ČETVRTAK, 25. svibnja 2023.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
BADco.: Stranac
Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)
– predstava je inspirirana romanom Stranac, Alberta Camusa
Polazeći od problema izostanka (su)osjećanja i očekivane emocionalne reakcije, projekt Stranac preko Camusovog antijunaka Meursaulta sagledava socijalna i sistemska licemjerja sakrivena iza odnosa zasnovanih na transparentnosti. Ovo scensko čitanje Stranca koncentrira se na tri dominantne slike preuzete iz romana; situacije ispovijesti, zatvora i trenutka samog ubojstva kao točke u koju se akumuliraju sve silnice romana. Rasvjetljavanjem narativa i diskursa kao pokušaja objašnjenja onoga što se dogodilo generira se ispovijesna razina, zakon prozirnosti.
Gradnjom transparentne koreografske partiture mizanscenski se propituje izvedbena potentnost situacija i atmosfera upisanih u roman. Konačno, doslovno ispostavljeno rasvjetljavanju, ubojstvo kao središnje mjesto narativa izloženo je kao tableau neprestane prijetnje i scenska slika koja u gledateljevu oku uvijek ostaje nepotpuna u svojoj poetičnosti, uvijek nedovršena u iščekivanju vizualnog opuštanja, nejasna uslijed prevelike vidljivosti.
BADco. je kolaborativna izvedbena skupina koja radi u Zagrebu. Jezgru skupine čine: Ivana Ivković, Ana Kreitmeyer, Tomislav Medak, Goran Sergej Pristaš, Nikolina Pristaš i Zrinka Užbinec. Od svog osnutka u 2000. godini, BADco. se kroz suradnju troje koreografa/plesača, dvoje dramaturga i jednog filozofa, uz producenta skupine, sistematično bavi istraživanjem protokola izvođenja, predstavljanja i gledanja strukturirajući svoje projekte unutar različitih formalnih i percepcijskih odnosa i sklopova. Rekonfiguracija etabliranih odnosa izvedbe i publike, propitkivanje perspektivnih datosti i arhitektonike izvedbe, problematizacija komunikacijskih struktura – sve to čini BADco. međunarodno relevantnim umjetničkim fenomenom i jedinstvenim izvedbenim doživljajem.
Režija: Goran Sergej Pristaš
Dramaturgija i tekst: Goran Ferčec • Koreografija i izvedba: Nikolina Pristaš, Zrinka Užbinec, Ana Kreitmeyer • Tekstualni prilozi i izvedba: Petar Milat • Glazba i izvedba: Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz • Crteži i scena: Siniša Ilić • Kostimografija: Silvio Vujičić • Oblikovanje svjetla: Alan Vukelić • Oblikovanje zvuka: Jasmin Dasović • Maska: Iva Dežmar • Produkcija: Lovro Rumiha • Posebna zahvala: Maria Tsitroudi, Anders Paulin
•••
U predstavi su korišteni fragmenti tekstova: Albert Camus: Stranac, preveo Zlatko Crnković • Albert Camus: Ljeto u Alžiru, prevela Višnja Machiedo • Mahmud Derviš: Lična karta, preveo Mirza Sarajkić
Knige koje su inspirirale projekt: Akira Mizuta Lippit: Atomic Light (Shadow Optics) • Georges Didi-Huberman: Poput krijesnica, prevela Sana Perić • Alexander Garcia-Düttmann: Visconti – uvidi u krvi i mesu, preveo Dalibor Davidović
U predstavi se koristi film Ante Verzottija Juke box, 1966.
•••
Premijera održana 27. i 28. lipnja 2015. u Zagrebačkom plesnom centru, Ilica 10, Zagreb • Predstava je pripremana u prostoru – Mjesna uprava “Stjepan Radić” i Centar za kulturu Novi Zagreb • Projekt je podržan od: Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Ministarstva kulture RH i Zagrebačkog plesnog centra • Projekt je ostvaren u koprodukciji s Festivalom Perforacije udruge Domino
PETAK, 26. svibnja 2023.
Filodrammatica
Žiga Divjak: Krize
Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)
U životu se stalno suočavamo s raznim krizama, osobnim, poslovnim, društvenim, političkim, izbjegličkim, zdravstvenim, egzistencijalnim, itd. Iza svih njih vreba jedna koja je možda i najveća u povijesti čovječanstva: ekološka. Ipak, usprkos njenoj ozbiljnosti, ponestaje nam energije da se uhvatimo u koštac s novim krizama koje se stalno pojavljuju, dok uporno pokušavamo održati postojeću situaciju … zaboravljajući, pritom, da kriza može predstavljati izvanredno vrijeme u kojem ideje koje inače djeluju nemoguće, postaju moguće. Ključno pitanje je: koje ideje? One koje bi jamčile veću sigurnost, zaštitu, zdraviji život i opću dobrobit, ili one koje bi trebale donijeti još veće bogatstvo ionako već nezamislivo bogatima?
