Projekt kustosa Nikole Bojića dio je programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.

Foto: Petra Šporčić / Drugo more (Flickr galerija)

Projekt Terra Effluviens temelji se na rijetkom arhivskom materijalu – studiji Sistematizacija fenomena čovjekove sredine iz 1971. godine arhitekta Branka Petrovića. Objavljena u Jugoslaviji usred hladnoratovske napetosti, brojnih tehno-futurističkih vizija i rastućih ekoloških problema, ova studija predstavlja jedinstven slučaj. Radi se o složenoj viziji planetarne budućnosti, razrađenoj kao skup ekosistemskih modela, vizualno predstavljenih kroz seriju dijagrama koji pružaju uvid u isprepletenost ljudskih, tehnoloških i prirodnih sustava. Iz današnje perspektive, studija se može čitati kao sofisticirani „diskurzivni uređaj“ koji nadilazi logiku kibernetičkih petlji, propituje linearnost vremena, fleksibilnost prostornih mjerila i poziciju čovjeka u eri dramatične ekološke krize. Pa ipak, taj „uređaj“ do današnjih dana nije korišten. Za razliku od njezinih utjecajnih suvremenika poput knjige Granice rasta (The Limits to Growth, 1972.) ili Hipoteza o Gaji (Gaia hypothesis, 1972.), uslijed turbulentnih okolnosti tek je nekoliko tiskanih primjeraka studije ostalo zaboravljeno u arhivima.

Gotovo pedeset godina kasnije, projekt Terra Effluviens vraća izvorne dijagrame u život, i to na vrlo specifičnom mjestu – u Rijeci. Odabir mjesta nije slučajan. Naime, sa svojim vodenim (morskim i riječnim) ekosustavima, premreženim gustom infrastrukturom, originalna studija je analizirala upravo Rijeku kao složen teritorij kroz koji se može spekulirati o mogućim ekološkim budućnostima. Pojam „rijeka“ se pritom ne razumijeva isključivo kao vodotok, već kao terra effluviens, zemlja u permanentnom tekućem stanju, sistem međuzavisnih ljudskih i prirodnih sustava koji definiraju grad i daju mu život.

 
Povezujući arhivske dijagrame sa suvremenim teorijskim, umjetničkim i dizajnerskim istraživanjem, seminar cilja pružiti novi uvid u prostornost, materijalnost i stvarne političke kapacitete našeg odnosa prema Antropocenu.

Kroz seminar (studeni 2019.) i izložbu (ožujak 2020.) u okviru projekta Dopolavoro (Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture), projekt okuplja mrežu lokalnih i međunarodnih istraživača (arhitekata, dizajnera, filozofa, biologa), uključenih u trodnevni program terenskih istraživanja, dizajnerskih spekulacija i teorijskih diskusija: Gediminas Urbonas (MIT, Cambridge), Armina Pilav (University of Sheffield), Martin Guinard (ZKM, Karlsruhe), Miro Roman (ETH, Zurich), Merve Bedir (Hong Kong University), Ivica Mitrović (Sveučilište u Splitu), Donato Ricci (SciencesPo, Paris), Louise Carver (Lancaster University), Gary Zhexi Zhang, Jamie Allen (FHNW, Basel), Idis Turato (Sveučilište u Zagrebu), Ida Križaj Leko (Delta Lab, Rijeka), Damir Prizmić (Radiona Makerspace, Zagreb), Damir Gamulin (000, Zagreb), Željka Modrić Surina i Boštjan Surina (Prirodoslovni muzej Rijeka).

Seminar bit će organiziran oko tri međusobno povezane tematske cjeline:

1) utorak, 19. studeni: SUSTAVI (systems) – se fokusira na predviđanje budućnosti, kibernetiku i teoriju ekosustava. Kroz ovu tematsku cjelinu nastojat će se kolektivno dijagramirati suvremeni teorijski teren za razumijevanje trenutnog tehno-klimatskog režima.

2) srijeda, 20. studeni: TOKOVI (flows) – koristi Rijeku kao adekvatan ambijent za raspravu o nizu konkretnih međunarodnih slučajeva u kojima rijeke osim prirodnih podrazumijevaju i tokove društvenih, industrijskih i algoritamskih krajolika, svojstvenih posthumanističkoj ideji prirode.

3) četvrtak, 21. studeni: VRSTE (species) – tematska cjelina problematizira ideju održivosti i nastoji analizirati scenarije u kojima novi oblici održivog okoliša mogu proizaći iz svjesnog međudjelovanja i suradnje ljudi i drugih bioloških vrsta.

Predavanja i diskusije bit će na engleskom jeziku i otvorene za javnost.

RASPORED IZLAGANJA

(*raspored je podložan promjenama)

 
Kustos:

Nikola Bojić 

(ALU, Zagreb; MIT, Cambidge)

Nikola Bojić je istraživač fokusiran na odnos prostora i tehnologije. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je povijest umjetnosti i informacijske znanosti, a poslijediplomski studij završio je na Harvard Graduate School of Design. Izlagao je na brojnim međunarodnim seminarima znanstvenim konferencijama (najrecentije pozvano predavanje unutar Critical Zone, seminara Bruna Latoura, pri ZKM; Karlsruhe), kao i umjetničkim i arhitektonskim izložbama, uključujući najrecentije izložbe u Moderna Museet-u u Stockholmu, Milanski trijenale i Venecijanski bijenale gdje je vodio istraživanja unutar kustoskog tima za Litvanski nacionalni paviljon. Kao predavač na School of Architecture + Planning na sveučilištu MIT, sukreirao je i vodio kolegij Advanced Studio in Production of Space koji se bavio tehno-politikom modela i modeliranja. Do sad je objavio niz znanstvenih i stručnih članaka, autor je knjige umjetnika Excavations: The Sinking Gardens te gostujući urednik 96. broja časopisa Život umjetnosti koji se bavio problematikom teritorija. Kao ekspert za prostorna pitanja ili umjetnički voditelj sudjelovao je u nekoliko europskih projekata, a na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu radio je kao istraživač na polju digitalne humanistike (projekt ARTNET). Trenutno je asistent na katedri za teorijske predmete na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te pridruženi istraživač na programu Art, Culture and Technology pri MIT School of Architecture + Planning.

Puna lista i biografije sudionika dostupne su u engleskoj verziji teksta.