Susret pedantnog astronoma i umjetne inteligencije

Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)
Tweet

Izložba grčke umjetnice Kyriaki Goni otvorit će se u četvrtak 16. siječnja, u 20 sati u Galeriji Filodrammatica. Prije otvorenja, umjetnica će u 19 sati u velikoj dvorani Filodrammatice predstaviti izložbu i istraživanje koje je provela u procesu njezinog stvaranja.
 
Izložbu možete posjetiti do 31. siječnja, radnim danima od 17 do 20 sati, a ukoliko to želite učiniti u nekom drugom terminu, javite nam se putem e-maila, Facebooka, Twittera ili Instagrama.

Ulaz je slobodan.

Na naše razumijevanje svijeta danas u velikoj mjeri utječu strojevi. Algoritmi dubokog učenja određuju što ćemo vidjeti, čuti i prihvatiti kao stvarno ili moguće. Uz pomoć umjetnih neuronskih mreža, koje su nastale po uzoru na ljudski mozak, strojevi danas samostalno uče i djeluju, nadilazeći čovjekove sposobnosti pamćenja i procesuiranja informacija. Obučeni za klasificiranje informacija, predviđanje rezultata i prikupljanje podataka, trebali bi nas osloboditi od složenih radnih aktivnosti i pomoći nam u donošenju odluka. Ipak, koje sve izazove donosi duboko učenje u ljudsko znanje? Do kakvih promjena dolazi kada strojevi samostalno uče? Koje stvari vide i čine različito od ljudi? Na koje načine umjetna inteligencija stvara nove forme doživljavanja i razumijevanja?

U želji da potraži odgovore na ova pitanja, Kyriaki Goni namjerno odvraća pogled na dalek i neobičan teritorij: Mjesec i njegovu površinu. Umjetnica smatra kako Mjesec čini fascinantan primjer i nudi zanimljivu analogiju, jer, budući da nema atmosfere, djeluje kao podatkovni centar koji u svojem tijelu pohranjuje memoriju našeg Sunčevog sustava i omogućuje pogled u budućnost. Indikatori za ovu kronologiju i evoluciju su njegovi krateri, koji su iz tog razloga predmet proučavanja astronoma od 17. stoljeća do današnjih dana, koji su za tu svrhu koristili najnaprednija tehnološka dostignuća.

U svojoj srži, projekt Brojeći Mjesečeve kratere predstavlja zamišljeni susret astronoma i umjetne inteligencije. Johann Friedrich Julius Schmidt (1825–1884), koji je posvetio život proučavanju Mjeseca svojim teleskopom i iscrtao najprecizniju lunarnu kartu svojeg doba, susreće DeepMoon, konvolucionarnu neuronsku mrežu (CNN) koja je 2018. godine razvijena sa zadatkom prepoznavanja Mjesečevih kratera.

Njihov je dijalog predstavljen kao dvokanalni video, koji prikazuje odnos čovjeka i stroja, te razigrano dotiče nade i strahove, mogućnosti i ograničenja, dostignuća i pogreške, i različite načine učenja i znanja, karakteristične za obje strane. Dijelovi tog razgovora dobivaju oblik u izloženim crtežima, predmetima i arhivskom materijalu, koji rasvjetljavaju stvarne činjenice u pozadini ovog fikcionalnog susreta. Pred sobom vidimo portret astronoma koji je nacrtala umjetnica i stare novinske članke koji otkrivaju samotnjački život posvećen znanosti. Popis kratera s pridruženim imenima upućuje na zadatke koje mogu izvesti jedino ljudi, a ne strojevi. Uzorci skupa podataka sa slikama kratera ukazuju na razlike ljudskog i strojnog vida.

Mramorna skulptura kratera sa svojom materijalnošću prikazuje posljedice mogućih pogrešaka umjetne inteligencije, kao i njezin potencijal za daljnje učenje i poboljšanje. Schmidtova velika, rukom nacrtana, karta mjeseca otkriva pedantnost i strastvenost ljudskog promatranja, dok detekcijske ikone prepoznavanja uzoraka upućuju na preciznost, efikasnost i brzinu sustava umjetne inteligencije. Konačno, iz crteža Mjesečevog kratera, kojeg je Goni rukom iscrtala prema Schmidtovoj karti, prikazuje njezin vlastiti položaj i metodologiju.

Za realizaciju projekta, umjetnica je i sama postala promatračica i “strojna učenica”.¹ Postavila se, s jedne strane, u poziciju pedantnog astronoma, a s druge je pokušala oponašati sustav umjetne inteligencije. Proučavanjem povijesnih i suvremenih znanstvenih izvora i stupivši u kontakt sa znanstvenim timom projekta DeepMoon, premostila je jaz između ljudskog i strojnog znanja. Kao i u svojim proteklim radovima, u kojima je proučavala međupovezanost i odnose između korisnika i sučelja, tehnoloških i živih mreža, ljudskih i više od ljudskih svijetova, kroz izložbu Brojeći Mjesečeve kratere Goni strastveno nastoji razotkriti sinergije između ljudske i umjetne inteligencije i naglasiti njihovu nezavisnost. Zanimaju je novi jezici, metafore i estetika koja se javlja unutar tih sinergija, kao i u iznenađujućim kontinuitetima koji se mogu naći u prošlosti i sadašnjosti. Promišljajući o onome što se opisuje kao “proširena”² ili “generativna”³ inteligencija, umjetnica nas poziva da zamislimo kako je moguće učiti od i zajedno sa strojevima, kako bi izgradili različita, mnogostruka i, po mogućnosti, kolektivna shvaćanja kozmosa i svijeta koji nas okružuje.

Daphne Dragona

¹ Mackenzie koristi izraz “strojni učenik” i za ljude i za strojeve, kao i za njihove međusobne odnose, ukazujući na kontinuirani napor ljudi da shvate kako strojevi uče. Adrian Mackenzie, Machine Learners: Archaeology of a Data Practice, (Cambridge, MA: The MIT Press, 2017), str. 6.

² Pasquinelli naglašava kako strojevi ne pokazuju znakove “autonomne inteligencije”. Napominje da bi se bilo koja inteligencija “super-ljudskog mjerila” mogla dostići samo iz perspektive čovjeka, i stoga predlaže pojam “proširena inteligencija”. Matteo Pasquinelli, »Machines that Morph Logic: Neural Networks and the Distorted Automation of Intelligence as Statistical Inference«, u Glass Bead, Site 1, listopad 2017, str. 15, https://www.glass-bead.org/article/machines-that-morph-logic/?lang=enview.

³ Prema Brattonu, umjetna inteligencija može proširiti bilo koju inteligenciju koja već postoji na svijetu. Benjamin Bratton ‘Alternative Models of AI (at Urban Scale)’«, YouTube, 26. lipnja 2019,https://www.youtube.com/watch?v=A3C31DhoPQ4.