O imenima na filmu — Dora García i Eugène Green

srijeda, 20. ožujak 2019. u 19:00h @ Kino Europa — dvorana Müller

— Dora García: Po drugi put (Segunda vez) | 94’ | 2018. | Belgija, Norveška | engleski titlovi 

Miješajući politiku, psihoanalizu i performans Dora García svoj nagrađivani dokumentarac gradi oko lika Oscara Masotte – ključnog teoretičara argentinske avangarde od 1950-ih do 1970-ih. Masottine ideje o lakanovskoj psihoanalizi, politici i umjetnosti (hepening i dematerijalizirana umjetnost) snažno su oblikovale umjetnički pejzaž Buenos Airesa 1960-ih, sve do vojnog puča, što je značilo i kraj avangarde. Naslov, Segunda vez, potječe od istoimene priče koju je napisao Masottin suvremenik Julio Cortázar, a koja opisuje klimu psihoze i neizvjesnosti uzrokovane traumama nestajanja, tj. likvidiranja ljudi u Argentini za vladavine hunte.

Dora García je španjolska umjetnica koja istražuje parametre i konvencije prezentacije umjetnosti, pitanja vremena i ograničenja između reprezentacije i stvarnosti. 2011. je sudjelovala na venecijanskom Biennaleu, a četiri godine kasnije je također u Veneciji predstavila projekt “The Sinthome Score”, temeljen na transkripciji Lacanovog 23. seminara.

Po drugi put je 2018. podijelio Grand Prix na važnom festivalu FIDMarseille s Roi Soleil Alberta Serrae.

— Eugène Green: Kako je Fernando Pessoa spasio Portugal (Como Fernando Pessoa salvou Portugal) | 26’ | 2018. | Portugal, Francuska, Belgija | engleski titlovi 

Tijekom 20-ih, na zahtjev jednog od poslodavaca, pjesnik Fernando Pessoa osmislio je reklamni slogan za piće Coca-Louca koji će uspaničiti autoritarnu vlast tog vremena.

“Da pisac dvadesetog stoljeća koji je najkompletnije otjelovio svoju maštu sve do podjele na nekoliko ličnosti od kojih je svaka pisala vlastite radove, tijekom života pokušava biti uspješan poslovni čovjek tek je naizgled proturječje. Pessoa je zarađivao za život upravljajući međunarodnom korespondencijom nekoliko tvrtki u Lisabonu, poslom koji mu je dosađivao ali mu je također ostavljao slobodno vrijeme za književno stvaralaštvo. Svi njegovi pokušaji u praktičnim poslovnim projektima imali su brz i jadan kraj. Fernando je s rezignacijom, pa i dozom humora, prihvatio neefikasnost svojih napora da stvori materijalno bogatstvo – kao vješt astrolog vidio je u zvijezdama da će postati veliki pjesnik, ali i cijenu koju će za to morati platiti.” (Eugène Green)

Rođeni Njujorčanin, Eugène Green od 1969. živi i radi u Francuskoj. Objavio je više knjiga eseja i poezije, kao i šest romana. Snimio je sedam dugometražnih filmova: Toutes les nuits, Le monde vivant, Le Pont des Arts, La religieuse portugaise, La sapienza, Faire la parole i Le fils de Joseph, za koje je nagrađen na brojnim festivalima uključujući Locarno, Lisabon i London, kao i niz kratkih i dokumentarnih filmova.

Ugo Vlaisavljević : Zagonetna vlastitost vlastitog imena

četvrtak, 21.03.2019. u 19:00h @ MaMa

— Preradovićeva 18, Zagreb

Postoji li uistinu vlastito ime? Nije li ono svagda “zajedničko ime”? Što je to “svagda-mojost” vlastitog imena? Vlastita imena prirodnog jezika kao ono što mu je najmanje vlastito: “vanjska” ravan “unutarnje” razmjene. Na što referira samo ime prirodnog jezika, ako ga uopće ima? Kada zajednička imena (imenice) funkcioniraju kao vlastita imena? Ne postoji prirodni jezik bez zemlje. Referencija na zemlju kao vlasništvo prirodnog jezika. Kruženje vlastitih imena u prirodi kao krug etničke vlastitosti. Lacanova formula seksuacije kao formula funkcije (etničkog) vlastitog imena. Žensko ime i muška filijacija. Ime jezika kao ime oca/naroda. Neobični slučaj kada toponimi ne imenuju ili ispadanje zemlje iz teritorijalno-državnog poretka (je li Goli otok uopće postojao?).

Ugo Vlaisavljević je profesor filozofije na Sveučilištu u Sarajevu, i jedan od najznačajnijih filozofa čitavog postjugoslavenskog prostora. Član je redakcija više časopisa, te važan prevodilac novije filozofske literature (npr. Dekonstrukcija monoteizma Jean-Luc Nancyja u izdanju beogradskog Fakulteta za medije i komunikacije). Autor je velikog broja knjiga i članaka, od kojih treba izdvojiti iznimne studije o (post)jugoslavenskim etnopolitikama i fenomenologiji, a naročito knjige Rat kao najveći kulturni događaj i Lepoglava i univerziteti, ogledi iz političke epistemologije. Pored akademske djelatnosti Ugo je ništa manje zapažen u javnom životu Bosne i Hercegovine kao rijetko jasan, kritičan i provokativan intelektualac.

Zagrebačka promocija knjige Exploded Gaze

petak, 22.03.2019. u 19:00h @ Akademija dramske umjetnosti, Zagreb

— dvorana ADU [Trg Republike Hrvatske 5, Zagreb] | na engleskome jeziku, bez prijevoda

Foto: Tomislav Medak

Nakon američkih predstavljanja u Chicagu i na sveučilištu Stanford, a prije evropskih promocija u Ljubljani i Kopenhagenu pozivamo vas na zagrebačko predstavljanje knjige Exploded Gaze Gorana Sergeja Pristaša, svojevrsne summa dramaturgica autorove teorijske i umjetničke prakse. Knjigu je objavio Multimedijalni institut, u suradnji s izvedbenim kolektivom BADco i riječkim Drugim morem.

Govore:
> Bojana Kunst, Justus-Liebig Universität Gießen
> Una Bauer, Akademija dramske umjetnosti
> Stephen Zepke, Beč
> Goran Sergej Pristaš, Akademija dramske umjetnosti
— čita: Tessa Litvan

Sviraju:
> Alen i Nenad Sinkauz

Raznovrsna oblicima i bogata stilovima, od osobnih umjetničkih zapisa do znanstvenih uvida, ova knjiga “rekapitulirajući dva desetljeća Pristaševog rada u kazalištu i umjetnosti, zabljesne čitatelja kao rijetka poslastica poetike i političke i filozofske misli istovremeno. U virtuoznom stilu, ovaj svezak donosi svježe poglede na gledanje, vrijeme i produkciju kroz koje se maštovite i kritičke sile kazališta iznova izmišljaju preko granica teatra. Kao i Jean-Luc Godard, Mladen Stilinović ili Anne Boyer, Pristaš udahnjuje novi život kompaktnom promišljanju iz same umjetnosti koje može promijeniti naš pogled na svijet ako slijedimo njegove mudre implikacije.” (Bojana Cvejić)

Goran Sergej Pristaš je dramaturg, osnivač kolektiva BADco. i profesor dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Projektima i suradnjama Pristaš je sudjelovao na Venecijanskom biennalu 2011. i 2016., Documenti 12 i brojnim festivalima, izložbama i konferencijama.