Zdrava paranoja!

Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)
Tweet 

U četvrtak, 7. ožujka u 20 sati, u Galeriji Filodrammatica otvara se izložba Kritički inženjering koja donosi tri rada svjetski priznatih umjetnika Juliana Olivera, Danje Vasilieva, Bengta Sjöléna i Gordana Savičića, okupljenih u skupinu The Critical Engineering Working Group.
 
Riječ je o radovima Vending Private Network koji u karakterističnoj formi aparata za kondome korisnicima nudi zaštitu na internetu, Packetbridge koji nastoji zbuniti uređaje ovisne o infrastrukturi bežične internetske mreže, i Unintended Emissions koji prikazuje radijske signale koje nenamjerno i nevidljivo emitiraju naši prijenosni bežični uređaji. Više o radovima pročitajte u nastavku!

Prilog portala Moja Rijeka

Izložba u Rijeku stiže u okviru međunarodnog projekta State Machines, koji provode organizacije Aksioma (Slovenija), Drugo more (Hrvatska), Furtherfield (UK), Institute of Networked Cultures (Nizozemska) i NeMe (Cipar) u suradnji s brojnim umjetnicima, kustosima, teoretičarima i publikom, istražujući odnose između država, građana i apatrida koji nastaju pod utjecajem novih tehnologija i njihovog djelovanja na poimanje identiteta, državljanstva, digitalnog rada i financija.

Izložba ostaje otvorena do 22. ožujka, radnim danima od 17 do 20 sati. Ukoliko želite posjetiti izložbu u nekom drugom terminu, javite nam se putem e-maila, Facebooka, Twittera ili Instagrama.

Kao što to ističu u svojem Manifestu, Inženjeri Kritičnosti smatraju da je Inženjering najtransformativniji jezik našeg vremena, koji oblikuje načine na koje se krećemo, komuniciramo i mislimo. Zadatak Inženjera Kritičnosti je tumačiti i iskorištavati taj jezik, razotkrivajući njegov utjecaj.

Inženjer Kritičnosti smatra svojim izazovom, ali i prijetnjom, svaku tehnologiju o kojoj ovisimo. Što je veća ovisnost o tehnologiji, veća je i potreba za istraživanjem i razotkrivanjem načina na koji ona funkcionira, bez obzira na vlasništvo ili pravni status.

Inženjer Kritičnosti pobuđuje svijest o tome da se naša tehno-politička pismenost dovodi u pitanje sa svakim tehnološkim napretkom, te dekonstruira i razvija sumnju u bogatstvo korisničkog iskustva.

Inženjer Kritičnosti je svjestan da svaki inženjerski pothvat manipulira svog korisnika, razmjerno njegovoj ovisnosti o proizvodu tog pothvata.

Kritički Inženjering proširuje pojam “stroja” koji time obuhvaća međuodnose između mreža uređaja, tijela, sila i posrednika. Bavi se prostorom između proizvodnje i potrošnje tehnologije: brzo reagirajući na promjene u tom prostoru, uloga Inženjera Kritičnosti je u razotkrivanju trenutaka disbalansa i obmane.

Inženjer Kritičnosti proučava povijest umjetnosti, arhitekture, aktivizma, filozofije i izuma i u tom polju pronalazi primjere Kritičkog Inženjeringa, s namjerom da preuzme, prenamijeni i primjeni strategije, ideje i programe ovih disciplina.

Inženjer Kritičnosti primjećuje da se pisani kod širi u društvene i psihološke sfere, regulirajući ponašanje među ljudima i strojevima, kao i njihove međusobne odnose. Kroz razumjevanije ovoga, Inženjer Kritičnosti nastoji rekonstruirati ograničenja korisnika i društvene akcije kroz digitalnu arheologiju.

Konačno, Inženjer Kritičnosti smatra (zlo)upotrebu najpoželjnijim načinom razotkrivanja.
 

