Zoom festival daje blisku sliku nečega što nam je poznato iz daljine. Ove godine – od 23. do 28. svibnja – to je slika umjetničkih gibanja u kulturnom području koje se nekad podudaralo sa zajedničkom državom. Taj pregled nužno je nepotpun i sigurno nedovoljan, ali predstavlja važan uvid u produkciju tekstova, predstava, stripova, fotografija i intervencija u javnom prostoru. Veći dio radova koji će biti predstavljeni na Zoomu nastao je u okviru dva projekta Goethe-Instituta – Present Past i New Stages.
Present Past je kroz različite umjetničke formate promišljao odnos susjedstva koji se transformirao kako su se transformirale i države nastale na području nekadašnje Jugoslavije. New Stages je pak fokusiran na dramsko i kazališno stvaralaštvo, te osim što podržava stvaralaštvo mladih autora, također stvara veze između umjetnika iz Jugoistočne Europe i Njemačke. Oba ova projekta nastala su kao odgovor na već postojeće inicijative i potrebe, dajući im potreban okvir i podršku. Festival Zoom predstavlja samo logičan nastavak ovih suradnji dajući im platformu za predstavljanje i povezivanje, na radost dijela riječke kulturne scene koja je uključena u realizaciju ovih aktivnosti i, naravno, publike.
Uvid o kojem govorimo donosi nam osvještavanje važne činjenice kako u ovom slučaju upotrebljavamo termine nacionalnih kultura – hrvatska predstava, srpski strip, bosanskohercegovačka fotografija – ali i u terminima kulturnog područja ili prostora, za čim muzealci i antropolozi posežu kada uoče zajedničke osobine ljudskih aktivnosti koje nisu određene političkim jedinstvom nego nekom drugom poveznicom (lingvističkom, teritorijalnom, etničkom). Ovo jedinstvo nema ime oko kojega bi se svi složili, iako svi znamo na što se odnosi, na područje koje se nekada podudaralo s političkim entitetom.
Foto: Borut Brozović, Tanja Kanazir / Drugo more
Upravo zbog tog bivšeg entiteta i potrebe stvaranja razlike između novih nacionalnih entiteta, na ovom kulturnom području možemo uživo pratiti proces šizmogeneze, koji je prvi opisao Gregory Bateson, a odnosi se, kako i sama etimologija riječi upućuje, na svjesno stvaranje razlike između populacija. To možemo pratiti kroz stvaranje ili naglašavanje razlika u jeziku, pismu, običajima, i suvremenoj kulturnoj produkciji koja dobiva određeni nacionalni karakter. Naravno, tome pridonose i drugi faktori, poput razvoja političkih institucija, uključenosti u međunarodne političke formacije (EU i ne-EU zemlje), ekonomske orijentacije, itd. Unatoč šizmogenezi i političkoj divergenciji, ovi prostori i dalje dijele puno toga, ne samo nasljeđe iz bivše države, poput institucija i uopće političkog okvira djelovanja (npr. javna kultura, zdravstvo i školstvo) nego i ono što se danas stvara u suvremenoj i pop-kulturi. Osim divergencije prisutna je i konvergencija, što je posljedica istih iako ne više zajedničkih iskustava, poput rata, privatizacije, korupcije, siromaštva, konzumerizma, retradicionalizacije, klimatskih promjena, itd. Velik dio ovih iskustava nije posebnost samo ovoga područja, ali se u ovome području odvijaju na sličan način, nadovezuju se na zajedničke temelje i interpretira ih se u sličnom kulturnom kodu.
Umjetnički radovi predstavljeni na ovogodišnjem Zoom festivalu nemaju u fokusu kulturno-političke procese, oni se bave pitanjima prošlosti i budućnosti koja proizlaze iz neposrednih situacija, iz pojedinačnih ljudskih iskustava. No kako se naše pojedinačne situacije i iskustva ne odvijaju u vakuumu, nego u društvenom kontekstu, svaki od umjetničkih radova nužno stvara okvir koji nam omogućuje razumijevanje tih iskustava. Jedan od tih okvira je i ova zajednička, a različita kulturna stvarnost.
– Davor Mišković
→ Ulaz na sve izvedbe je slobodan, uz ograničen broj publike
→ Mjesto je moguće rezervirati na info@drugo-more.hr
→ Besplatne ulaznice moguće je preuzeti na mjestu izvedbe sat vremena prije početka
*RASPORED PROGRAMA*
→ četvrtak, 23. svibnja ←
20:00 @ Exportdrvo, Grobnička riva bb
Soft Skills (HR), predstava
NOVO: NEMA VIŠE RASPOLOŽIVIH MJESTA!
– Aleksandra Stojaković Olenjuk, Jelena Lopatić, Edi Ćelić
(premijera)
Present Past: izložba i radionica stripa s Aleksandrom Zografom (SRB)
– izlagači: Ana Petrović, Boris Stanić, Dragana Kuprešanin, Danilo Milošev Wostok i Zlata Vojnić Kortmiš; mentor: Aleksandar Zograf – sudjelovanje na radionici uz prijavu putem formulara
→ izložba je otvorena do 29. svibnja → radno vrijeme galerije: radnim danima od 10:00–13:00, 17:00–20:00, subotom od 10:00–13:00
(nedjeljom i praznikom zatvoreno)
autori: Aleksandra Stojaković Olenjuk, Jelena Lopatić, Edi Ćelić
Foto: Karlo Čargonja
Danas razgovaramo o predstavi ‘’Soft skills’’, a s nama su redateljica i izvođači predstave Aleksandra Stojaković Olenjuk, Edi Ćelić i Jelena Lopatić.
