Drugost (na) periferiji(e): Promocija trećeg broja GSG Časopisa za suvremena umjetnička i društvena zbivanja

Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)

U srijedu 17. studenog u 19 sati u Filodrammatici (Korzo 28/1, Rijeka) bit će održana javna promocija trećeg broja GSG Časopisa za suvremena umjetnička i društvena zbivanja.

Riječ je o tematskom broju pod nazivom Drugost (na) periferiji(e), u izdanju inicijative Građanke svom gradu (GSG), koje su uredile Iva Kovač i Sanja Horvatinčić. Broj sadrži tekstualne i umjetničke priloge Catherine Baker, Inês Beleza Barreiros, Jasmine Cibic, umjetničkog kolektiva Doplgenger, Ruija Gomesa Coelha, Ferenca Grófa, Minne Henriksson, Behzada Khosravija Noorija, Patrície Martins Marcos, Pedra Schacht Pereira i Ane Sladojević.

Događaj će započeti projekcijom video rada umjetničkog kolektiva Doplgenger pod nazivom „Kroz noć bez zvezda, tamnu i gustu kao mastilo“, koji je u časopisu predstavljen u formi “filma drugim sredstvima”. Promocija je zamišljena kao nastavak govora i poticaj javne rasprave o temama koje prilozi u ovom izdanju otvaraju. U raspravi će s kraćim izlaganjima putem online platfome sudjelovati inozemne autorice i autori tekstova i umjetničkih priloga u časopisu, između ostalih: Catherine Baker, Inês Beleza Barreiros, umjetnički kolektiv Doplgenger, Rui Gomes Coelho, Minna Henriksson, Behzad Khosravi Noori i Pedro Schacht Pereira.

Razgovor će biti na engleskom jeziku. Promociju će biti moguće pratiti i u nju se uključiti uživo u Filodrammatici ili putem stranice Facebook događaja.

Događaj se organizira uz poštivanje svih važećih epidemioloških mjera i preporuka, pa će se, u slučaju da nove mjere stupe na snagu, od posjetitelja pri ulasku u prostor zatražiti EU digitalne COVID potvrde.

Iz uvodnika Sanje Horvatinčić i Ive Kovač, pod nazivom „Prema horizontalnijim osnovama dekolonizacije“:

„Treće izdanje GSG časopisa nastajalo je više od godinu dana, u razdoblju obilježenom turbulentnim političkim događanjima, društvenim pokretima i prosvjedima, u kojima se nemogućnost političkog otpora sve češće manifestira u potrebi za simboličkim uklanjanjem označitelja višestoljetnog kontinuiteta imperijalističkih politika. Ako se u ranijim etapama razvoja kapitalizma, problem rasizma još mogao geografski detektirati ili njime etiketirati pojedine nacije, u suvremenoj dinamici globalnih tokova kapitala, robe i ljudi, to se nastojanje čini posve izlišnim. (…) Naučeni obrasci ponašanja kod susreta s „rasno“ drugim u našim se krajevima ispoljavaju po istom principu, iako u manjoj mjeri, nego u historijskim središtima kolonijalne ekspanzije, gdje je prisutnost mješovitog stanovništva kroz povijest dovela do rasne segregacije i bjelačke supremacije. Dok je u tim kontekstima kolonijalno nasljeđe eklatantno vidljivo i sablasno prisutno u svakodnevnom životu, pa samim time polučuje aktivnije oblike osvještavanja i borbe protiv (normalizacije) tog naslijeđa, na marginama imperija, nekada kao i danas, teže je razlučiti, te stoga i lakše prikriti, mehanizme dvostruke eksploatacije i specifičnih modusa racijalizacije. (…)

Ovaj rad nam, zajedno s ostalima u ovom tematu, ukazuje, međutim, na činjenicu da brisanjem rasističkog govora iz javne komunikacije, ne možemo otkloniti teret prošlosti niti riješiti problem suvremenog rasizma u društvu. U toj, kao i u svakoj drugoj borbi za društvenu pravdu i jednakost, potrebno je poznavati i razumjeti uzroke i mehanizme širenja te opstanka rasizma na svim razinama i u različitim društvima diljem svijeta, osvještavajući njegovu vezu s materijalnim životnim uvjetima te stvarajući nova epistemološka utemeljenja antirasizma.“