Mapiranje kartografije:

63 Perforations

2015., video performansa

Rad 63 Perforations snimka je performansa u kojem je sunčeva svjetlost iscrtala kartu svijeta na moje tijelo. Nakon tri dana izlaganja suncu, na mojoj je koži osvanuo crtež kontinenata i otoka. Pigment za crtanje bio je sam pigment kože: Zemljina geografska referenca optočena je u epidermu, čime su tijelo i crtež postali jedno. Preko ovog prvog sloja – karte kože – odvija se stvarna izvedba: snimljen u jednom kadru, video prati tretman akupunkture tijekom kojeg se igle postavljaju na mjesta povezana s velikim rezervama nafte diljem svijeta. Rad postavlja pitanje kako i s kojim interesima pristupamo energetskim resursima planeta. U slučaju analogije između perforacija u tijelu i u Zemlji, oba probijanja uzrokuju protok energije, ali s različitim ciljevima. Energija temeljena na ugljiku seže duboko u našu povijest i povezana je s oblicima naše društvene organizacije, odnosima moći i geopolitikom. Dok akupunkturna perforacija nastoji uravnotežiti tijelo kroz oslobađanje zadržane energije, bušenje nafte nastoji iskoristiti kondenziranu energiju planeta, što na kraju uzrokuje ekološku i klimatsku neravnotežu.

Pročitajte “Fossil Time: Oil, Art and the Body in the Cosmopolitics of the Anthropocene” Mari Frage.

Ocean is Future

2020., prošireni video, HD 5'

Ocean is Future duboki je zaron u dubine podvodne geografije, čime se kroz reimaginarizaciju poimanja „ljudskog“ i odnosa koji nadvladavaju ljudsko pokušavaju destabilizirati tradicionalni načini razmišljanja i življenja koji dolaze s kopna, kao i strukture koje ih kontroliraju. Neistražena tama oceana—golemih vodenih površina koje čine najveća staništa na ovom planetu—zanemareno je područje geopolitičkih, ekonomskih i kulturnih sukoba.

Umjetnici u radu isprepliću slike skrivenog svijeta: tijekom batimetrijskog mapiranja iz podvodnih vozila, u dubokom oceanu susrećemo tekuće podnožje, podvodne planine, hidrotermalne otvore i neobična vodena bića. Korištenjem slikovnih sekvenci prikazanih u formi podijeljenog zaslona i narativa koji se međusobno prožimaju, video odražava ritmičku fluidnost vode i kontinuiranu izmjenu plime i oseke. Potapanje u ovaj drevni, ali neistraženi svijet omogućuje nam razmišljanje o hibridnosti i međusobnoj povezanosti, zazivajući angažman oko brige za oceane.

Rad je pokušaj pronalaženja novih kreativnih načina digitalnog istraživanja u vremenu neviđenog globalnog zastoja: pandemije. Materijal se sastoji od snimki koje su nastale tijekom različitih operacija E/V Nautilusa, istraživačkog broda koji istražuje nepoznate predjele oceana, u potrazi za novim otkrićima u biologiji, geologiji i arheologiji. Svojim ekspedicijama, E/V Nautilus nudi globalnoj javnosti iskustvo istraživanja na daljinu putem video i audio zapisa, i niza podataka koji pristižu uživo s terena.

0° N, 0° E

2020, video instalacija, 16'55'', digitalno, različiti mediji

0° N 0° E poziv je u kolektivno, tehnološki posredovano sjećanje prirode. 0°N, 0°E prati podrijetlo Null Islanda, izmišljenog otoka zamišljenog da lebdi na sjecištu početnog meridijana i ekvatora, na koordinatnom položaju od 0°, 0°. Vrijednost ništice se pripisuje kada podaci izostanu, tako da sve one slike, datoteke i druge zapise koji su učitani online bez određene geopozicije, softver pogrešno povezuje s lokacijom 0,0. Na taj način Null Island postaje arhiv, mjesto na kojem se susreću svi ti izgubljeni objekti. Null Island se stoga smatra cyber-mitom, jer pokušava dati oblik i kontekst internetskom fenomenu i doprinosi našem razumijevanju istog.