Recite, odakle to ime ‘’Soft skills’’? Soft skills, moram reći da to malo podsjeća na soft porn, ima li to neke veze s tim?
Edi: Da, nema baš veze s tim. Možda Alex može odgovoriti?
Alex: Pojam soft skills propituje ono što naziv predstave označava, a prema Svjetskom Ekonomskom Forumu to je skup vještina o kojima će naša budućnost ovisiti. Dakle, to je pojam iz ekonomije, inače vezan uz prakse koje se tiču samozastupanja, self-brandinga, pitchinga, storytellinga. Nema veze s pornografijom, koliko ja znam…
Ma šta ste vi meni luckasti izvođači… I sexy… Mljac, mljac… Dakle, pozivamo publiku na ‘’Soft skills’’ i da vam bude jasno, nije soft – znamo već što, to ćete doma… Ovo je nešto jako, jako ozbiljno.
Alex: Pa ne znam je li ozbiljno, ali ovakav izvedbeni čin za cilj ima redefiniciju ustaljenih umjetničkih i kazališnih običaja koji u svojoj prirodi integriraju nasilna ponašanja pojedinca ili sustava samog, pod izlikom da su pri kvalitetnom umjetničkom radu dozvoljeni postupci koji bi u drugačijem društvenom kontekstu bili društveno ili čak kazneno sankcionirani.
Aha, dobro, dobro. Je li to istina ili nam sada isto glumite kad ste glumci? Kako mi znamo da nam sve ovo ne glumite?
Edi: /
Alex: /
Jelena: /
Dobro, kužim, nećete nam reći, što ste zločesti... Dakle, pozivamo publiku na ‘’Soft skills’’ i da vam bude jasno, nije soft – znamo već što, to ćete raditi negdje drugdje.
Alex: Htjela bih još samo nadodati kako sam promišljanjem o navedenom, u okviru umjetničke i poslovne pozicije autorskog tima, pokušala ustanoviti kojim mehanizmima već djelujemo pri obavljanju naše izvođačke djelatnosti. Ta potraga dovela me je do sudara apsurda i intime pa se tako izvedbeni sadržaj koji je nastao referira na sebe samoga, na autore koji ga proizvode i izvode te na izvedbenu scenu koja navedene vještine definira. Igrajući se montažom percepcije plasiranog sadržaja, kroz iskustvo izvedbe ostvarujemo neposredni kontakt s gledateljem koji razotkriva mehanizam izvedbe pa čak i onda ili naročito onda kad se čini da izvedbe nema.
Da. Da. Odlično. Baš oksimoron sve skupa. Dobro, ne morate nam sve reći, nešto ćemo i sami valjda… Lukavci, lije jedne.
Koncept: Aleksandra Stojaković Olenjuk
Režija: Aleksandra Stojaković Olenjuk
Oblikovanje teksta: Aleksandra Stojaković Olenjuk
Autori teksta: Aleksandra Stojaković Olenjuk, Edi Ćelić, Jelena Lopatić
Izvedba: Jelena Lopatić, Edi Ćelić, Aleksandra Stojaković Olenjuk
Oblikovanje zvuka: Nikica Jurjević
Oblikovanje svjetla: Alan Vukelić
Glazba: Nikica Jurjević
Scenografija: Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić
Grafički dizajn: Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić
Kostimografija: Ivan Botički
Izvršna producentica: Jelena Milić
Produkcija: Umjetnička organizacija Kabinet i Umjetnička organizacija Pierre Vally Teatar
Predstava je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije.
Sloboština Barbie (HRV)
petak, 24. svibnja, u 20:00
Exportdrvo, Grobnička riva bb
autorica: Maša Kolanović
režija: Natalija Manojlović
Foto: Karla Jurić
Roman Sloboština Barbie prati ratnu svakodnevicu osnovnoškolaca u njihovom tranzitu iz sigurnosti i stabilnosti djetinjstva u svijet odgovornosti i nesigurnosti odraslih. Iako rata ima samo u odjecima, ta svakodnevica osjeća se u otkrivanju podruma, otkazivanju nastave, obvezi igranja s djecom izbjeglicama i njihovim bebama ćelavicama, dok se pravi smisao života nazire u posjedovanju originalne Mattelove Barbie.
Na sceni nema djece, ali ima u odraslima na sceni. Tročlana vokalno-instrumentalna skupina vodi nas vlastitim odrastanjem u koji rat sebično prodire. Na svom koncertu sviraju set direktno inspiriran iskustvima iz sloboštinskog nebodera – od čekanja zadnje epizode Twin Peaksa, Eurosonga, Dinastije, zračnih uzbuna i pada „zida zvuka“. U obiteljima koje bi i dalje vozile Renault 4 da nije postao antikvitet, stvarni odrasli bave se samo vijestima, zbog čega su lutke postale primjenjiviji modeli odraslih. Nisu se bavili ratom, prihvaćali su tranziciju preko noći i besprijekorno usvajali kapitalističke vrijednosti neopterećeni financijskim ograničenjima. Lažni Ken Dr. Kajfeš, najdraža glumica Barbi Crystal iz Dinastije, Ken od Ane M. s facom Roberta Redforda, Bornina Skiper na vespi nekog talijanskog policajca patuljastog gabora i cijeli grad Mattelovih originala profiterske kćerkice Dee, prezentiraju odraslu budućnost svjetliju nego što se prikazuje na Dnevniku.
