Granice očima tehnologije
Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)
Utjecajni londonski pisac, umjetnik, novinar i publicist James Bridle održao je u četvrtak, 15. listopada 2015. u Omladinskom kulturnom centru Palach predavanje na temu granica u dobu suvremenih tehnologija komunikacije i nadzora.
Putujući izvan vlastite države suočavamo se sa činjenicom kako granično područje nije neko opušteno i veselo mjesto, već selektivno propusna membrana i linija krajnjeg nadzora, iscrtana ogradama, kamerama, rampama, policijskim vozilima, posebnim pravilima i nužnošću pokoravanja autoritetu.
Kako primjećuje James Bridle, fizičke granice ponekad se javljaju u doista neobičnim izdanjima. Španjolske enklave Melilla i Ceuta na sredozemnoj marokanskoj obali klasičan su primjer izvanjskih granica, dok je grad Baarle-Hertog poznat po difuznoj granici i razdvojenim belgijskim teritorijima nalik na otoke okružene nizozemskim teritorijem (ili obrnuto), pa u kuhinji neke kuće može vrijediti drugačiji zakon nego u spavaćoj sobi. Na sličnom principu funkcioniraju ambasade, pa je Jullian Assange, bježeći od progona jedne, u srcu Londona mogao ušetati u teritorij druge nacije.
Striktno govoreći, granica nije definirana samim zakonima, već ponajprije režimima koji ih kao kodove mogu neprestano iznova ispisivati pukom političkom voljom. U interesu je moći da proizvodi “djelotvorne zone bez zakona”, ne u smislu nepostojanja pravila, već s mogućnošću manipulacije, odbacivanja ili učvršćivanja zakona po slobodnoj volji. Granične se zone s čvrstog tla pritom proširuju na međunarodne vode, pa se patrole europske granične agencije Frontex (skraćenica od Frontières extérieures, odnosno “vanjske granice”) u vidu kontrole konstantnog priljeva imigranata u Europu približuju obalama država Sjeverne Afrike. Istovremeno diljem svijeta sve prihvatljiviji postaje pristup suprotan međunarodnim zakonima o zabrani vraćanja ili slanja izbjeglica na potencijalno opasna mjesta.
“Sada je sve granična zona, s obzirom da strukture političke moći nagrizaju građanske slobode i prava tražitelja azila, dok nas nove tehnologije sve više primiču zloslutnom globalnom scenariju u kojem nam identitete određuju bezlični sustavi.“
Naglašavajući utjecaj tehnološkog razvoja, Bridle pokazuje kako granice više nisu samo linije s geopolitičkih karata; suvremene tehnologije omogućuju nova mjesta – onkraj svijeta opipljivih predmeta – na kojima naši identiteti danas postoje. Pitanje državljanstva, koje predstavlja nečije pravo na posjedovanje prava, naišlo je na značajne promjene otkad smo postali stanovnicima ogromnog i teško spoznatljivog sustava kao što je mreža. Korištenje tehnologija u svrhu rastezanja i redefiniranja granica naselilo nas je u elektromagnetski spektar, “bezgraničnu zonu koja je zapravo jedna beskrajna granična zona, koja zakonodavstvima dopušta slobodnu igru nad fiksnim, fizičkim tijelima”.
Zahvaljujući suvremenim tehnologijama, danas više nije potrebno čekati ljude da pristignu do granica nekog nacionalnog teritorija, čvrstog tla ili fizičkog prostora uopće, kako bi se legalni aparat našao u situaciji odlučivanja o sudbini nekog stranog tijela. Australska imigracijska služba pridošlice presreće na moru i ispituje ih putem video-poziva, na stotine kilometara daleko od obale; na granicama diljem Europe hologramski sustav AVATAR u razgovoru s putnicima provjerava njihove reakcije u svrhu prepoznavanja ilegalnih imigranata; bespilotne letjelice svjetskih sila nadlijeću međunarodne vode i duboko zadiru u teritorije drugih država; tajne službe dodjeljuju nam „algoritamsko državljanstvo“, mijenjajući varijable ovisno o našem ponašanju na internetu, o čemu ovise i naša prava.
Kako se politika manifestira u tehnologiji? Kako nas vidi tehnologija? Na koje sve načine cjelokupna naša okolina počinje nalikovati graničnim prostorima? Što možemo naučiti od tehnologija u svrhu razvijanja novih načina življenja u takvim prostorima?
Video predavanja
kamera: Janez Janša/Aksioma; montaža: Filmaktiv
Izvor: Bridle, James. 2014. Living on the Electromagnetic Border. http://creativetimereports.org/2014/11/10/james-bridle-electromagnetic-border-zone/