Koristeći Null Island kao metaforu i izgradnju svijeta kao metodologiju, rad omogućuje virtualno uranjanje u istraživanje otoka i njegovog vizualnog i zvučnog krajolika. Fokusirajući se na prirodne krajolike i objekte, otok je izgrađen originalnim i preuzetim fotografijama, satelitskim fotografijama, 3D modelima i zvučnim snimkama iz različitih izvora. Na taj način otok postaje bezvremenski, suradnički arhiv, koji pluta na rubnom mjestu.

Kroz digitalno-prirodni okoliš Null Islanda, rad istražuje kako se iskustvo i znanje generiraju kada je jedini način pristupa prirodi putem hiperposredovanog modaliteta.

Video instalaciju prati binauralni soundscape Igora Dubreucqa i specifičan miris koji je dizajnirao Merle Bergers.

Dodatni materijali

Algorithmic Landscapes

2020., video

Rad Algorithmic Landscapes daje algoritamske aproksimacije zemljopisno udaljenih mjesta, prikazujući kao rezultat kartografiju prostora koja proizlazi iz kombinacije slika odabranih od strane umjetne inteligencije.

Svjedoci smo uspona digitalnih tehnologija koje prodiru u najrazličitija područja, u čemu se posebno ističe umjetna inteligencija. Ove vrste sustava imaju specifične načine rada, koji se uglavnom sastoji od predviđanja na temelju određenih podataka. Projekt algoritamskog krajolika istražuje dimenzije gradskog krajolika, uzimajući u obzir njegov algoritamski sloj. Projekt se odvija u tri faze. Prvi dio je izvedba koja kulminira u algoritamskoj šetnji u dva različita grada: Pariz (Francuska) i Caxias do Sul (Brazil). Time se proizvodi više od 10.000 slika koje se koriste kao skup podataka za daljnji rad. Tijekom izvedbe izrađujem algoritamski dérive kojim upravlja sustav glazbenih prijedloga, a softver u skupu podataka potom izvodi obrnuto pretraživanje slika i pronalazi najsličnije lokacije u dva različita grada. Ovim smo odabirima stvorili kolekciju slika koje se s algoritamskog stajališta približavaju dvama zemljopisno udaljenim mjestima. Nakon toga, slike se specifičnom tehnikom tiskaju na akrilne listove. Kada se različiti akrilni listovi susretnu, donose sliku onoga što postoji između njih, otkrivajući algoritamski krajolik.

Dok razmišljamo o krajoliku izvan dihotomija priroda/kultura, vrijeme/prostor, ljudsko/neljudsko, važno je imati na umu da globalni i lokalni aspekti ne nestaju. Ako analiziramo mrežu iz koje se počinje formirati umjetnički rad, možemo doći do spoznaje da poetska intervencija može nastupiti među točkama trenja, odnosno na kvrgavim sjecištima, gdje dolazi do sudaranja, susreta i preklapanja nekoliko slojeva algoritamskih, izvedbenih i materijalnih aktivnosti, prikazujući beskrajno stanje nastajanja kroz suprotstavljanje različitih mjesta i tehnologija.

Više od pozadine u kojoj se nešto događa, krajolik se shvaća kao nešto što je u poretku radnje, uz promišljanje prostorno-vremenskih dimenzija koje obuhvaćaju niz fizičkih, kulturnih, tehnoloških i estetskih elemenata. Projekt je skup ponavljajućih radnji u Brazilu i Francuskoj. Te radnje uključuju algoritamski dérive u kojem se slike proizvode praćenjem logike algoritamskog hodanja, njihovu analizu pomoću softvera za umjetnu inteligenciju, i niz poetskih radnji koje se na njima vrše. Rad stvara algoritamsku aproksimaciju dvaju geografski udaljenih mjesta, prihvaćajući dvosmislenost kao sličnost i posebnost u istom vremenu i prostoru.

Glavni cilj je izvući tehnologiju umjetne inteligencije izvan njezine prediktivne i komercijalne logike, pružajući doživljaj grada koji se ne temelji na unaprijed izračunatim rutama. Algoritamski dérive otkriva algoritamski krajolik njegovim premještanjem na mjesto koje odlikuje neobičnost i nefunkcionalnosti, i gdje je estetska izvedba važnija od računske izvedbe i učinkovitosti.

