Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)

Multimedijska instalacija Nestabilne infrastrukture i zečje rupe otvorit će se u Galeriji Filodrammatica (Korzo 28/1, Rijeka) u četvrtak, 13. svibnja 2021. Iako će autor izložbe, španjolski umjetnik Mario Santamaría, doputovati u Rijeku, zbog važećih epidemioloških mjera otvorenje će proći bez ikakvog službenog protokola i predstavljanja: izložbu tog dana možete posjetiti od 18 do 20 sati.
 
Nakon otvorenja, izložba ostaje otvorena do 4. lipnja, od ponedjeljka do subote od 16 do 20 sati. Ulaz je slobodan.

Srna luta podatkovnim centrom. Djeluje uplašeno zbog razbacanih kabela, bljeskanja lampica na serveru i zvuka koji sama proizvodi hodajući po uzdignutom podu. Kako se uopće našla ispod tih umjetnih svjetala, u prostoru koji bi trebao biti nepristupačan i hermetički odvojen od vanjskog svijeta? Snimke niske rezolucije pridaju dašak stvarnosti ovoj inače čarobnoj i nestvarnoj slici živog bića koje prebire po protocima podataka.

Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)

Prikazan na okomitom ekranu, ovaj video čini središnje mjesto multimedijske instalacije Nestabilne infrastrukture i zečje rupe (2020.).

Zečje rupe se tradicionalno smatraju tajnim prolazom koji povezuje dvije različite dimenzije: Alisa je u zemlju čudesa prvi put ušla upravo kroz zečju rupu. Međutim, je li umreženi prostor doista različit od fizičkog prostora? Nedostaje li mu materijalnosti? Oslanja li se na drugačiji pojam prostora i vremena?

DSC_6456Instalacija u Blueproject Foundation, Barcelona, 2020., photo © Roberto Ruiz. Courtesy Blueproject Foundation (Flickr)

DSC_6526Detalj, instalacija u Blueproject Foundation, Barcelona, 2020., photo © Roberto Ruiz. Courtesy Blueproject Foundation (Flickr)

Od 2010. godine, Mario Santamaría istražuje fizičke manifestacije podataka i informacija i propituje metaforu oblaka, koja se – prije nego je postala „općom vjerom“ – u najširem smislu i značenju koristila prilikom registracije raznih mrežnih uređaja ili patenata povezanih s internetom – kao što se to može vidjeti u autorovom radu Cloudplexity (2019.), zbirci internetskih prikaza preuzetih iz američke baze podataka o patentima. Godine 2016., Santamaría je „trasirao“ podatke svoje web stranice kako bi pratio njihovo kretanje od svog poslužitelja (koji se nalazi u talijanskom Bergamu) do zaslona vlastitog računala; zatim je slijedio taj put, putujući od Barcelone do Bergama kroz Švicarsku, Stockholm, Milano i Perugiu. Za putovanje koje podaci prijeđu u 50 milisekundi trebalo mu je četrnaest dana; ako ga se promatra iz ljudske perspektive, to je putovanje apsurdno i nelogično jer nije nimalo linearno, ali vizualizira infrastrukturu duž koje se podaci kreću. Sa sličnom namjerom, Santamaría od 2018. godine na raznim mjestima organizira „Internetske ture“, vodeći grupe ljudi po gradu u potrazi za čvorovima lokalne mreže.

U Nestabilnim infrastrukturama i zečjim rupama, izložbeni prostor djelomično je pokriven uzdignutim podom, koji se obično koristi za skrivanje kabela u podatkovnim centrima. Ožičene crne cijevi razbacane po podu tvore mrežni usmjerivač (ruter) koji je dizajnirao umjetnik, stvarajući otvorenu mrežu koju se može identificirati po ikoni 🕳.

12_aksioma_Unfixed Infrastructures_046Detalj, instalacija u Aksioma Project Space, Ljubljana, 2021., photo © Domen Pal. Courtesy Aksioma (Flickr)

Mreža „zečja rupa“ programirana je za slanje signala na različite zemljopisne lokacije prije dolaska na mjesto izložbe, tražeći maksimalnu moguću rutu koju dopuštaju mrežni protokoli. Time se nakuplja određena količinu kašnjenja, koje postaje vidljivo u drugom video uratku: dva ekrana (jedan spojen na wifi galerije, drugi na mrežu „zečja rupa“) uživo prikazuju aktivni feed Foucaultova njihala. S izričitim pozivanjem na djelo Savršeni ljubavnici Felixa Gonzalez-Torresa (1991.), rad prikazuje materijalnost digitalnog vremena, koju se obično ne primjećuje jer nam se čini da podaci putuju u trenu.

Omogućujući nam da gledamo kroz „sporazumnu halucinaciju“ (William Gibson) oblaka (ono što je prije bilo poznato kao cyberspace, kibernetički prostor), ova tri glavna instalacijska elementa (djelomično instalirani uzdignuti pod, srna u podatkovnom centru i nesavršeni ljubavnici) pomažu nam u osvješćivanju našeg fizičkog, tjelesnog odnosa s pojedinim infrastrukturama, navodno fiksnim i nevidljivim, ali koje se mogu jednostavno re-konstruirati.

 

Autor: Mario Santamaría
 
Programiranje i mreže: Andrea Noni
 
Asistent produkcije: Juan Campistrous
 
Podrška: Blueproject Foundation Barcelona, Hangar | Visual Arts Research and Production Centre

 

U skladu s trenutno važećim mjerama i preporukama za sprječavanje zaraze koronavirusom, u prostoru galerije istovremeno može biti najviše 9 posjetitelja. Posjetitelji se pozivaju na pojačanu osobnu higijenu, fizičku udaljenost te ispravno nošenje zaštitnih maski za lice. Ne preporučuje se dolazak osobama starije životne dobi ili oboljelima od kroničnih bolesti.

 

 


 

MARIO SANTAMARÍA

www.mariosantamaria.net
instagram.com/m_msantamaria
twitter.com/m_msanta

Mario Santamaría (Španjolska, 1985.) djeluje na širokom području različitih medija, često koristeći fotografiju, video, performans, web stranice i intervencije na internetu. Njegova istraživanja prate fenomen suvremenog promatrača i jednaku pozornost posvećuju reprezentacijama svijeta i uređajima vida i medijacije. U radovima se bavi temama poput digitalizacije, mreža, infrastruktura, tijela i algoritama. Radove je između ostalog izlagao u MACBA i Fundació Antoni Tàpies u Barceloni, ZKM Karlsruhe, WKV Stuttgart, Edith-Russ-Haus Oldenburg, CENART Mexico, Arebyte London, Münchner Stadtmuseum, Das Weisse Haus Vienna i na bijenalima u Solunu, Havani i Lyonu. Bio je finalist nagrade Post-Photography Prototyping Prize koju dodjeljuje Fotomuseum Winterthur, i uključen u Watched! Surveillance, Art and Photography fondacije Hasselblad Foundation. (foto: Roberto Ruiz)
mario-santamaria - foto Roberto Ruiz

Annual Archive

Annual Archive

Annual Archive

PRETRAŽI ARHIV