Siniša Labrović, Tajči Čekada, Tamara Bilankov i Josipa Bubaš sudjeluju u riječkom izdanju ovogodišnje

Noć performansa je site-specific događaj u okviru kojeg Perforacije pozivaju umjetnike da predstave instalacije, eksperimente sa svjetlom/zvukom/pokretom, različite prostorne intervencije, modele participacije s publikom, itd. Cilj je Noći performansa omogućiti nove izvedbe koje odražavaju specifičan pristup odabranih umjetnika, ali i ostvariti nove perspektive kroz istraživanje i refleksiju u odnosu na njihovu vlastitu praksu. Cijenimo inovaciju forme, ideja i estetike. Događaj je osmišljen u sklopu Festivala Perforacija i do sada je svoja izdanja doživio, uz Zagreb, Rijeku, Split i Beograd, i u Ljubljani, Skoplju, Brestu i Caenu (Francuska), Portlandu (SAD) i Ateni (Grčka).

Ulaz na Noć performansa tradicionalno je besplatan za posjetitelje koji će od 22 moći doživjeti niz performansa nakon kojih slijedi koncert. Umjetnici tijekom Noći propitivat će teme poput empatije, politike, ekonomskog statusa umjetnika i odnosa spram krajolika u kontekstu domovine.

Siniša Labrović:
Pejzaž
Performans slavi prirodne ljepote naše domovine, njenu floru i faunu, ljepote koje su predstavljene na hrvatskoj zastavi.

Tamara Bilankov:
Tehnike senzibiliranja je izvedba nastala na osnovu promišljanja pitanja kako se izaziva osjećaj, te kako javnost osjeća? Kako javnost prepoznaje i uočava taktiku za osjećanje? Iz pitanja u ulozi pokretača rada nastaje izvedba u obliku performativnog predavanja o senzibiliranju. Osnovna teza je da na određene sadržaje reagiramo, na neke druge sadržaje nemamo reakcije. Kada prisustvujemo nekoj situaciji od sebe očekujemo (osjećaje.) Mediji, informacije i kolektivni organizam unutar kojeg egzistiramo putem svakodnevice guraju nas u određen mentalni kalup. Međutim, što čini taj kolektivni organizam i možemo li mi uopće razdvajati i birati kategorije unutar kojih želimo sudjelovati. Kako se slažu informacije da bi se postigao osjećaj? Kakva je dramaturgija potrebna da bi se izazvala empatija ? Služeći se pričom o ‘Marti’ autorica istražuje tu trenutnu dramaturgiju dodajući joj pritom teatralnost, koja ujedno služi i kao kritika i kao propitivanje specifične indiferentnosti moderniteta. Sadržaji koji govore ‘O Marti’ su zapravo njeni autobiografski materijali te na takav način zapravo propituje i vlastite trenutke izgubljenosti.

Josipa Bubaš:
Smo ga pofumali / pošušili smo! je cross-over izvedba koja spaja performans, pokret i ples. Projekt je nastao kao varijacija na izvođeni performans Josipa Ivančića – Pina koji je, nakon uličnih izvedbi u sklopu različitih festivala, preseljen u izvedbeni prostor čime je izmijenjena prvobitna forma. Zadržavajući osnovne elemente i ideju performansa, izvođači progovaraju svaki svojim jezikom te otvaraju prostor komunikacije između različitih izvedbenih formata. Manipulativnost političkih struktura, primamljivost mreže moći, pozicija građana unutar postojeće raspodjele uloga teme su koje prenosimo s ulice, iz svakodnevice u izvedbu. Projekt je realiziran u sklopu rezidencijalnog programa Zagrebačkog plesnog centra.

Tajči Čekada
Šunka-sir, kulen-sir, samo sir: Iako djelujem na raznim područjima za život najviše zarađujem od kostimografije. Slijede modni dizajn i fotografija koji su povremeni izvor novaca a na samome kraju je performans kojega sam često radila i bez honorara.
Ljeti je posla uvijek manje, stoga se u to vrijeme, već sedmu godinu bavim proizvodnjom sendviča te prodajom istih u beach baru “Morski prasac“.

