postaje jednom od gradskih farmi nove marikulture. Ekstremni klimatski uvjeti su se ipak pokazali podnošljivima za dio vrlo otpornih morskih organizama, prije svega za jednostanične alge, salamurne račiće i vlasulje. Peristil je tako, kao središnji gradski trg povijesne jezgre, pretvoren u bazen za farming i podijeljen na nekoliko dijelova: jednostanične alge uzgajaju se u plastičnim vrećama obješenima na stupove; na parteru se u morskoj vodi nalaze dva bazena s račićima, kao i bazen s vlasuljama. U okolnim se zgradama obavlja proizvodnja: sušenje, konzerviranje, pakiranje i priprema za distribuciju. U kultiviranju i proizvodnji koriste se prije svega odbačeni materijali iz proizvodnje “turističkog vremena” (vinarstva/vinogradarstva, maslinarstva, ugostiteljstva i dr.), ali i tradicionalna, zaboravljena znanja iz “pred-turističkog vremena” (primjerice, metode konzerviranja). Građani se organiziraju u male zadruge koje, kao nekoć maslinari i vinogradari, vode računa o zajedničkoj preradi i plasiranju novih proizvoda.

Naravno, radi se o spekulaciji na temelju koje autori izrađuju instalaciju koja kroz spekulativni dizajnerski pristup istražuje moguće alternativne scenarije očekivanih ekstremnih klimatskih budućnosti istovremeno nudeći metode i alate koji pojedincima i zajednici mogu pomoći u gradnji života nakon katastrofe. U fokusu instalacije je stvaranje farme za uzgajanje vlasulja. Vlasulje su raširene na Jadranu i iako nalikuju morskom bilju spadaju u životinjske organizme iz porodice žarnjaka. Žive u plićaku, pričvrščenje za kamenje, a mogu narasti do 15 cm. Hrane se prvenstveno sitnom ribom i račićima. Vlasulje su se nekada bile često na meniju mediteranskih zemalja, pa tako i kod nas. No, danas se rijetko jedu, ali su ostale kao priznata delicija osobito u Andaluziji, na Sardiniji i Siciliji.

Posljednji mediteranski skiper

Ivica Mitrović i Oleg Šuran

Posljednji mediteranski skiper se kroz spekulativnu dizajnersku metodologiju bavi rastućim fenomenom automatizacije. Rezultat spekulativne prakse je video rad predstavljen u formi dokumenta o zanimanju koje nestaje zbog sustavne automatizacije charter jedrilica, gdje računala zamiljenjuju ljudsko upravljanje plovilima.

Zanimanje skipera nestaje na Mediteranu krajem 30-tih godina 21. stoljeća. Nakon konstantnog rasta od početka stoljeća, vrhunac je ostvaren tijekom 2025. godine, kada je na hrvatskom dijelu Jadranskog mora izdano više od 1600 licenci. Nakon prvog vala osobne transportne automatizacije, koji je prvenstveno bio usmjeren na razvoj automatski upravljanih cestovnih vozila i letjelica (dronova), drugi val automatizacije je zahvatio pomorski promet krajem 20-tih godina 21. stoljeća. Automatizacija jedrilica dostigla je visoki stupanj pouzdanosti te su do 2035 godine sve komercijalne turističke jedrilice u potpunosti automatizirane. Danas strojno upravljanje jedrilice pokazuju maksimalni stupanj pouzdanosti i sigurnosti. Lučke kapetanije mediteranskih država su u potpunosti zabranile ljudsko upravljanje jedrilicama, nastojeći na taj način postići maksimalnu sigurnost plovidbe. U ovom kontekstu zanimanje skiper u potpunosti nestaje. Bivši skiperi vremenom se okreću poslovima u lukama koji se prije svega odnose na održavanje jedrilica, menadžerske poslove i poslove turističkih operatera. Oni u lukama dočekuju goste koje ukrcavaju na charter jedrilice, provode obavezno upoznavanje gostiju sa sigurnosnim pravilima na moru te ispraćaju brodove. Gosti na jedrilicama, u skladu s željenim, programiranim rutama, jedre na u potpunosti automatski upravljanim jedrilicama. Jedrilice na osnovu vremenske prognoze, trenutnih vremenskih prilika i brodskog prometa, samostalno adaptiraju planirane rute. Brodovi su opremljeni i dodatnim AI sustavima koji kroz konverzaciju upoznaju posadu s turističkim znamenitostima i osnovama jedriličarskih vještina.

 
ZA DODATNO ČITANJE:

→ Vizkultura: Promišljanje mogućih scenarija budućnosti

→ Kulturpunkt: Promijeniti predviđeni ishod

→ Dizajn.hr: ZAPADNJAČKA MELANKOLIJA: Kako promišljati drugačije budućnosti u „stvarnom svijetu“?

Ivica (Split/Brač) i Oleg (Pula/Split) surađuju od Olegovih studentskih dana na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu. Zajedno stoje iza neformalne edukacijske platforme Interakcije na splitskoj Akademiji koja se bavi novim dizajnerskim praksama (od dizajna interakcija, do kritičkog i spekulativnog dizajna). Kroz niz projekata koji uključuju produkciju radova, izložbe i publikacije bave se propitivanjem suvremene dizajnerske prakse i edukacije kroz pristup koji nazivaju „Mediteranski spekulativni pristup“, koji povezuje njihov zajednički senzibilitet prema Jadranu i temama koje promišljanju našu budućnost na Mediteranu. Između niza zajednički realiziranih izložbi može se izdvojiti kustoski projekt hrvatskog izložbenog nastupa na XXI. međunarodnoj izložbi Milanski trijenale − La Triennale di Milano (2016), pod nazivom 21. stoljeće. Dizajn poslije dizajna, gdje realiziraju izložbu Spekulativnost – post dizajnerksa praksa ili nova utopija? i pripadnu publikaciju. Zajedno su sudjelovali i u realizaciji europskog projekta Urban IxD – Designing Human Interactions in the Networked City (2013 – 2014). U sklopu projekta realiziraju međunarodnu putujuću izložbu City | Data | Future – Interactions in hybrid urban space, koja je dio je fundusa Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Trenutno za Sveučilište u Splitu vode međunarodni Erasmus+ projekt SpeculativeEdu, jedini europski projekt koji se bavi obrazovanjem u području spekulativnog dizajna i srodnih praksi.

Suradnici: Darko Škrobonja, Leon Grubišić, Luka Čulić, Melita Peharda Uljević, Ivica Vilibić i Sanja Matić-Skoko, Iva Žužul, Ivana Lepen Pleić, Igor Talijančić, Alma Harašić Bremec, Željko Neven Bremec, Prostorne taktike d.o.o.
 
Grafički dizajn: Oleg Šuran
 
interakcije.net
 
speculativeedu.eu
 
DVK/UMAS