O izloženim radovima:

VENDING PRIVATE NETWORK

Julian Oliver i Danja Vasiliev

Vending Private Network na izložbi Transnacionalizmi u Galeriji Furtherfield u Londonu 2018. godine
Foto: Guillaume Querard

Vending Private Network preuzima oblik aparata za kondome, nalik onima koji se često mogu vidjeti u javnim toaletima, noćnim klubovima i kafićima. Opremljen mehaničkim tipkama i utorima za ubacivanje kovanica i USB-a, aparat nudi četiri različite VPN rute koje su animacijama na popratnim ekranima prikazane kao odredišta iz snova. Posjetitelji u njega mogu ubaciti USB stick i novčić (jednu funtu ili euro), i odabrati VPN destinaciju pritiskom odgovarajuće tipke, čime se na USB upisuje jedinstvena datoteka za konfiguraciju VPN-a. U formi README.txt dokumenta, korisnici također dobiju posebne upute koje objašnjavaju kako koristiti VPN u posebnom “zaštitnom” modu koji izbjegava metode otkrivanja (u prvom redu “Deep Pocket Inspection” ili DPI) koje u razne svrhe koriste korporacije i države. Radi se o jedinom poznatom načinu učinkovitog probijanja državnih ograničenja u mrežnom prometu.

Za potpuni doživljaj ovog rada, čiji “dio” u obliku koda možete ponijeti sa sobom i doista koristiti u svrhu vlastite sigurnosti na internetu, preporučujemo vam da na izložbu ponesete USB stik i kovanicu od 1 eura (ili 1 funte)!

 
VPN je skraćenica od engleske složenice Virtual Private Network (virtualna privatna mreža) i ime je za računalnu mrežu koja spaja daleke mreže koristeći javne komunikacijske mreže kao što je internet. VPN omogućuje upraviteljima mreža i krajnjim korisnicima sigurnost od prisluškivanja i namjernog ili nehotičnog upadanja drugih korisnika kroz korištenje tehnoloških rješenja kao što su tunelski protokoli i šifriranje.

Više: https://criticalengineering.org/projects/vending-private-network/

Projekt je nastao u okviru međunarodnog projekta State Machines, izabran na javnom natječaju kao najbolji od više od sto prijavljenih prijedloga pristiglih iz cijelog svijeta. Umjetnici su bili pozvani osmisliti način na koji bi digitalni subjekti današnjice mogli postati aktivni, angažirani i djelatni digitalni građani sutrašnjice, s naglaskom na problematiku sve prisutnijeg državnog i koroporativnog nadzora, i na proturiječnosti unutar tehničkih kultura globalizacije, koje usprkos njihovom postojanju ne pomažu u usporavanju uspostavljanja fizičkih granica.

PACKETBRIDGE

Bengt Sjölén i Gordan Savičić

Packetbridge (Packetbrücke) istražuje simulaciju različitih situacija koje nastaju u cjelokupnoj mreži, gdje premještanje elektromagnetske infrastrukture u različite fizičke prostore rezultira očitom “zbunjenošću” uređaja i servisa koji su ovisni o toj infrastrukturi. Bežični mrežni paketi izravno se hvataju i tunelom kroz internet prenose s određene lokacije na drugu, gdje se ponovno oslobađaju u “zrak”. Time Packetbridge doslovno ubrizgava jednu elektromagnetsku reprezentaciju geografskog prostora u drugu, učinkovito proizvodeći novu imaginarnu topografiju, a time i “nemoguću stvarnost”. Packetbridge prikazuje kako sustavi pozicioniranja temeljeni na WLAN-u mogu biti mjesta za intervenciju, istovremeno razotkrivajući njihovu ranjivost na napade koji se temelje na lažiranju lokacije.

Više: https://criticalengineering.org/projects/packetbridge/

UNINTENDED EMISSIONS

Bengt Sjölén i Danja Vasiliev

Unintended Emissions u Montrealu 2015. godine
Foto: art_inthecity (Flickr)

Ubačen u urbani okoliš, rad Unintended Emissions bilježi, secira, mapira i projicira radijske signale koje nenamjerno i nevidljivo emitiraju i dijele naši prijenosni bežični uređaji. Pomoću dva niza usmjerenih Yagi antena, projekt nastoji odrediti pozicije WiFi uređaja u okruženju. Slično sustavima za nadzor i praćenje kao što je StingRay, Unintended Emissions na karti prikazuje korisnike mobilnih WiFi uređaja, s podacima o vrsti korištenog uređaja, trenutku pojavljivanja i drugim metapodacima specifičnih za svakog korisnika. Te se informacije mogu dodatno analizirati u svrhu određivanja identiteta korisnika te njegovog kretanja po lokalnom prostoru i internetu.