Kinnomic Botany: Freeing the Potato from its Scientific and Colonial Ties

2020., video esej

Kinnomic Botany prati naizgled običan i nezgrapan krumpir kroz njegovu evolucijsku povijest i uzduž alternativnih putanja razvoja, kako bi rasvijetlio jezik koji se koristi za kategorizaciju i poredak biljnog svijeta u današnjim botaničkim institucijama. Kao paralelna botanička institucija, Kinnomic Botany intervenira na mjestima iz kojih su kolonizirani bili isključivani, kako bi se suprotstavio dominantnim, antropocentričnim shvaćanjima tih mjesta. Botanički vrt Kinnomic paralelno je mjesto, odvojeno od londonskih Kraljevskih botaničkih vrtova Kew Gardens kako bi izazvalo i osporilo uvažene znanstvene klasifikacije krumpira. Djelujući kroz niz ‘kartifakata’—alternativnih kartografskih artefakata—njegujemo metodu mapiranja koja otkriva mnoge međusobno povezane, ali ne uvijek komplementarne načine spoznavanja prirode, uz izgradnju kartografske društvene strukture koja se oslanja na sudjelovanje u rastu i održavanju.

Spatial Ataraxia

2013., umjetnička knjiga

«U svrhu antropološkog i umjetničkog istraživanja za moj magistarski rad “Prostorna ataraksija” u KhB Weißensee, boravio sam pet tjedana u izoliranoj monaškoj državi Sveta Gora u Grčkoj, istražujući praksu asketizma s posebnim osvrtom na slučaj zajedničkog asketskog društva Manastir Velika Lavra (osnovan 972. godine). Tijekom svog boravka izradio sam niz performativnih dokumenata, koristeći svoje tijelo kao mjernu jedinicu i kao medij za istraživanje duhovnih i materijalnih značenja u ovom svetom središtu. Usredotočio sam se na asketsko tijelo, svetu materijalnu kulturu, i na bizantsku estetiku koncepta emocionalnog i nematerijalnog učinka koji stvara interesna zajednica. Kroz promatranje sudionika, analizu diskursa, mapiranje niza fizičkih kartografija i performativnih jukstapozicija, u radu se nastoji razumjeti virtualna racionalizacija jedinstvenog svetog prostora na zemlji.»

Trauma Mapping

2018., reljefna karta izrađena korištenjem računske geometrije

Trauma Mapping je transdisciplinarni projekt koji ima za cilj razviti metodologiju za izradu “geografskih” karata fizičkih ozljeda, bolesti ili drugih oštećenja tijela. Projekt nastoji istražiti unutarnje procese patnje i tragati za vizualnim tragovima traumatskih događaja – njihovu projekciju na tijelo, reakciju organizma na njih, način na koji se stanice preuređuju zbog onoga što se dogodilo. Objekti istraživanja su životinje lutalice s bugarskih ulica koje su doživjele stresne situacije dok su živjele na ulici – od prilično bezopasnih do ozbiljnijih (poput pucnjave) – koje imaju trajni utjecaj na njihove živote, a ponekad se pokažu i kao smrtonosne. Ponekad je traumatski proces rezultat namjernog nanošenja povreda, a ponekad je njegova etiologija nejasna, no u oba je slučaja važan koncept trajne patnje i vizualni procesi koje za sobom ostavlja.

Khayma

«Tighmert je oaza u jugozapadnom Maroku u kojoj se izrađuje patchwork (krparija) od stare melfe, velike tkanine izrađene u batik dekorativnoj tehnici koju nose žene u Mauritaniji, odakle se i uvozi. Patchwork je bio jedan od posljednjih proizvoda koje su karavane donijele u Maroko i takve se tkanine izrađuju u obliku šatora ili skloništa za zaštitu od sunca. Primjerice, tijekom vjenčanja, dvije obitelji se udružuju kako bi stvorile khaymu, šator u dvorištu. Kucanjem na vrata u oazi kako bismo stanovnike zamolile za komadiće stare melfe i njihovo spajanje, povezale smo se sa ženama oaze i njihovom tradicijom. Nakon tjedan dana prikupljanja i zajedničkog šivanja, koristile smo ovu khaymu kao kulisu za marhouf – sastanak na kojem se žene okupljaju radi jela i proslave, koji su za ovu priliku organizirale Soukaina Dabbah i Rachida Dabbah, dvije žene iz sela. Khayma je suradnja s antropologinjom Alexandrom Anzid Kollárovom koja je nastala tijekom kulturnog laboratorija Caravan Tighmert u Tighmertu.»