Roman završava tamo negdje gdje je stao rat, a predstava počinje tridesetak godina kasnije nastavljajući živote likova koje je Maša stvorila. Osim što predstava glazbom reflektira vrijeme i priču iz romana, ulazi s njim u dijalog, nastavlja ga, razvlači, proširuje, stanjuje i čeka vidjeti što nam govori danas kad ga, uz čitanje, i gledamo i slušamo.
Prema romanu Maše Kolanović
Autorica adaptacije i redateljica: Natalija Manojlović
Autorica adaptacije i dramaturginja: Ivana Vuković
Producentica: Romana Brajša
Izvode: Maja Kovač, Damir Klemenić i Amanda Prenkaj
Autori glazbe: Ivana Đula i Luka Vrbanić
Kostimografkinja: Ana Fucijaš
Oblikovatelj svjetla: Igor Markić-Nikolac
Asistentica režije: Petra Pleše
Asistentice produkcije: Hana Zrnčić Dim i Dina Tudor
Fotografkinja: Karla Jurić
Dizajn: Verlauf
Produkcija: umjetnička organizacija Punctum i KunstTeatar
Predstava je nastala u koprodukciji Umjetničke organizacije Punctum i KunstTeatra uz podršku Ministarstva kulture i medija, Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo.
Nova pošta otvorila je sezonu 2022/2023. projektom koji istražuje seksualni užitak kao osnovno seksualno pravo u okviru ljudskih prava. Teme koje su kreatori i kreatorice proučavale su bolni spolni odnos i vaginizam*, pitanje pristanka, seksualni užitak žena s invaliditetom, alternativne seksualne prakse i povijest spolnog odgoja u Jugoslaviji. Ta serija predavanja-performansa izvedena je tijekom cjelodnevnog događaja u listopadu 2023.
„Seksualni užitak predstavlja fizičko i/ili psihološko zadovoljstvo dobiveno iz dijeljenih ili samostalnih erotskih iskustava, što uključuje misli, fantazije, snove i emocije. […] Seksualni užitak fundamentalni je dio seksualnih prava u okviru ljudskih prava.“ (Iz Deklaracije o seksualnom užitku)
Naši međuljudski odnosi i naša seksualnost (još uvijek) su pod utjecajem patrijarhalnih odnosa. Brojna svjedočanstva o seksualnom nasilju pokazatelj su koliko je mizoginija i dalje ukorijenjena u našem društvu. Istovremeno postoji manjak struktura koje bi seksualni užitak prepoznale kao važan izvor utjehe, zadovoljstva i osnaživanja, te u tom procesu prioritet dale društveno marginaliziranim pojedincima. Prikupljanjem osobnih priča i u suradnji sa stručnjacima, projekt daje prostor temi seksualnog užitka žena* te nudi različite perspektive na njega. Ova serija predavanja-performansa informirat će publiku te se istodobno pozabaviti temama seksualnog užitka s različitim izvedbenim praksama i strategijama.
*Vaginizam se smatra najtežom vrstom seksualne disfunkcije kod žena. Vaginizam uzrokuje grčenje i stezanje donjih mišića rodnice zbog čega se onemogućuje vaginalna penetracija čak ni kada žena to želi.
Peti i posljednji dio serije predavanja-performansa rekonstruira borbu za reproduktivna prava u Jugoslaviji, koja se samo implicitno dotaknula seksualnih prava, ali nam je omogućila da danas možemo razgovarati o spolnom užitku. Borba seže u vremena tijekom i nakon Drugog svjetskog rata kada je u tzv. epidemiji (neprofesionalnih) pobačaja život izgubilo mnogo žena. U to je doba pobačaj bio ilegalan i kažnjiv zatvorom, a koncept silovanja u braku pravno nije postojao. Biografije Vide Tomšič, partizanke i važne jugoslavenske političarke, te dr. Franca Novaka – Luke, partizana, važnog ginekologa i drugog supruga Vide Tomšič, prate razvoj politike koja je bila progresivna za to doba: razvijanje ideje o planiranju obitelji kao ljudskog prava te pravo na spolni odgoj koji nadilazi biološku koncepciju seksualnosti. U samo središte problema tako su postavljeni tzv. humani odnose između spolova. U doba kada društvo doživljava retradicionalizaciju, a politike preispituju pravo na siguran pobačaj i kontracepciju, kada se više ne podrazumijeva da žena ima pravo odlučivati što će sa svojim tijelom, čini se da borba nikad ne prestaje.
