Življenje (v nastajanju)

“Život (u nastajanju)”, Janez Janša (Slovenija/Slovenia)

Ponedjeljak/Monday 30. 08., 20:00, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Dolac 1

Formalni okvir projekta Život (u nastajanju) teško je odrediti, on neprestano lebdi između performansa i izložbe. Život (u nastajanju) prvi je poljubac, posljednje ljubavno pismo, protest, ulazak u političku stranku, dosada, alkohol, bol, bijes, samozadovoljavanje, promjena imena i izgleda, osjećaj krivnje, prijatelji, preminuli bližnji, sukob majke i kćeri, romanse (uključujući i one koje su nam ostale u najboljem sjećanju). No, Život (u nastajanju) povrh svega je odluka o reagiranju ili samo promatranju. Suvremeni umjetnici poput Yoko Ono, Christiana Boltanskog, Jana Fabrea, grupe OHO, Carolee Schneemann, Lucija Fontana, Abramović & Ulay, Jannisa Kounellisa, Gina Pane, Pabla Picassa i Andya Warhola dio su vašega života, iako možda toga niste svjesni. Život (u nastajanju) stvara situacije u kojima se isprepliću sjećanja i vizije te one postaju nerazlučiva cjelina. Je li prošlost samo dio sjećanja ili političkih i kulturnih okolnosti? Koliko vizionarstva ima u našim vizijama? Je li vizija određena smrću ili strahom od smrti?

Život (u nastajanju) čine pisane, foto i video upute. Gledatelji su ujedno i glumci; prolazeći pored uputa oni stvaraju performans prema svojem ritmu, osjetljivosti, vjerovanju i (ne)aktivnosti. Performans počinje kada to posjetitelji odluče, a gledatelj se pojavljuje kao ”gledatelj-glumac“ – gledatelj i glumac u jednom.

Iako se performans odvija ovdje i sada, možemo ga promatrati kao ponovnu izvedbu originalnog performansa, koji je foto-dokumentiran i čini dio uputa. Intervencije ”gledatelja-glumaca“ za sobom ostavljaju izložbu života koja pretvara performans Život (u nastajanju) u izložbenu instalaciju. Ovaj projekt predstavlja osnovnu razliku između izvedbenih i vizualnih umjetnosti. Kod izvedbenih umjetnosti autori i institucije kontroliraju vrijeme izvedbe, dok kod vizualnih umjetnosti tu kontrolu ima gledatelj.

The formal framework of the project Life [in Progress] is difficult to determine; it constantly drifts between performance and exhibition. Life [in Progress] is the first kiss, the last love letter, protesting, entering a political party, boredom, alcohol, pain, rage, masturbation, the change of name and appearance, a feeling of guilt, friends, our dear departed, mother-daughter conflicts, romances (including the ones that have not left the nicest of memories), and, above all, it is a decision to react or merely observe. Contemporary artists Yoko Ono, Christian Boltanski, Jan Fabre, OHO, Carolee Schneemann, Lucio Fontana, Abramović & Ulay, Jannis Kounellis, Gina Pane, Pablo Picasso and Andy Warhol are – perhaps without you being aware – a part of your life. Life [in Progress] creates situations where memory and vision intertwine and become indistinguishable. Is the past only a part of memory or is it also a matter of a political and cultural condition? How much visionariness is there in our visions? And is vision determined by death or the fear of death?
Life [in Progress] is composed of written, photo, and video instructions. The spectators are also the actors; walking past the instructions they create the performance according to their own rhythm, sensibility, belief, and (non-) activity. The performance takes place when the visitors decide, and the spectator emerges as the terminal “spectActor”, a spectator and actor in one.
Although the performance takes place in the here and now, we can also think of it as a re-enactment of the original performance, which was photo-documented to provide the instructions. SpectActors’ interventions leave behind an exhibition of life that turns the performance Life [in Progress] into exhibited installation. The project displays the basic difference between performing and visual arts. In performing arts there are the authors and institutions that control the time of performance, while in visual arts the spectator is in control.

Koncept i režija/ Concept and direction: Janez Janša
Izvedba/ Created and performed by Caroline Decker, Dražen Dragojević, Teja Reba, Janez Janša u Janez Janša
Svjetlo/ Lights: Miran Šušteršič, Igor Remeta
Glazba/ Music: Dražen Dragojević
Fotografija/ Photography: Janez Janša
Glavni tehničar/ Lead technician: Igor Remeta
Produkcija/ Production: Maska
Izvršni producent/ Executive producer: Jedrt Jež Furlan
Koprodukcija/ Co-production: Tanz im August, Berlin, Stara mestna elektrarna – Elektro Ljubljana (SMEEL), Ljubljana
Koprodukcija istraživačkog projekta Vaditi svobodo: Tanzquartier, Dunaj/ Co-production of research project Vaditi svobodo:  Tanzquartier, Dunaj