On Representation, Cultural Appropriation and the Ethics of Artistic Collaborations in the Postcolonial Context of Morocco.

Algorithmic Landscapes

2020., video

Ovaj rad daje algoritamske aproksimacije zemljopisno udaljenih mjesta, prikazujući kao rezultat kartografiju prostora koja proizlazi iz kombinacije slika odabranih od strane umjetne inteligencije. Svjedoci smo uspona digitalnih tehnologija koje prodiru u najrazličitija područja, u čemu se posebno ističe umjetna inteligencija. Ove vrste sustava imaju specifične načine rada, koji se uglavnom sastoji od predviđanja na temelju određenih podataka. Projekt algoritamskog krajolika istražuje dimenzije gradskog krajolika, uzimajući u obzir njegov algoritamski sloj. Projekt se odvija u tri faze. Prvi dio je izvedba koja kulminira u algoritamskoj šetnji u dva različita grada: Pariz (Francuska) i Caxias do Sul (Brazil). Time se proizvodi više od 10.000 slika koje se koriste kao skup podataka za daljnji rad. Tijekom izvedbe izrađujem algoritamski dérive kojim upravlja sustav glazbenih prijedloga, a softver u skupu podataka potom izvodi obrnuto pretraživanje slika i pronalazi najsličnije lokacije u dva različita grada. Ovim smo odabirima stvorili kolekciju slika koje se s algoritamskog stajališta približavaju dvama zemljopisno udaljenim mjestima. Nakon toga, slike se specifičnom tehnikom tiskaju na akrilne listove. Kada se različiti akrilni listovi susretnu, donose sliku onoga što postoji između njih, otkrivajući algoritamski krajolik.

Past Pieces Merging With What I Call Now

2020., video

Multimedijski rad, koji se sastoji od videa, teksta, skulptura i performansa, promišlja o temi utjelovljenih mapa i međugeneracijske traume. Ova pozicija unutar i izvan organskog svijeta uvela je očigledan paradoks u ljudsku vrstu: ovisnost o prirodi ide paralelno s ciljem da budemo neovisni, da postanemo trans-humanistički. Ono što razlikuje prirodnu od sintetičke svijesti je ljudska obmana da se sve može kontrolirati, lažna percepcija koja proizlazi iz straha od istine, koja je u konačnici manifest svih političkih sustava ugnjetavanja. Taj strah potiče nesigurnost i dovodi do isključenja onih koji dovode u pitanje ‘političke zablude’ koje je konstruirala homogena skupina koja čini ‘nerazmjernu superiornost u odnosu na ostatak stanovništva’. Granice koje je čovjek uspostavio preko polja, kroz rijeke, koje gmižu kroz šume i penju se preko planina, mijenjaju položaje s raspoloženjima vlasti. Vegetacija je prekrila mjesta na kojima su pokopana tijela pala u borbama za te ljudske teritorije, dok sjećanja ostaju, nijema, u krajoliku, dok se iznenada ne izraze.

63 Perforations

2015., video performansa

«Rad 63 Perforations snimljena je izvedba u kojoj sunčeva svjetlost obilježava kartu svijeta na mom tijelu. Nakon tri dana izlaganja suncu, na mojoj je koži osvanuo crtež kontinenata i otoka. Pigment za crtanje bio je sam pigment kože: Zemljina geografska referenca optočena je u epidermu, čime tijelo i crtež postaju jedno. Preko ovog prvog sloja – karte kože – odvija se stvarna izvedba: u jednoj snimci, video prati sesiju akupunkture u kojoj se igle postavljaju na mjesta povezana s velikim rezervama nafte diljem svijeta. Ovaj rad postavlja pitanje kako i s kojim interesima pristupamo energetskim resursima planeta. U slučaju analogije između perforacija u tijelu i u Zemlji, oba probijanja uzrokuju protok energije, ali s različitim ciljevima. Energija temeljena na ugljiku duboko je povezana s našom poviješću, našim načinima društvene organizacije, odnosima moći i geopolitikom. Dok akupunkturna perforacija nastoji uravnotežiti tijelo kroz oslobađanje zadržane energije, bušenje nafte nastoji iskoristiti kondenziranu energiju planeta, što na kraju uzrokuje ekološku i klimatsku neravnotežu.»