Odnosi s javnošću: Urska Comino (Maska), Helena Grahek (Mladinsko)
Grafičko oblikovanje: Mina Fina – grupa Ee
Produkcija: Nova pošta (Maska Ljubljana in Slovensko mladinsko gledališče)
Koprodukcija: City of Women
Partnerstvo: Kolektiv Igralke
Priprema za sadašnje (HRV)
NOVO:NEMA VIŠE RASPOLOŽIVIH MJESTA
nedjelja, 26. svibnja, u 20:00
Exportdrvo, Grobnička riva bb
koreografija: Ana Kreitmeyer
Foto: Sven Deranja
Koji nam je odnos prema budućnosti? Predstava plovi od anksioznosti do borbenosti zaranjajući u mrak i povišeno svjetlo. Pogled u tamno nebo razjašnjava sve nedoumice.
Priprema za sadašnje bavi se pokušajem afektivnog snalaženja u izazovima koje klimatska kriza postavlja pred nas. Struktura se temelji na principu niza (afektivnih, kondicijskih, kognitivnih) vježbi kao pripreme za katastrofe koje možemo i ne možemo zamišljati na temelju trenutnih i onih prijašnjih, svjesno se poigravajući apsurdima i nemogućnostima takvog pothvata u kontekstu neizvjesnosti posljedica desetljećima dugog sporog nasilja fosilnog kapitala i logike ekstraktivizma. Uronjena u mrak i dozvoljavajući izboje bijelog svjetla, predstava je zainteresirana za preplavljujuće emocije koje nastaju u rasponu od tjeskobe preko indiferentnosti do spremnosti i borbenosti, prihvaćajući taj nered i njegovu nerazrješivost, kao i frustraciju proturječnih odluka o tome kako koristimo vrijeme sadašnjeg trenutka.
Priprema za trk, nestašicu ili vrućinu jednako je važna kao priprema za izdržjivost, zagrljaj i neodustajanje, u želji da prijateljska zajednica izdrži sve nadolazeće ritmove i izazove.
Predstava je realizirana u koprodukciji festivala Perforacije i Mreže izvedbenih umjetnosti udruge Domino te u okviru rezidencijalnog programa Scena Ribnjak u suradnji sa Centrom mladih Ribnjak, uz podršku Zaklade Kultura nova, Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH i donaciju scenografskih elemenata tvrtke Pijole-G i STRABAG.
Video instalacija u predstavi i najavna medijska kampanja realizirana je kroz projekt Prijeteći hibridi koji je ostvaren uz podršku Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH.
Cure (HRV)
NOVO:NEMA VIŠE RASPOLOŽIVIH MJESTA
utorak, 28. svibnja, u 20:00
Exportdrvo, Grobnička riva bb
izvode: Kolektiv Igralke
režija: Tjaša Črnigoj
Foto: Dražen Šokčević
Dokumentarna predstava Cure nastaje prema ispovijestima žena tri generacija: izvođačica u njihovim tridesetima, njihovih majki koje imaju oko šezdeset godina i njihovih baka koje imaju oko osamdeset godina.
Nakon predstave Bakice (2020) ovo je druga suradnja riječkog Kolektiva Igralke i redateljice Tjaše Črnigoj. Ovog puta autorice se bave temama odrastanja, prvih seksualnih iskustava i spolnog odgoja nekoliko generacija žena. Zanima ih što različitim generacijama znači “izgubiti nevinost”, koliko ih je bilo strah neželjene trudnoće i kakvu su podršku imale u svojem otkrivanju spolnosti. Kroz intimno iskopavanje obiteljskih povijesti, autorice i izvođačice susreću i sram i užitak i šutnju, svejednako nudeći poziv na razgovor o stvarima o kojima inače ne pričamo.
Predstava Cure kroz osobne priče žena ocrtava promjenu vremena i društveno-političkih sistema. U Hrvatskoj su danas reproduktivna i spolna prava žena ozbiljno ugrožena i nameće se pitanje kamo idemo, hoće li odrastanje budućih generacija biti sve sličnije odrastanju naših baka? Osim kroz razgovore s bakama i mamama, autorice su se pri stvaranju predstave inspirirale i kroz radionice sa sadašnjim tinejdžericama koje odrastaju u Rijeci.
Cure se tematski nadovezuju na predavanje-performans Spolni odgoj II: Borba redateljice Tjaše Črnigoj koji je nastao u produkciji Nove pošte (Maska i Slovensko mladinsko gledališče) i Mesta žensk u Ljubljani te s njim čine diptih. Borba je dio šireg ciklusa predavanja-performansa o seksualnom užitku žena, nastao je u partnerstvu s Kolektivom Igralke te rekonstruira borbu za reproduktivna prava žena u Jugoslaviji.
Redateljica i dramaturginja: Tjaša Črnigoj
Autorice: Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Tjaša Črnigoj, Anja Sabol, Tijana Todorović, Vanda Velagić
Suautorica koncepta i scenografije, kostimografkinja: Tijana Todorović
Grafičko oblikovanje i ilustracija: Tanja Blašković
Tehnički voditelj predstave: Marin Lukanović
Igraju: Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Anja Sabol, Vanda Velagić
DJ na predstavi i inspicijent: Marin Butorac
Koprodukcija Umjetničke organizacije Kolektiv Igralke, HNK-a Ivana pl. Zajca i Zavoda VIDNE
Partneri: Slovensko mladinsko gledališče i MASKA Ljubljana
KONCERT
– Marinada (HRV) –
petak, 24. svibnja, 21:30
Exportdrvo, Grobnička riva bb
Foto: Aleš Šuk
Glazba Marinade se zasniva na eksperimentiranju različitih vrsta glazbenih žanrova (pop, elektronika, a capella…). Od perioda osnutka kontinuirano nastupaju uživo, a u dosadašnjem radu objavili su 30-ak studijskih albuma, većinom za nezavisnu etiketu Slušaj najglasnije!