Korištenjem metoda i tehnologija za koje se zna da ih upošljavaju vlade u svrhu nadzora, rad nastoji izazvati “zdravu paranoju” u interesu rastuće tehno-političke subjektivnosti.

O umjetnicima:
 

Julian Oliver je Novozelanđanin, Inženjer Kritičnosti i umjetnik s prebivalištem u Berlinu. Predstavio je radove i održao predavanja u mnogim muzejima, galerijama, međunarodnim događajima vezanima za elektroničku umjetnost i konferencijama, uključujući Tate Modern, Transmediale, Chaos Computer Congress, Ars Electronica, FILE i Japan Media Arts Festival. Dobitnik je nekoliko nagrada, od kojih je najzapaženija Zlatna Nika na Prix Ars Electronica 2011. godine za projekt Newstweek (s Daniilom Vasilievom). Sudjelovao je u pisanju Manifesta inženjerstva kritičnosti i u osnivanju berlinskog Crypto Partyja, pri čemu je studio Weise7, kojeg dijeli s drugim umjetnicima, bio mjesto održavanja prvih triju crypto partija u svijetu. Diljem svijeta je održao brojne radionice i master classove o software artu, forenzici podataka, kreativnom hakiranju, mjerama protiv nadzora, proširenoj stvarnosti, virtualnoj arhitekturi, razvoju video igra, vizualizaciji informacija i sustavu UNIX/Linux. O njegovom su radu između ostalih pisali New York Times, Guardian, Wired, Der Spiegel, El Paisi Liberation. Oliverove smo radove u nekoliko navrata predstavili u Rijeci, na izložbama Umreženi poremećajii Transnacionalizmiu sklopu festivala Moje, tvoje, naše 2015. i 2018. godine.
 

 Gordan Savičić, rođen u Beču, umjetnik je i dizajner koji živi i radi u Švicarskoj. S iskustvom rada u području medijske umjetnosti, vizualne komunikacije, akademskog istraživanja i dizajna, u radu se bavi istraživanjem odnosa ljudi, mreža i sučelja. Završio je preddiplomski studij Digitalne umjetnosti i novih medija na Sveučilištu primjenjenih umjetnosti u Beču, diplomiravši na Institutu Piet Zwart u Rotterdamu. Sudjelovao je u raznim suradničkim projektima koji su izlagani u nekolio zemalja i primili razne nagrade, kao što su između ostalog Japan (dis-locate), Njemačka (transmediale), Austrija (Ars Electronica) i Španjolska (Arco).
 

 Bengt Sjölén je nezavisni dizajner softvera i hardvera, haker i umjetnik koji živi i radi u Stockholmu i Berlinu. Surađuje s nekoliko mreža, uključujući Weise7 iz Berlina, Teenage Engineering iz Stockholma i aether architecture iz Budimpešte. Njegovo trenutno i neprekidno eksperimentiranje obuhvaća programsku generaciju dizajna, funkcije, hardvera i koda, elektromagnetskih istraživanja, mrežnih tehnologija, obrnutog inženjerstva, znanosti o molekularnom životu, arhitekture, vizualizacija, zvuka i samoizmjenjujućeg koda.
 

 Danja Vasiliev je ruski umjetnik i Inženjer Kritičnosti koji živi i radi u Berlinu. Proučava sustave i mreže kroz anti-disciplinarno eksperimentiranje s hardverom, firmwareom i softverom. Koristeći računalne platforme, bavi se proučavanjem i istraživanjem sustava i mrežnih paradigmi fizičkih i digitalnih svjetova. Na temelju tih rezultata, stvara i izlaže djela Inžinjerstva Kritičnosti.
Od 1999. godine aktivno sudjeluje u događajima vezanim za kompjutersku tehnologiju, izložbama medijske umjetnosti i seminarima diljem svijeta. Osvojio je nekoliko nagrada i priznanja na događajima kao što su Ars Electronica, Japan Media Art Festival i transmediale.
U listopadu 2011. godine, zajedno s Julianom Oliverom i Gordanom Svičićem napisao je “Critical Engineering Manifesto”. Održava javne radionice i razgovore, i predaje o nesigurnosti na internetu, modificiranju softvera i operativnih sustava, digitalnoj forenzici i drugim temama vezanima za tehnologiju.