Fluid cartographies

Kartografija je način razumijevanja okoliša kroz medij prostora. Karte se sastoje od različitih slojeva informacija, poput povijesti mjesta i načina naseljavanja prostora, koje otkrivaju nekoliko narativa obilježenih različitim ekonomskim, političkim, društvenim i povijesnim razdobljima. Karte su u svojoj biti prikazi prostora, različite zbirke podataka o stvarnosti. Karte su već dugi niz godina dio moje umjetničke prakse, bilo da je riječ o dokumentaciji stvarnosti ili grafičkom prikazu gradova kao projekcije svjetskog poretka. Jedinstveno u tome je kako pristup fizičkoj i političkoj stvarnosti može postati dio opsežne prakse utemeljene na prikazima prostora.

«Svoje radove s kartama shvaćam kao konstrukcije nelinearnih narativa povezanih sa suvremenim pitanjima svijeta: kako bi se mogle razumjeti podjele Zemlje? Zašto bismo trebali koristiti kvadratnu i krutu strukturu da bismo predstavili svijet koji je donekle u stalnim promjenama? Kako bi se mogle izrađivati karte nakon novih tehnologija mapiranja? Kako bi se reprezentacija prostora mogla percipirati kroz zvučne radove?»

0° N, 0° E

2020., video instalacija, 16'55'', digital, digitalno, različiti mediji

0° N, 0° E poziv je u kolektivno, tehnološki posredovano sjećanje prirode. 0° N, 0° E prati podrijetlo Null Islanda, izmišljenog otoka zamišljenog da lebdi na sjecištu početnog meridijana i ekvatora, na koordinatnom položaju od 0°, 0°. Vrijednost ništice se pripisuje kada podaci izostanu, tako da sve one slike, datoteke i druge zapise koji su učitani online bez određene geopozicije, softver pogrešno povezuje s lokacijom 0,0. Na taj način Null Island postaje arhiv, mjesto na kojem se susreću svi ti izgubljeni objekti. Null Island se stoga smatra cyber-mitom, jer pokušava dati oblik i kontekst internetskom fenomenu i doprinosi našem razumijevanju istog. Koristeći Null Island kao metaforu i izgradnju svijeta kao metodologiju, rad omogućuje virtualno uranjanje u istraživanje otoka i njegovog vizualnog i zvučnog krajolika. Fokusirajući se na prirodne krajolike i objekte, otok je izgrađen originalnim i preuzetim fotografijama, satelitskim fotografijama, 3D modelima i zvučnim snimkama iz različitih izvora. Na taj način otok postaje bezvremenski, suradnički arhiv, koji pluta na rubnom mjestu. Kroz digitalno-prirodni okoliš Null Islanda, rad istražuje kako se iskustvo i znanje generiraju kada je jedini način pristupa prirodi putem hiperposredovanog modaliteta.

Ocean is Future

2020, prošireni video, HD, 5'

Ocean is Future duboki je zaron u dubine podvodne geografije, čime se kroz reimaginarizaciju poimanja „ljudskog“ i odnosa koji nadvladavaju ljudsko pokušavaju destabilizirati tradicionalni kopneni načini razmišljanja i življenja, kao i strukture koje ih kontroliraju. Neistražena tama oceana – golemih vodenih površina koje čine najveća staništa na ovom planetu – zanemareno je područje geopolitičkih, ekonomskih i kulturnih sukoba. Umjetnici u radu isprepliću slike skrivenog svijeta: tijekom batimetrijskog mapiranja iz podvodnih vozila, u dubokom oceanu susrećemo tekuće podnožje, podvodne planine, hidrotermalne otvore i neobična vodena bića. Korištenjem slikovnih sekvenci prikazanih u forimi podijeljenog zaslona i narativa koji se međusobno prožimaju, video odražava ritmičku fluidnost vode i kontinuiranu izmjenu plime i oseke. Potapanje u ovaj drevni, ali neistraženi svijet omogućuje nam razmišljanje o hibridnosti i međusobnoj povezanosti, zazivajući angažman oko brige za oceane. Rad je pokušaj pronalaženja novih kreativnih načina digitalnog istraživanja u vremenu neviđenog globalnog zastoja: pandemije. Materijal se sastoji od snimki koje su nastale tijekom različitih operacija E/V Nautilusa, istraživačkog broda koji istražuje nepoznate predjele oceana, u potrazi za novim otkrićima u biologiji, geologiji i arheologiji. Svojim ekspedicijama, E/V Nautilus nudi globalnoj javnosti iskustvo istraživanja na daljinu putem video i audio zapisa, i niza podataka koji pristižu uživo s terena.