“Marinadu bi se dalo opisati kao tipične predstavnike kultne etikete Slušaj najglasnije Zdenka Franjića, što bi značilo da su u pitanju glazbenici koji se skoro uopće ne zamaraju promoviranjem svojeg rada, već muziku doživljavaju poput neizostavnog dijela svakodnevice. To je u njihovom slučaju rezultiralo opsežnom diskografijom u kojoj je bilo hermetičnih, mada neosporno kvalitetnih eksperimenata, ali i albuma bliskih popu na način na koji su ga, primjerice, doživljavali Talking Headsi. Upravo na njih podsjetio je početak svirke, točnije uvodna “Poljubac za sutra” s rastrzanom funk gitarom Marina Alvira, nakon čega su u nastavku znali zazvučati i kao manje robotizirani, plesniji Kraftwerk (“Ljudi koje volim”), minimalistička elektronika (“Ufur”), ali su izvodili i pjesme koje u određenoj mjeri kombiniraju sve navedeno (“24 sata”). Neobičnim vokalnim harmonijama, instrumentarijem koji modernim gadgetima dodaje gitaru te Alvirovim poetskim sličicama, naizmjenično apstraktnim i posvećenim sitnicama koje vidimo svuda oko nas, Marinada je, kako sam zapisao u recenziji albuma “Na vrućem krovu”, istovremeno sasvim obična i krajnje uvrnuta, savršeno razumljiva i potpuno neshvatljiva, ledeno hladna i duboko emotivna.”
Present Past: izložba i radionica stripa s Aleksandrom Zografom (SRB)
petak, 24. svibnja, u 14:00-17:00
Gradska knjižnica Rijeka, Art-kvart “Benčić”, Viktora Cara Emina 1
izlagači: Ana Petrović, Boris Stanić, Dragana Kuprešanin, Danilo Milošev Wostok i Zlata Vojnić Kortmiš
mentor: Aleksandar Zograf
→ izložba je otvorena do 28. svibnja
→ radno vrijeme: ponedjeljak, utorak, srijeda i petak od 8:00 – 19:30, četvrtak od 10:30 – 19:30, subota od 8:00 – 13:00 sati
Ana Petrović: Savremeno areološko nalazište, detalj iz stripa
Stripovi koji se prikazuju nastali su pod mentorstvom Saše Rakezića (alias Aleksandar Zograf) u okviru regionalnog projekta Goethe-Instituta Jugoistočne Europe pod nazivom Present Past, koji kroz različite umjetničke formate promišlja kulturno-političke odnose unutar susjedstava država nekadašnje Jugoslavije.
Petero autora/ica iz Srbije u svojim radovima povezuje pojam „Kava“ – riječ koja na Balkanu ima poseban značaj i predstavlja više od običnog napitka. Ona je svakog inspirirala na drugačiji način: Boris Stanić je bio nadahnut arheološkim aspektima njene priče, Ana Petrović je sama krenula istraživati ostatke koje današnje „kavopije“ ostavljaju za sobom, Dragana Kuprešanin je o svemu tome razmišljala kroz iskustvo izbjeglice s ratnog područja a Danilo Milošev Wostok i Zlata Vojnić Kortmiš su se vratili duboko u socijalistički period.
Aleksandar Zograf također će održati popodnevnu strip-radionicu, zajedno sa strip-autorima i autoricama iz Srbije, Draganom Kuprešanin, Anom Petrović, Danilom Milošev Wostokom / Zlatom Vojnić Kortmiš. Radionica pod nazivom „Psihonaut“ polaznike će kroz autobiografski pristup potaknuti na izražavanje iskustava putem stripa, a prijaviti se putem ovog formulara mogu svi zainteresirani, bez obzira na dob i predznanje.
+++ Nakon strip radionice, ispred knjižnice se od 17 do 18 sati organizira razgovor i druženje sAleksandrom Zografom i strip autorima i autoricama iz Srbije.
Present Past: Izložba fotografija (BiH)
petak, 24. svibnja, u 18:00
Galerija Principij, Pod voltun 4
→ izložba je otvorena do 29. svibnja
→ radno vrijeme galerije: radnim danima od 10:00–13:00, 17:00–20:00, subotom od 10:00–13:00
(nedjeljom i praznikom zatvoreno)
Foto: Mitar Simikić
Izložba Dijane Muminović i Mitara Simikića uz mentorstvo Ziyaha Gafića, direktora Fondacije “VII Akademije” nastala je kao dio dvogodišnjeg regionalnog projekta Goethe-Instituta u Sarajevu.
Dijana Muminović i Mitar Simikić, oboje diplomci VII Akademije, pričaju svoje vlastite, intimne, tihe priče kroz nježan i sofisticiran vizualni jezik o svojoj prošlosti i sadašnjosti. Mitar Simikić minuciozno bilježi ljude i život rijeke Janje, poetski oslikavajući narušen pejzaž zagađen termoelektranom, stvarajući složenu simbiozu gorkog i lijepog, sjećanja na djetinjstvo uz rijeku i njezinu neprepoznatljivu promjenu.
