Zašto niste na poslu?

Kamera i montaža: Filmaktiv

Pojam poduzetnički prekarijat (eng. entreprecariat, = entrepreneurialism + precariat) odnosi se na uzajamni utjecaj režima poduzetništva i sveprožimajućih prekarnih odnosa, dvaju neopipljivih i konstitutivnih elemenata stvarnosti koji oblikuju današnju društvenu atmosferu. Kao što prevladavajući duh poduzetništva od običnih ljudi zahtjeva da se ponašaju kao poduzetnici iako nemaju vlastitu tvrtku, tako je paradigmom cjelokupnog društva postalo stanje sveopće prekarnosti, određeno nesigurnošću, radom na određeno vrijeme, povremenim i privremenim radom, te niskim ili nikakvim radnim pravima.

Zanimljivu problematiku “poduzetničkog prekarijata” izložit će tvorac samog pojma, talijanski umjetnik i istraživač s prebivalištem u Rotterdamu Silvio Lorusso. Izlaganje na engleskom jeziku održat će se u velikoj dvorani Filodrammatice u petak, 7. travnja, s početkom u 20 sati.

Kako navodi u tekstu What is the Entreprecariat?, Lorusso smatra da je poduzetništvo opći odgovor na krizu identiteta prekarijata, kojeg britanski ekonomist Guy Standing naziva “klasom u nastajanju”. Poduzetničkom prekarijatu pripada mlada kreativna radnica koja ulaže napore u uređenje vlastitog studija dok istovremeno vozi za Uber, menadžer koji je od količine posla i odgovornosti na rubu izgaranja, zaposlenik koji će pri skorašnjem isteku ugovora na određeno vrijeme trebati ponovno promisliti svoju poziciju na tržištu rada, novopečeni diplomant koji se muči s otplaćivanjem studentskog kredita za pohađanje prestižnog sveučilišta. Standingovim riječima,

“prekarijat čine oni koji smatraju da im živote i identitete oblikuju nepovezani elementi od kojih ne mogu složiti željenu sliku o sebi ili izgraditi karijeru održivom kombinacijom truda i rada s igrom i dokolicom.”

– Standing, Who will be a voice for the emerging precariat?, The Guardian, 2011

No, karakteristika prekarijata je i iskreni i često euforični entuzijazam, što je ujedno i temeljna odlika poduzetništva kojom se prekarnost nastoji pretvoriti u flekisbilnost. Posljednjih je desetljeća tržište preuzelo taj stav, reducirajući ga na profesionalnu samoafirmaciju koju bi svaki pojedinac trebao individualno postići. Stoga poduzetničkom prekarijatu pripada i pokretač start-up kampanje koji uspješno prikuplja novac od investitora, stručnjak koji uspješno mijenja tvrtke, umjetnik koji putuje svijetom od jednog rezidencijalnog programa na drugi, strastveni akademik koji sudjeluje na nekoliko međunarodnih konferencija mjesečno. Budući da je krajnji cilj takvog optimističnog poduzetništva stabilnost, društveni se društveni status odražava u prostornoj metafori pozicije.

U društvu poduzetničkog prekarijata, svatko je poduzetnik i nitko ne posjeduje stabilnost. Uvjeti prekarnosti zahtjevaju poduzetnički stav, dok je poduzetništvo obilježeno nestabilnošću i promjenom. Stoga je poduzetnički prekarijat obilježen kognitivnom disonancom, stanjem nesporazuma u kojem se istovremeno proživljavaju nekompatibilne informacije i očekivanja. Ipak, poduzetnički prekarijat posjeduje određeni status privilegiranosti, budući da je samo manjem dijelu prekarnih radnika dopušteno razmišljati o poduzetničkim ambicijama…

Može li poduzetništvo postati sredstvom rješavanja problema prekarnosti, teške opstojnosti u životu bez predvidljivosti ili sigurnosti?