24 Cyanotypes

2021., različite dimenzije

Na konvencionalnim kartama svijeta, Arktik je općenito prikazan kao rubna regija. Međutim, za globalni klimatski sustav njegove su otapajuće ledene mase od središnje važnosti zbog svog albeda – sposobnosti reflektiranja i raspršivanja svjetlosti i topline. Polarna regija se kreće prema novom klimatskom režimu alarmantnom brzinom, približavajući se jednoj od prijelomnih točaka u globalnom klimatskom sustavu. Istodobno, industrijske nacije spekuliraju o resursima koji se oslobađaju uslijed topljenja leda. Nastoje zauzeti svoje mjesto na polarnom suncu, ponovno pregovarajući o brodskim rutama, ribljim fondovima, mineralnim resursima i životnim prostorima. Istraživanja o morskom dnu i epikontinentalnom pojasu također su vođena interesima za dokazivanje kontinentalne povezanosti sa Sjevernim polom kako bi se opravdale težnje za polaganjem prava na teritorij u toj regiji. Knjiga Hunting of the Snark Paole König referira na Bellmanov govor u spjevu Lov na Snarka Lewisa Carrolla. Prikazuje zbirku misli i refleksija o povijesti slikarstva i kartografije, restrukturirajući ih na površini prazne karte.

The Hummmm

2020, video and other materials

The Hummmmm je video koji se temelji na navodnom zvučnom fenomenu neobjašnjivog izvora. Hurpia je inspiraciju za projekt pronašao u izvještajima običnih ljudi iz različitih dijelova svijeta i u razdoblju od nekoliko desetljeća, o njihovim susretima s neobičnim šumom niske frekvencije. Nezavisni istraživači i entuzijasti počeli su kronološki klasificirati ove čudne događaje kako bi ukazali na moguće izvore takvih pojava. Prema njima, broj svjedočanstava (oko 17.000) je prevelik da bi se mogao odbaciti kao histerija pojedinaca ili vjerovanje u nadnaravno.

Immaterial Mapping

2018., jednokanalni video, HD, u boji, stereo zvuk, 11'11''

Kao eksperiment u digitalnoj topografiji, scene u videu Immaterial Mapping lebde unutar kognitivnog prostora – staništa i sfera djelovanja u prirodi, gradovima i kibernetičkom prostoru. Uz deset pretpostavki za nematerijalno mapiranje predstavljeno u ovom videu, slike različitih tekstura, kao što su mjehurići, glina, pijesak, kamenje, plastika, staklo i biljke, uzastopno stupaju u interakciju sa stvarnim i virtualnim prostorima, stvarajući natruhe prostora i njihovu nepotpunu lokalizaciju. Promišljajući o mogućnosti lutanja između percipiranog i stvarnog prostora u digitalnoj eri, rad se bavi proširenim osjećajem prostora i dezorijentacijom između prostora. Scenarij za video nastao je na temelju odabranih tekstova—Pravila novog urbanizma Ivana Chtcheglova, Teorija prolaska Guya Deborda, Situacionistički grad Simona Saldera, Subverting Cartography: The Situationists and Maps of the City Davida Pindera, Locative Media: Geoplaced Tactics of Resistance Marshe Berry, Psychogeography, Détournement, Cyberspace Amy J. Elias, From Psychogeopraphy to Cybertopology: Situating “Place” in the Disoriented Dérive Sher Doruff—proizvevši deset pretpostavki za nematerijalno mapiranje: 1) Opskurnost, 2) Fragmentarna ljepota, 3) Efemernost, 4) Osobno osnaživanje, 5) Dobrovoljno otuđenje 6) Prijelaz, 7) Neizvjesnost, 8) Nove sinteze 9) Nasumičnost, 10) Virtualnost.