Predstavom Krize, Žiga Divjak i njegov tim bave se svim tim pitanjima i preispituju ljudsku spremnost na suradnju, kao i potrebu da na nov način pristupimo prirodi i shvatimo da ona nije resurs, već dio naše obitelji.
Žiga Divjak je na slovensko kulturno polje zašao još kao student trilogijom Neposredno prije revolucije (2013.-2015.), koja mu je donijela Prešernovu nagradu i s kojom je nastupao u Njemačkoj i Hrvatskoj. Njegova društveno angažirana pozicija i senzibilnost u vezi s gorućim društvenim pitanjima osigurale su mu režije u Mladinskom gledališču, Institutu Maska, Prešernovom gledališču u Kranju, Cankarjevom domu, te ljubljanskom SNT Drama i Mestnom gledališču, i donijele nekoliko nagrada na Borštnikovim susretima, vodećem festivalu slovenskog kazališta: nagradu za najboljeg redatelja za predstavu Čovjek koji je gledao svet (Mladinsko, 2017.), veliku nagradu za predstavu 6 (Nova pošta, 2018.), kao i za predstavu Gejm (Nova pošta, 2020.). Godine 2020. režirao je predstavu Vrućina koja se bavi temom klimatskih promjena.
Režija: Žiga Divjak
Glume: Sara Dirnbek, Iztok Drabik Jug, Klemen Kovačič, Draga Potočnjak, Katarina Stegnar, Vito Weis, Gregor Zorc • Pripovjedač: Blaž Šef • Dramaturgija: Goran Injac • Scenografija: Igor Vasiljev • Kostimografija: Tina Pavlović • Glazba i zvuk: Blaž Gracar • Oblikovanje svjetla: David Orešič • Snimanje pripovijedanja i postprodukcija: Silvo Zupančič • Prijevod radnog materijala na slovenski: Tina Malič • Lektorica (slovenska verzija): Mateja Dermelj • Lektorica (engleska verzija): Nataša Hirci • Producentica: Tina Dobnik
•••
Koprodukcija: Slovensko mladinsko gledališče, Maska Ljubljana, Bitef (Beograd) i Udruga Domino (Zagreb) • Koprodukcija je dio europskog projekta ACT — Art, Climate, Transition, koji povezuje umjetnost i aktivizam s ekologijom i pravednom tranzicijom
•••
Temeljeno na motivima iz knjiga Manje je više Jasona Hickela i Gljiva na kraju svijeta Anne Lowenhaupt Tsing
SUBOTA, 27. svibnja 2023.
Filodrammatica
Olga Dimitrijević i Maja Pelević: Svijet bez žena
Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)
Žene i rad – tema je u fokusu projekta Svijet bez žena, čije autorice polaze od istraživanja strukturalnih nejednakosti u srpskom kazalištu: neravnopravnosti žena, nejednakih nadnica, normaliziranog nasilja, reprodukcije patrijarhalnih kapitalističkih obrazaca, i dolaze do pitanja: „Tko ima pravo na rad, u kojim uvjetima i koliko za to treba biti plaćen?“ Predstava preispituje koji su uopće dometi angažirane umjetnosti danas, kao i na koji način ljubav (prema umjetnosti) predstavlja najpodmukliji izvor društvene represije.
Iako sa svojim zakonitostima, specifičnostima i statusom djeluje da je izmješteno iz „normalnog“ života, kazalište funkcionira kao odličan case study za šire društvene procese. Stoga se pitanje žena i rada ne tretira samo u okviru kazališnog konteksta, već kao ključni motiv za promišljanje nekih budućih emancipacijskih politika. Ako u kazalištu, u kojem zamišljamo drugačije i nove svjetove, ne možemo nadići odnose moći i smisliti nove modele, kako ćemo to uspjeti u stvarnom svetu? Predstava ide izvan prebrojavanja, kvota i okvira liberalnog feminizma, pokušavajući otvoriti prostor za zamišljanje političkih i afektivnih akcija koje interveniraju u postojeći sustav i strukture nejednakosti. Možemo li ponovo zamisliti sindikalnu borbu u teatru? A sindikat žena? Šta ako bi žene u teatru stupile u generalni štrajk? Bi li to bilo zbog niskih plaća ili zbog seksizma i mizoginije kojima su neprestano izložene? Slalom kroz ove teme vodi nas do pokušaja traganja za novim jezikom, koji je i politički, i kazališni i poetski – novi jezik žena, rada i ljevice za dane koji dolaze.
Maja Pelević je diplomirala dramaturgiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu i doktorirala na Odsjeku za teoriju umjetnosti i medija na Univerzitetu umjetnosti u Beogradu. Njene drame (Pomorandžina kora, Ja ili neko drugi, Bolivud, Beograd-Berlin, Možda smo mi Miki Maus…) prevedene su na brojne svjetske jezike, igrane širom Srbije i Europe i objavljene u brojnim antologijama. Od 2012. bavi se i režijom, autorskim projektima (Oni žive, Posledice, Nema nade, Sloboda je najskuplja kapitalistička reč, Lounli plenet) i izvodi svoje komade. Dobitnica je brojnih značajnih nagrada, među kojima su i „Borislav Mihajlović Mihiz“ za dramsko stvaralaštvo i Sterijina nagrada za najbolji suvremeni tekst za drame Pomorandžina kora i Poslednje devojčice. Živi i radi u Beogradu i Bečićima. Priželjkuje apokalipsu.
