Ornamenti invazivnih vrsta
Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)
Tweet
Izumiranje prije ili kasnije očekuje sve oblike života, što ne isključuje i najvećeg invazivnog predatora na planeti – čovjeka. Brzi rast invazivnih vrsta – prirodni fenomen kojeg je pokrenula vrsta Homo Sapiens – može se razumjeti kao (ne)namjerni eksperiment koji nam omogućava da izravno opažamo dramu šestog masivnog izumiranja vrsta na Zemlji.
Nastavljajući svoj opus istraživanja tipologije invazivnih vrsta, na sjecištu geopolitičkih parametara s jedne i lokalno-socioloških paradigmi s druge strane, slovenska umjetnica Maja Smrekar odabrala je pojedine označitelje slovenske kulturne baštine i preoblikovala ih u Opremu za preživljavanje u antropocenu, geološkom dobu u kojem se upravo nalazimo.
Izložba se u galeriji Filodrammatica (Korzo 28, prvi kat) otvara u četvrtak, 18. siječnja, u 20 sati, i ostaje otvorena do 2. veljače 2018. godine. Ulaz je slobodan.
Kao hibrid između košnice i slovenske seljačke škrinje, mobilni set za preživljavanje povezuje suvremenu umjetnost i folklor.
“Njegov jajolik oblik podsjeća na simbol života, a vanjština u duhu narodnog ukrašavanja prikazuje vrste koje na području Slovenije postaju sve raširenije i nameću se kao invazivne: japanski dvornik, gigantska šapika, raznolika trokutnjača i azijska bubamara.”
– Mojca Kumerdej, Ocenjujemo: Maja Smrekar, Delo, 28. 7. 2015.
Takva intervencija u dizajn, koji se temelji na narodnom bogatstvu i stoga je prožet snažnom aurom kolektivnog emocionalnog doživljaja, potiče na razmišljanje o dinamici tržišne globalizacije koja korporativno kanibalizira lokalne ekonomske dinamike i (pre)usmjeruje ih prema zajedničkom označitelju – franšizi. Upotreba taktičkog medija, kao aktivističko-umjetničke prakse koja se suprotstavlja dominantnom političkom i ekonomskom poretku, u ovom je projektu komentar na imperative pozicija moći i ideologije s kojima se Ekologija povezala na samom početku. Zahvaljujući subverzivnoj franšizi Oprema za preživljavanje u antropocenu, koja služi kao diskurzivni agent, možemo promišljati dinamiku postojanja u realnosti neke bliže budućnosti, u kojoj će opstanak vrsta puno više ovisiti o poznavanju lokalne okoline nego o jednoznačnom prisvajanju globalnih ekoloških ideja na temelju zajedničkog ideološkog nazivnika.
“Praktični i korisni set za preživljavanje djeluje kao parafraza nestajućih kultura i ekonomija, koje se razgrađuju u bazenu suvremenog neoliberalnog kapitalizma, kao i kritika mainstream ekologije koja «rješava» problem klimatskih promjena unutar okvira globalnog neoliberalizma, a time i unutar postojećih kapitalističkih paradigmi, čime korporacije iz dana u dan samo još više jačaju zahvaljujući poreznim oazama.”
– Mojca Kumerdej, Ocenjujemo: Maja Smrekar, Delo, 28. 7. 2015.