Pripremajući cikluse posvećene obiteljskim korijenima s majčine i očeve strane, snažno obilježene katoličkom i muslimanskom vjerom, Dijana Muminović upoznaje Bosnu koju do tada poznaje samo kroz obiteljske priče. Fotografije svjedoče autentičnu svakodnevicu Olova i Zagrađa, bosanskih sela iz kojih potječe njezina obitelj, ostavljajući dojam univerzalnih emocija i životnih ciklusa, koji nadilazi religiju i lokaciju, jezik koji svatko od nas prepoznaje kao svoj.
Autori fotografija: Dijana Muminović i Mitar Simikić
Mentor: Ziyah Gafić, Fondacija “VII Academy”
Kustosi/Likovni postav: Claudia i Bruce Strong
Koordinacija: Ajla Eljšani-Arnautlija, Fondacija VII Academy
Tehničar: Miro Šarić
Present Past: Panel diskusija na engleksom jeziku
subota, 25. svibnja, u 11:00
Gradska knjižnica Rijeka, Art-kvart “Benčić”, Viktora Cara Emina
Panel nas vodi u raspravu o umjetnosti koja nam je sačuvala hladnu glavu u tranziciji. Zapitat ćemo naše goste kako su se nosili s promjenama i kakva nas budućnost čeka, koja je danas uloga umjetnosti u dijalogu prošlosti i sadašnjosti te koja je snaga umjetnosti u lakšem razumijevanju ne samo sadašnjosti nego i budućnosti.
Ziyah Gafić (1980.), sarajevski fotograf i ravnatelj Fondacije VII Akademija, nagrađivani je fotoreporter koji je izvještavao s brojnih ratnih žarišta.
Saša Rakezić (1963.) alias Aleksandar Zograf jedan je od najpoznatijih i najnagrađivanijih srpskih strip crtača, ilustratora i karikaturista. U svojim radovima često se bavi životom u Jugoslaviji i drugim svjetskim ratom, prvenstveno kroz živote i iskustva pojedinaca koje službena historiografija nije primjećivala.
Zoran Žmirić (1969.)je riječki književnik, kolumnist i glazbenik. Dobitnik brojnih nagrada i priznanja i djela su mu prevedena na mnoge svjetske jezike. Prepoznat je kao antiratni pisac koji se u svojim radovima često suočava sa prošlošću.
Zorica Milisavljević, koordinatorica projekata u Goethe-Institutu Beograd s dugogodišnjim iskustvom, koja se u svom radu u okviru institucije fokusira se na proces, participaciju, samoorganizaciju, eksperiment, transdisciplinarnost i zajednički stvaralački prostor.
Present Past: Prezentacija umjetničkih radova u javnom prostoru uz šetnju i razgovor
nedjelja, 26. svibnja, u 17:00
Exportdrvo, Grobnička riva bb
instalacija u javnom prostoru
→ Darko Aleksovski (MK): Daydream Concrete Utopia
→ Ivana Mirchevska (MK): The Horizon is Not an Image I Can Arrest
Darko Aleksovski: Daydream Concrete Utopia
Kao prilika za upoznavanje prostornih intervencija umjetnika Darka Aleksovskog i umjetnice Ivane Mircevske održat će se vođena šetnja prostorom riječke Delte u suradnji s udrugom Urbani separe. Šetnja će posjetitelje upoznati s kontekstom ovog atipičnog dijela grada Rijeke, kao i načinima na koje su umjetnici svojim radovima reagirali na isti.
Daydream Concrete Utopia umjetnika Darka Aleksovskog promišlja o neprekidnim migracijama koje se odvijaju između vode i kopna. Nizovi zastava namjerno su postavljeni na različita mjesta kao poticaj za šetanje, gledanje i lutanje. Projekt je izvorno zamišljen u kontekstu odnosu mora i novca, kao i na temelju kolektivne nostalgije za različitim trenucima u lokalnoj i regionalnoj kolektivnoj povijesti te hijerarhijama koju takva dihotomija stvara među geopolitičkim i socijalnim identitetima.
The Horizon is Not an Image I Can Arrest umjetnice Ivane Mirchevske javna je umjetnička instalacija koja prikazuje digitalni print, te služi kao oznaka fragmentiranih tkiva sjećanja, zrcalo koje odražava nebo koje se izlijeva preko mora, te metalni obod koji služi kao razdjelnik meridijana. Ovaj neobičan ansambl površina ima proročku namjenu, omogućujući prostorno istraživanje tjelesnih i materijalnih ograničenja putem inherentnih sustava dijeljenja, izračuna i projekcija. Kakve slike proizvode horizonti i kako nas oni nadahnjuju? Konceptualno, horizont je apstraktno matematičko sredstvo za vizualizaciju koje u prvi plan postavlja materijalne i diskurzivne aparate koji oblikuju obrise našeg političkog, kulturnog i intimnog krajolika, te tako intervenira u načine na koje mislimo, osjećamo, krećemo se i djelujemo. Rad je posvećen načinu na koji se fragmentirani horizonti instrumentaliziraju i politiziraju, te razmišlja o tome kako se tokovi kontrole koji upravljaju našim svjetskim kretanjima mogu zamijeniti blažim, intimnijim i nepredvidljivijim plimama.
