“Trebamo svjesno učiti kako biti nježni jedni prema drugima dok nam to ne postane navika.”

– Audre Lorde

Pozivamo vas na čitalačku grupu programa Pirate Care, seriju susreta koju organiziraju Valeria Graziano, Marcell Mars i Tomislav Medak, u okviru programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Ti susreti bit će kolektivna prilika da raspravljamo o temama i tekstovima koji se tiču praksi “piratske skrbi”.

Susreti čitalačke grupe odvijat će se u Omladinskom kulturnom centru Palach (Kružna 8, Rijeka), u trajanju od 2 sata. Materijali koje ćemo zajedno čitati ili su pisani u kontekstu praksi “piratske skrbi” ili su izvori bitni za praktičare iz kojih možemo razumijeti njihove činove solidarnost, građanskog neposluha ili autonomne brige.
 
Čitalačkoj grupi možete se pridružiti u bilo kojem trenutku. Nema potrebe za prethodnom rezervacijom ni bilo kakvim predznanjem. Većina tekstova će biti na engleskom jeziku i dobit ćete ih prije susreta. Pročitajte ih, ako uspijete. Ali, pridružite nam se i ako niste imali priliku pročitati ih, budući da ćemo zajedno pročitati neke pasuse tijekom svakog susreta. Također, tekstove ćemo suradnički anotirati na internetu . Čitalačka grupa će biti siguran prostor gdje možete otvoreno i bez straha postavljati pitanja i razmatrati ideje. Pripremit ćemo i lagano osvježenje.

Za naš prvi sastanak u utorak 17. rujna u 19 sati predlažemo tekst Joan Tronto “Who cares? : How to reshape a democratic politics”
https://library.memoryoftheworld.org/#/book/852a3d0f-7d54-4eaa-be02-e0a21b49b963
 
Za drugi sastanak u srijedu 9. listopada u 19 sati predlažemo tekst Oscara Wildea “In Praise of Disobedience”
https://library.memoryoftheworld.org/#/book/d9590a2f-9c21-4706-88e2-96978f85836a

Tweet

“Pirate care” (u prijevodu “piratska skrb”) kao pojam odnosi se na dva istaknuta procesa u današnjici. Osnovna prava i sustavi skrbi koji su svojedobno smatrani temeljem društvenog života uslijed komercijalizacije socijalnih usluga i povratka konzervativizma, sve više bivaju gurnuti prema ilegalnosti. Ali, protiv te nametnute ilegalnosti i urušavanja socijalnih sustava, pojavljuju se tehnologijama potpomognute kolektivne prakse skrbi, koje iz neposluha i solidarno nadomještaju ono što je uskraćeno onima kojima kritično treba podrška u društvima i izvan njih.

Kroz prošlo stoljeće navikli smo smatrati skrb i tehnologije kao suprotnost. Govorili su nam da je primarna dimenzija skrbi i brige afektivnost i empatičnost, a da su tehnologije hladne i racionalne. Pa ipak, kao što je to istaknula Annemarie Mol (2015), sve prakse skrbi koriste tehnološke alatke. Stoga, namjesto da zamišljamo skrb kao urođenu sposobnost, mi je vidimo kao niz tehnika i vještina koje stječemo ovisno o alatkama koje su nam dostupne.

Kako bismo ušli u tematiku “piratske skrbi”, polazimo od poznate definicije etike skrbi koju je ponudila Joan Tronto (1993): skrb je sve što se čini da bi se održavao, održao i popravljao “svijet” kako bismo u njemu mogli živjeti što je bolje moguće. Tu definiciju povezujemo s općim načelima hakerske etike, koja je McKenzie Wark (2004) sažeo kao dijeljenje, otvorenost, inventivnost, reaproprijaciju, decentralizaciju, slobodna dostupnost znanja i alatki, ne bismo li ponudili afirmativnu kritiku patoloških struktura moći koje operacionalizira disfunkcionalna birokracija.

Saznajte više o projektu Pirate Care na https://pirate.care.