Olga Dimitrijević, rođena 1984. u Beogradu, SFRJ. U svojem radu istražuje teme društvenih borbi i nepravdi, ženskog prijateljstva i solidarnosti, kvir historije, granica političke imaginacije i mogućnosti boljeg sveta. Autorica je brojnih drama (Moja ti, Narodna drama, Radnici umiru pevajući…) i autorskih projekata (Crvena ljubav po romanu Aleksandre Kolontaj, Sloboda je najskuplja kapitalistička reč, Lepa Brena prodžekt /s Vladimirom Aleksićem/, Lounli planet /s grupom autora/, Radio Šabac, Drama o kraju sveta). Dramaturginja je na brojnim predstavama u zemlji i inozemstvu, i dobitnica nekoliko nagrada za svoj rad. Učesnica je Međunarodnog foruma Teatartrefena 2019. godine. Živi i radi između Beograda i Rijeke. Često sanja revoluciju.
Koncept, tekst i izvedba: Olga Dimitrijević i Maja Pelević
Koreografija i scenski pokret: Igor Koruga • Glazba: Anja Đorđević, Vladislav Rac • Video: Deana Petrović • Kostim: Selena Orb • Dizajn svjetla: Nikola Zavišić
•••
U predstavi su korišteni tekstovi Silvije Federici, Angele Dimitrakaki, Valerije Graziano, Katje Praznik, Danielle Child, Helene Reckitt i Jenny Richards • U predstavi se koristi pjesma grupe Lira Vega – Posledice rada
•••
Premijera: Centar za kulturnu dekontaminaciju, 27. rujna 2022. • Predstava je osvojila Nagradu publike na Festivalu Bitef 2022.
NEDJELJA, 28. svibnja 2023.
Filodrammatica
Christian Guerematchi: Pokret nesvrstanih
Foto: Matija Zanoškar / Drugo more (Flickr galerija)
Plesno-kazališni solo Pokret nesvrstanih umjetnička je potraga za crnačkim europskim identitetom i istraživanje kodova crnačkog i queer tijela. Kroz pokrete i zvukove afričke dijaspore, Christian Guerematchi istražuje rodnu fluidnost. Naslov predstave inspiriran je Pokretom nesvrstanih iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, koji je imao važnu ulogu u borbama za neovisnost u zemljama tzv. Trećeg svijeta, a čiji je suosnivač bio jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito. Važan izvor inspiracije je i knjiga Tito u Africi: Slike solidarnosti (2017.) koja opisuje Titove pokušaje dekolonizacije svijeta. Polazeći od Titove afrofuturističke utopije, Guerematchi otkriva utjelovljenje kulturnih kodova izgubljenih u prostoru i vremenu.
Guerematchi neprestano mijenja svoj identitet, ali čini se da mu nijedna uloga ne pristaje, jer njegovo tijelo kao da želi pobjeći od forme u koju su uliveni njegovi pokreti. Ova dvostruka svijest od plesača zahtijeva besprijekorno tehničko majstorstvo, budući da se čini da je plesač upleten u vlastitu fizičku strukturu, ali nam uvijek daje osjećaj da on ima kontrolu.
–Theaterkrant NL
Christian Guerematchi je rođen u Mariboru, u Sloveniji – u nekadašnjoj Jugoslaviji. Ima istočnoeuropske i srednjoafričke korijene. Nakon završenog baletnog konzervatorija radio je s Nacionalnim baletom u Mariboru, s Ballet Kiel (Njemačka) i Compagnie Thor u Bruxellesu (Belgija). Od 2006. godine živi u Nizozemskoj, gdje radi s koreografima kao što su Nicole Beutler, Emio Greco i Pieter C. Scholten. Pohađao je propedeutsku godinu na Sveučilištu u Amsterdamu na području kazališnih studija. Godine 2012. nominiran je za najbolju plesnu izvedbu za nagradu De Zwaan za ulogu u filmu ROCCO Emija Greca i Pietra C. Scholtena. Autorske nastupe započeo je s White Noise (2019.) u suradnji s Otionom, a nastavio sa solo nastupom Pokret nesvrstanih (2020.), prvi dio šireg istraživačkog projekta Epistemologija tijela, koji se fokusira na naracije o crnom tijelu. Njegova posljednja predstava je Hissy Fit – An Echo Between Bodies (2022).
Koreografija i izvedba: Christian Guerematchi
Dizajn zvuka: Shishani Vranck • Tekst i dramaturgija: Gita Hacham • Kostimi: Jonathan Ho • Dizajn svjetla: Mathisse Coornaert
•••
Produkcija: ICK Amsterdam • Koprodukcija: Tour production, DVMSCO