Mentor: Gjorgje Jovanovik
U suradnji s udrugom Urbani separe
Present Past: Književni café
utorak, 28. svibnja, u 18:00-20:00
Gradska knjižnica Rijeka, Art-kvart “Benčić”, Viktora Cara Emina
čitanja kratkih priča iz Rijeke i razgovor
sudjeluju: autorice Iva Mladenić, Marija Rađa, Sandra Kordić, Lara Vrsalović i mentor Zoran Žmirić
moderatorica: Dunja Matić Benčić
Čitanje u zagrebačkoj Booksi, foto: Katarina Zlatec
U riječkoj se knjižnici predstavljaju priče nastale na radionici kratke priče sa književnikom Zoranom Žmirićem u sklopu dvogodišnjeg regionalnog projekta Goethe-Instituta Present Past. Ideja projekta ostvarena je kroz niz umjetničkih radionica na temu sadašnjosti i prošlosti, koje se međusobno inspiriraju i nadovezuju, tvoreći pritom svojevrsni lanac.
Prva u nizu takvih radionica održana je u Rijeci, a polaznice radionice, Sandra Kordić, Iva Mladenić, Marija Rađa i Lara Vrsalović za inspiraciju su koristile pojmove koji su povezivali i sudionike/ce projekta u ostalim zemljama: pasoš/rad, more/novac, kava/sigurnost. Koje su ideje nastale tijekom radionica i na koje su načine ti pojmovi inspirirali autorice za stvaranje sjajnih priča, saznat ćemo u razgovoru s autoricama i mentorom.
NEW STAGES
– scenska čitanja –
ponedjeljak, 27. svibnja
Hrvatski kulturni dom na Sušaku, Strossmayerova 1
Foto: Katarina Zlatec
→ od 16:00
Asja Krsmanović: Kiselina (BiH)
scensko čitanje
Kiselina je obiteljski ritual, gdje svi članovi obitelji zajedno pripremaju zimnicu. Oni provode jedan dan u godini u udaljenom gradu koji umire, režući povrće i stavljajući ga u staklenku. To je jedino što ovu obitelj drži na okupu. U ovoj predstavi Krsmanović pokušava istražiti kako se obitelj nosi s gubitkom jednog od svojih članova i kako to mijenja dinamiku obiteljskih odnosa. Priča je smještena u stan, na dan koji se ponavlja, ali svaki put netko drugi nedostaje.
Asja Krsmanović rođena je 1988. godine u Sarajevu. Diplomirala je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje trenutno završava master studij. Radi kao dramaturginja, scenaristica, te kao jedna od selektorica i menadžerica programa Sarajevo Film Festivala.
Autorica: Asja Krsmanović
Redateljica: Ajla Bešić
Igraju: Emina Topolović, Iman Bubić, Ana-Marija Tomić, Antonija Blaće, Armin Filipović i Nedim Džinović
Dario Bevanda: Tama na rubu grada
scensko čitanje
Radnja komada se odvija u malom stanu na periferiji grada. Jedna je od najtežih zima koje je grad vidio i snijeg pada takvom snagom da je visok gotovo dva metra. Fikreta i Betina žive od čišćenja tuđih kuća i stanova. Betina pronalazi diktafon i kutiju starih audio kazeta na dnu ormara u jednom od stanove koje čiste. Postaje opsjednuta vrpcama na kojima je audio dnevnik što ga je prethodni stanar snimao tijekom rata.
Dario Bevanda (1985, Sarajevo) diplomirao je dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Radio je na mnogim predstavama kao dramaturg i dramatičar. Za svoju prvu cjelovečernju dramu “Pink Moon” dobio je nagradu “Miodrag Žalica” za najbolji izvedeni bh. dramski tekst na 18. Festivalu bh. drame u Zenici, Nagradu za najbolji dramski tekst savremenog autora na 38. Pozorišnim igrama BiH u Jajcu i nagradu “Zlatno pero” za najbolji dramski tekst bh. savremenog pisca na 36. Susretima pozorišta BiH u Brčkom. Njegova drama “Babylon Blues” nagrađena je 2020. na konkursu za najbolji bosankohercegovački dramski tekst koji je organizovalo Bosansko narodno pozorište u Zenici. Napisao je scenarij za kratki film “Jama”, premijerno prikazan 2019. u natjecateljskom programu 25. Sarajevo Film Festivala.
Autor: Dario Bevanda
Redateljica: Ajla Bešić
Igraju: Emina Topolović, Ana-Marija Tomić i Armin Filipović
+ razgovor nakon izvedbi: Jelena Kovačić, Asja Krsmanović i Dario Bevanda
→ od 18:00
Lucija Klarić: 35 kvadrata ili 35 Nigdjezemska (HRV)
scensko čitanje + razgovor nakon izvedbe: Nataša Antulov i Lucija Klarić
35 kvadrata ili Nigdjezemska dramski je tekst o pet likova, jednom kauču i premalo prostora za sve koji su se ugurali na tu šačicu metara kvadratnih. Zahvaljujući novoj Vladinoj socijalnoj mjeri neimenovane države na rubu Europe za mlade do 33. godine, petero nespojivih karaktera započinje suživot u kojemu se hrvaju jedni s drugima i vlastitim idejama koje su često u disparitetu s realnim svijetom. Možda petero figura ne dijeli ništa više od pripadnosti istoj generaciji, ali od stanara 1 do stanara 5, sve ih je prijelaz milenija obilježio i zarobio u stanju vječitog djetinjstva u kojem su trebali brzo odrasti iako budućnosti nema.