A case filled with big data and small comprehension

Instalacija

«Ispred vas na stalku nalazi se kovčeg s tankom metalnom mrežicom unutar koje je nešto razmazano. Pored nje je smješteno nekoliko predmeta koji izgledaju kvrgavo i nerazumljivo. Kovčeg sam dobio od osobe koja ga je koristila za mapiranje mozga. Rekla mi je da ne može nastaviti obavljati svoj posao istraživača i stručnjaka za mozak jer postaje prestara za to, ali najviše zato što misli da je mozak poput skliske lignje koju se ne može držati u ruci. Kada sam je pitao o poslu mapiranja mozga, rekla mi je da ljudski mozak sadrži preko 20.000 gena, više od 100.000 različitih vrsta proteina, više od trilijuna organskih molekula u jednoj stanici, gotovo 100 milijardi neurona, do 1.000 bilijuna sinapsi i preko 800 različitih moždanih regija. Na trenutak sam zastao, mom mozgu je trebalo vremena da stvarno obradi sve što je ta osoba rekla, brojke, informacije, nagađanja. S tim informacijama u svom umu, nastavila je, morat ćeš se nositi s dvije sukobljene ideje. Jedna je da nastaviš u nastojanju da razumiješ mozak, a drugo je da prihvatiš da je to vjerojatno nemoguć zadatak. Ali, postoji li nešto što mi može pomoći? Miševi, odgovorila je. Miševi? Da, glodavci, naši prijatelji sisavci. Kako to misliš?, pitao sam. Trebat će ti miševi i stroj koji reže komadiće njihovog moždanog tkiva na dijelove debljine 30 nanometara koje stavljaš u elektronski mikroskop, u kojem milijarde elektrona probijaju tanke kriške mozga, stvarajući slike koje otkrivaju nanometarske značajke neurona, njihovih aksona, dendrita i sinapsi kroz koje razmjenjuju informacije. Stajao sam mirno, potresen i uznemiren. Kako mozak stvara sjećanja, misli, percepcije i osjećaje, još uvijek nam je misterij. Sama svijest je možda skrivena u ovom labirintu neuronskih veza, dodala je. Promrmljao sam da su miševi tako mali, mekani i slatki. Slušaj me, rekla je. Moramo početi s mozgom glodavaca jer nemamo dovoljno velika računala za rekonstrukciju i simulaciju ljudskog mozga. Evolucija superračunala je spora, trebalo je deset godina da se napravi Veliki hadronski sudarivač i koštao je oko 4,75 milijardi dolara, znaš. A miševi su jeftini, rezignirano sam promrmljao. Da, rekla je. Bezbrojna količina miševa je korištena da bismo došli do ove točke. Pogledali smo se na trenutak, prestali razgovarati i sjedili u tišini.»

“Uvod i prezentacija izložbe”

Uvod i prezentacija izložbe Mapiranje kartografije: Suvremeni pristupi planetarizaciji od strane kustoskog kolektiva Collective Rewilding. Pogledajte kako biste saznali više o kustoskoj viziji, umjetnicima i procesu koji stoji iza realizacije ove izložbe. Zahvaljujemo svim partnerima i donatorima!

“Visualizing alternative cartographies”

Razgovor umjetnika Matheusa da Rocha Montanari i Deborah Mora s kustosicom Ameli Klein iz kolektiva Collective Rewilding o njihovom sudjelovanju na izložbi ”Mapiranje kartografije: suvremeni prisupi planetarizaciji”.

“Non-human Mapping”

Razgovor umjetnica Hare Shin i Iman Datoo s Lauren Fuller iz kolektiva Collective Rewilding o njihovom sudjelovanju na izložbi “Mapiranje kartografije: suvremeni prisupi planetarizaciji”.

“Mapping the Body”

U razgovoru Sabine Oroshi iz Collective Rewilding s umjetnicima Lukom Kedžom, Mari Fraga, Aksiniyom Peychevom i Yiannisom Pappasom doznajte više o njihovom radu i sudjelovanju na izložbi “Mapiranje kartografije: Suvremeni pristupi planetarizaciji”.

“Planetary Cartographies”

Umjetnički kolektiv Latent Community te umjetnice Marina Camargo i Paula König u razgovoru sa Sarom Garzon iz Collective Rewilding govore nam više o njihovom sudjelovanju na izložbi “Mapiranje kartografije: Suvremeni pristupi planetarizaciji”.