Razviti se do svoga vrhunca

Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)

Povodom obilježavanja petstote obljetnice objave djela Utopija Thomasa Morea, u četvrtak 3. studenog razgovarli smo u Filodrammatici (Korzo 28, prvi kat) o ključnim utopijskim vizijama današnjice, dobrima koja nam donose i opasnostima koje nam od njih prijete. Gosti okruglog stola bili su Ana Maskalan (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu), Hrvoje Jurić (Filozofski Fakultet Zagreb) i Aleksandar Mijatović (Filozofski fakultet u Rijeci).


Utopija
 Thomasa Morea već pet stoljeća inspirira društvene pokrete, teorijsku misao i umjetnička djela. Iako nije ni prvo ni najsveobuhvatnije zamišljanje idealnog svijeta, zajednice ili društvenog uređenja, Utopija je vjerojatno najartikuliranija u viziji budućnosti koja se može ostvariti. Ona prikazuje svijet u kojem su razrješene proturječnosti tadašnje stvarnosti i daje nadu u ostvarenje boljeg svijeta. Otuda njezina privlačnost i snaga koja traje već stoljećima.

Pogled u budućnost koji će oblikovati našu sadašnjost jedna je od vrlina politike. No, ova vrlina nosi sjeme razaranja koje je kroz povijest bilo izrazito silovito i često neshvatljivo. Prihvatimo li činjenicu da je svako stvaranje istovremeno i razaranje nečeg postojećeg, jasno je da svaka utopijska vizija nosi u sebi destruktivni impuls prema sadašnjosti. Suprotnost tome je nepromjenjivost, ustajalost, status quo.

 

 
Devedesetih godina prošlog stoljeća proglašen je moratorij na utopije jer je na većini globusa navodno bilo ostvareno najbolje moguće društveno uređenje. Proglašen je kraj povijest koji je potrajao svega par godina, da bi se povijest uzburkala rušenjem simbola samoproglašenog vječnog poretka. Pojavile su se nove vizije budućnosti prema kojima se oblikuje stvarnost. No, one kao da zaobilaze Zapad gdje se i dalje nastoji održati postojeće stanje i čini se da je to jedina politička vizija. Čak i same utopijske vizije koje nastaju na Zapadu ograničavaju same sebe, tako da govorimo o mikroutopijama, utopijama ograničenog dosega.

FB_event utopija     

Aleksandar Mijatović radi na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci. Područje njegovog znanstvenog interesa obuhvaća teoriju književnosti, lingvistiku, filozofiju i kulturalnu teoriju. Autor je knjiga Svijet bez čovjeka: Svijest, materijalizam i književnost (2012) i Personifik(a)cije: književni subjekt i politika impersonalnosti (2013).
 
Hrvoje Jurić radi na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zamjenik je glavnog i odgovornog urednika časopisa Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica, te suradnik brojnih drugih znanstvenih i kulturnih projekata. Kao filozof se posebno bavi etikom, bioetikom, feminističkom i rodnom teorijom, te utopijskim studijima. Osim toga, piše poeziju i sklon je društvenom aktivizmu.
 
Ana Maskalan diplomirala je filozofiju i latinski jezik i rimsku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu s disertacijom pod nazivom Rod i utopija. Zaposlena je na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, a bavi se proučavanjem rodnih teorija, teorija utopija, kiberkulture i popularne kulture.

Annual Archive

Annual Archive

Annual Archive

PRETRAŽI ARHIV