Lucija Klarić diplomirala MA studij dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Uz studij pohađa i dva puta Erasmus stručnu praksu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kao dramskoj spisateljici čitaju joj se i izvode drame u Hrvatskoj i Francuskoj. Rezidentica je Odyssee programa u 2021. i 2023.godini te za “Elidino galaktičko putovanje” koje razvija u La Chartreuse, Villeneuve-les-Avignon dobiva 1.nagradu “Mali Marulić”. Piše scenarije za dječje serije uz potporu HAVC-a i u produkciji HRT-a. Kao autorica bavi se i poljem između izvedbe i igara.
scensko čitanje + razgovor nakon izvedbe: Sunčica Šido i Mina Milošević
Lizistrata je predstava o mladoj, buntovnoj feministici koja vodi žene u seksualni štrajk kako bi okončala Peloponeski rat, odnosno natjerala Dioniza (navodno boga komedije i tragedije) koji želi biti jebač kako bi postao umjetnik. Kroz svoja komična, ali i bolna sjećanja na štrajk – masovni pidžama party koji je ujedinio Erinije, Bakhe, Atenjanke i Spartanke – prolazi uz pomoć proročice Kasandre iz Hrama u Delfima, svoje terapeutkinje. Dolazak muškaraca prekida štrajk, Lizistrata vodi ljubav s Dionizom i pokušava skinuti njegovu komičnu masku, ali nakon grubog prekida u kojem se on pojavljuje u svom tragičnom osvetničkom svjetlu, Lizistrata se odlučuje preseliti u Delfe i tamo shvaća da je umjetnica.
Mina Milošević (1998, Požarevac) je dramaturginja, dramska spisateljica i scenaristkinja. Diplomirala je dramaturgiju i masterirala teoriju dramskih umetnosti i medija na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Dobitnica je nagrade “Profesor Boško Milin” za svoj master rad na temu ženskog prijateljstva u suvremenoj domaćoj drami. Dramaturginja je predstave Dr Auslander (Made for Germany) (BITEF festival, Jugoslovensko dramsko pozorište), Obraćanje naciji (Atelje 212), Orlando (Narodno pozorište u Beogradu), Ibzenove aveti(Beogradsko dramsko pozorište) i Negotiating Peace (Quendra Multimedia, Oda Theatre). Autorica je drama: Lizistrata (BITEF polifonija), Ibzenove aveti (Beogradsko dramsko pozorište), Sati (Fakultet umetnosti, Kosovska Mitrovica/Zvečan). Autorica je scenarija za strip Tačka ključanja:ka feminističkoj utopiji (Centar za ženske studije), scenarija za dugometražni dokumentarni film Kako se kuvala studentska borba (DKSG), i za kratki film Džimi plovi daleko (r. Tamara Broćić). Piše kazališne kritike za portal See Stage, pisala je za portale Iz Off-a i vodila emisiju Radio Nezavisna na Radioaparatu. Sudjelovala je u radu Doma kulture Studentski grad kroz Borbeni seminar i Akademski filmski centar.
Autorica: Mina Milošević
Redateljica: Divna Stojanov/Mina Milošević
Igraju: Marta Bogosavljević, Ivana Velinović, Jovana Berić, Jovana Cvetković (Zoom)
IZ MEDIJA
– Soft Skills: Intimni cabaret o zakulisju profesije (ArtKvart)
– Premijera “Soft Skills” u Exportdrvu: Predstava o predstavi koja propituje prirodu dramske izvedbe (Novi list)
– ‘Bavimo se psihičkim i fizičkim zlostavljanjem u kazalištu, podilaženjima onima koji su na poziciji moći….‘ (Jutarnji list)
Organizatori: Drugo more i Goethe-Institut Kroatien
Partneri: Hrvatski kulturni dom na Sušaku, HNK Ivana pl. Zajca, Galerija Principij, Gradska knjižnica Rijeka, SPID Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela, Urbani separe Rijeka, Fondacija VII Akademija
Program podržali: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Rijeka – Upravni odjel za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade, Goethe-Institut Kroatien
Drugo more je korisnik financijske podrške Zaklade Kultura nova.
Drugo more je korisnik institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge.
Koncept festivala: Davor Mišković
Produkcija: Petra Corva, Ivana Katić, Dubravko Matanić
Tehničko vodstvo: Cyclorama d.o.o.
Grafičko oblikovanje: Ana Tomić & Marino Krstačić-Furić
Fotografkinja: Tanja Kanazir
Zahvale: volonterke i volonteri HKD-a na Sušaku
Informacije i rezervacije:info@drugo-more.hr
Izložba fotografija i panel diskusija o temi uloge umjetnosti u tranziciji u programu Present Past i razgovori o novim dramskim tekstovima u programu New Stages održani su u okviru programa Refleks Drugog mora.