Primjer troškova i moje zarade na sto prodanih sendviča:
Materijal:
100 peciva od 150 g
Šunka, 3,60 kg
Sir, 4,00 kg
Kulen 80 dkg
Od toga dobijem:
Šunka-sir = 63 komada
Kulen-sir = 17 komada
Samo sir = 17 komada
Promet od prodaje sendviča = 1472, 00 kn
Trošak materijala za izradu (peciva, sir i salame) = 570, 00 kn
Ostali troškovi (salvete, tanjuriće, folija, radni sati, porez…) iznose oko 35 % od ukupnog prometa, cca 315.00 kn
Zarada : 587. 00 kuna

U ovom performansu ću izraditi 100 sendviča za što ću dobiti honorar od 1500 kn, produkcijski troškovi će biti pokriveni, a sendviče nakon performansa nosim u prodaju.
Napokon ću od performansa zaraditi puno više nego od izrade sendviča.

O autorima:

Tamara Bilankov diplomirala je Film i Video na Umjetničkoj Akademiji u Splitu. Magistrirala je Animirani film i Nove medije na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Zagrebu. Trenutno studira diplomski studij Komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi i djeluje unutar umjetničkog kolektiva ‘Sf ljubavnice’. Izlaže na mnogim skupnim izložbama (“One dolaze”, galerija SC) te se bavi filmom (njen film ‘Pokret’ uvršten je u program festivala Cinedans u Amsterdamu, Newport Beach Film Festivala u Kaliforniji, SinemaDansAnkara Festival u Turskoj, Choreoscope Festival u Barceloni). 2014. dobitnica je Sveučilišne stipendije za najuspješnije studente. Performans ‘Inkubator’ izvodi u sklopu beogradskog festival ‘Limited’, na osječkom Performans Art Festivalu i u sklopu Festivala Perforacija u zagrebačkom kazalištu ITD i splitskom Multimedijalnom centru.

Josipa Bubaš bavi se suvremenim plesom, fizičkim kazalištem i performansom. Sudjelovala u projektima kao izvođačica (Gradnja, Isabelle Schad, &td, 2014/ Habitat, &td, 2014: Ganz Novi Festival, Tjedan suvremenog plesa/Paradigma, &td, 2015/smo ga pofumali/popušili smo! ZPC, 2015). Bavi se i autorskim radom (Bez naziva, HDLU, MSU, Noć performansa, Perforacije festival Split, Galerija 808, MM centar, Jazz Festival, Bale 2014/Bez naziva 2, Otvoreni atelje, produkcija Ekscena, Pogon 2015). Apsolventica je na doktorskom Studiju Humanističkih znanosti na Odsjeku za Interdisciplinarne znanosti Sveučilišta u Zadru s temom Izvedbenost tijela i tjelesnost izvedbe.

Tajči Čekada u svom radu koristi različite medije koje često isprepliće i međusobno nadopunjava; modni dizajn, kostimografija, performans, fotografija i video.
Svojim radom započinje 2003. U periodu od 2004. do 2013. aktivno sudjeluje u radu MMC-a i Galerije O.K. često u osmišljavanju zajedničkih projekata osobito na području performansa.
Od početka rada redovno stvara razne angažirane i konceptualne modne kolekcije koje uglavnom predstavlja ne konvencionalnim modnim performansima i lokacijama.
Posljednje se vrijeme bavi intenzivno fotografijom i ostvaruje više samostalnih fotografskih izložbi.
Dizajnira i izrađuje kostime za brojne koncertne nastupe i potrebe snimanja spotova raznih glazbenih skupina, za filmove, predstave i sl.

Siniša Labrović (1965) je počeo djelovati na polju vizualnih umjetnosti 2000. godine. Izlagao je diljem Hrvatske i inozemstva, a 2005. privukao je pozornost svjetske javnosti sa svojim radom “Flock.org” u kojem su ovce bile natjecatelji reality showa. 2007. osvojio je novčanu nagradu za video “Obiteljski dnevnik / Vijesti” na prvom natječaju T-HT-a i Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Njegovi radovi nalaze se u zbirci nekoliko hrvatskih muzeja. 2010. godine, na 16. Međunarodnom festivalu kazališta – PUF u Puli osvojio je Vjetar / Wind nagradu za izvedbu predstave Gloria. 2012. godine predstavljao je Hrvatsku na bijenalu arhitekture u Veneciji u sklopu Pulske grupe.
Realizirano u okviru Mreže izvedbenih umjetnosti