PROGRAM FESTIVALA

izložba Crna komora / prezentacije / radionica / performans

Jedanaesto izdanje manifestacije Moje, tvoje, naše bavi se nadzorom kao jednim od važnijih problema suvremenog doba. Određena vrsta nadzora prisutna je u svim civilizacijama i uvijek je u funkciji otklanjanja devijacija, usmjeravanja populacije u smjeru funkcionalnog ponašanja – što god bilo definirano kao funkcionalno ponašanje. Onaj tko nadzire uvijek je poziciji moći, ne samo u smislu definiranja prihvatljivog ponašanja, nego i u smislu prikrivanja vlastitih devijacija. Zbog toga smo svi nepovjerljivi prema nadzornicima, čak i ako prihvatimo njihovu definiciju prihvatljivog.

S druge strane, kakav god nadzor bio, ljudi su uvijek pronalazili prostor za devijaciju, subverzivno djelovanje, ali i prostor da nadgledaju samog nadzornika. U suvremenom svijetu stvari se nisu bitno promijenile, osim što smo se približili organizacijskom modelu panoptičkog nadzora. Bentham je još u 18. stoljeću postavio prostornu sliku tog sustava: na rubu zgrada prstenastog oblika, u središtu toranj. Na zidovima tornja otvori su širokih prozora koji gledaju na unutrašnju stranu prstena, rubna zgrada podijeljena je na ćelije od kojih svaka ima dva prozora, jedan okrenut prema tornju, a drugi okrenut na vanjsku stranu da bi dopustio prolaz svjetlosti s jednog kraja ćelije na drugi. Zahvaljujući prodoru svjetla s tornja mogu se promatrati sjene zatočene u ćelijama. Zatočenici su tako stalno vidljivi, što i jest glavni učinak Panoptikona. Nadzor postaje neprestan u svojim posljedicama, bez obzira koliko se realno provodio. Bentham je postavio temeljno načelo da moć mora biti vidljiva i neprovjerljiva. Vidljiva – zatočeniku je stalno pred očima toranj s kojeg ga se promatra, neprovjerljiva – zatočenik nikad ne zna ako ga netko uistinu gleda, ali je siguran da se to uvijek može dogoditi. Kada ovu prostornu sliku preselimo na internet dobijemo vanjski prozor (e-mail, Facebook, Instagram, Twitter, Snapshot, itd.) koji nas osvjetljuje i omogućava pogled s tornja (tajnih službi, internet providera, Googlea, državnih službi, itd.) na našu ćeliju. Privatnost se postiže postavljanjem zavjesa na prozorima. Država nam je jamčila da prema tornju smijemo postaviti neprozirne zavjese, ali sve su glasniji zahtjevi da ih razmaknemo. Ukoliko ih razmaknemo, a želimo očuvati privatnost, to znači da zavjese moramo postaviti prema vanjskom svijetu kako bi onemogućili prodor svjetlosti i tako izbjegli stalnom pogledu. Tako je naša ovogodišnja tema zapravo vrlo jednostavno pitanje u kompleksnoj arhitekturi nadzora – kako zamračiti sobu.

Davor Mišković

Četvrtak, 07. 04.

20.00 – Crna komora (otvorenje izložbe)
Mali salon, Korzo 24, Rijeka

Petak, 08. 04.

11.00 – Amy Suo Wu: Taktike i poetike nevidljivosti (radionica nevidljive tinte)
OKC Palach, Kružna 8, Rijeka

17.00 – Evan Roth: Internetski krajolici (prezentacija + diskusija)
Filodrammatica, Korzo 28/1, Rijeka

19.00 – Tomislav Medak: Prevazići paradigmu tehnologija kontrole (prezentacija + diskusija)
Filodrammatica, Korzo 28/1, Rijeka

21.00 – James Bridle: Crna kutija, Crna komora (prezentacija + diskusija)
Filodrammatica, Korzo 28/1, Rijeka

Između prezentacija (18.30 i 20.30) umjetnica Nina Boelsums izvodit će performans Unveil

Subota, 09. 04.

18.00 – Bani Brusadin: Stvarne i imaginarne Crne komore – kratki uvod u nevidljivost, paranoju, nadzor i internet (prezentacija + diskusija)
Filodrammatica, Korzo 28/1, Rijeka

20.00 – Annie Machon: Panoptikon – otpor nije uzaludan (prezentacija + diskusija)
Filodrammatica, Korzo 28/1, Rijeka
   

22.00 – PARTY @ Filodrammatica