Otvorenje izložbe. Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)

Godinu obilježenu bogatim izložbenim programom – ali i najvećom pandemijom s kojom se svijet 21. stoljeća (dosad) susreo – privodimo kraju izložbom ruske novomedijske umjetnice Helene Nikonole, prigodnog naziva Zarazni algoritmi.
 
Izložba se otvara u četvrtak, 17. prosinca u 19 sati u Galeriji Filodrammatica (Korzo 28/1, Rijeka), gdje ostaje do 8. siječnja 2021. godine.
 
Izložbu nakon otvorenja posjetite u radnom vremenu od ponedjeljka do subote između 16 i 20 sati, osim na datume od 24. do 26. prosinca i 31. prosinca, te 1., 2. i 6. siječnja 2021. godine, kada galerija neće raditi.

Helena Nikonole je umjetnica, kustosica i predavačica koja živi i radi u Moskvi. Djeluje u području hibridne umjetnosti i nove estetike, a ključne teme kojima se bavi su umjetna inteligencija i Internet stvari (IoT). Svojim radom nastoji doprinijeti uvidu u mogućnosti tehnologije da unaprijedi naš život, istovremeno ukazujući na rizike i opasnosti koje upotreba novih tehnoloških alata unosi u naše živote i društvo.

Za razliku od tehno-optimista, koji u svakoj tehnološkoj inovaciji vide napredak čovječanstva, Helena Nikonole nastoji kritički promotriti različite posljedice upotrebe tehnologije i na temelju toga donijeti određene zaključke. Na takav način koncipira i izložbe, pa tako i riječku izložbu Zarazni algoritmi, na kojoj će posjetitelji imati priliku upoznati njezine radove koji koriste pukotine u sistemu nadzornih IP kamera i Interneta stvari.

Postav izložbe. Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)

Koristeći te pukotine, Nikonole uz pomoć algoritama generira nova značenja i funkcije hakiranih sustava, čime ukazuje na njihove nedostatke, istovremeno razotkrivajući njihovo funkcioniranje i količinu podataka koje digitalni uređaji prikupljaju o svima nama koji ih koristimo. Ti su podaci možda samo digitalno smeće, a možda imaju neku svrhu izvan uobičajenog narativa o političkoj i marketinškoj manipulaciji koja nam je nerazumljiva, koja je možda shvatljiva jedino uz pomoć božje intervencije.

Svakako posjetite izložbu na kojoj algoritmi pokazuju raspon svojih sposobnosti, od čitanja i interpretacije podataka do generiranja novih značenja u formi glazbenih kompozicija i svetih knjiga.

 

U skladu s preporučenim mjerama za sprječavanje zaraze koronavirusom, broj posjetitelja koji istovremeno mogu biti u galeriji je ograničen. Također, posjetitelji su pozvani da na ulazu dezinficiraju ruke, održavaju odgovarajuću međusobnu udaljenost i obavezno nose zaštitnu masku za lice.

 

PREDSTAVLJENI RADOVI

 

deus X mchn (medijska instalacija, 2017.)

printer s wi-fi modulom / zvučnik / nadzorna kamera / projektori / ekrani / lightbox / server / samorazvijeni software / neuronska mreža

Projekt deus X mchn istražuje pitanja internetske sigurnosti na Internetu stvari (IoT) i sve brojnije mogućnosti umjetne inteligencije (AI).

Umjetna inteligencija, odnosno LSTM-neuronska mreža s dugoročnom memorijom (Long short-term memory), podučavana je jeziku sadržanom u korpusu svetih tekstova kao što su Stari i Novi zavjet, Kur’an, Tora, Dhammapada, Ramayana, Tao TeChing i drugi. Budući da tekst doživljava kao niz brojeva, tj. kodirane simbole, neuronska mreža obavlja izračune velikih podataka (eng. Big Data) na temelju tih tekstova, kako bi otkrila njihovu gramatičku strukturu, odnosno «kod» jezika. U konačnici, mreža počinje generirati vlastiti «sveti» tekst, stvarajući nove riječi i otkrivajući univerzalnu poetiku vjerskih spisa.

Druga neuronska mreža koristi ovaj tekst za sintezu ljudskog glasa, koji postaje glasom različitih nezaštićenih uređaja povezanih s Internetom stvari.

Hakirane nadzorne IP kamere sa zvučnicima počinju recitirati ovaj (pseudo-vjerski) tekst neslutećim korisnicima, a zvučne datoteke koje sadrže tekst pohranjuju se na njihovim uređajima, nudeći korisnicima mogućnost da ih kasnije otkriju. Konačno, tekstovi se svakih 15 minuta printaju na mrežnom printeru u izložbenom prostoru i na nasumično izabranom hakiranom uređaju negdje u svijetu. U sklopu rada prikazuje se i serija nasumičnih prizora koje su hakirane nadzorne kamere automatski snimile.

 

f0rma.suprema (medijska instalacija, 2017. – 2018.)

baneri / ekrani / live-hacking / server / samorazvijeni software

Helena Nikonole - f0rma.suprema

U ovom radu umjetnica nastavlja pokazivati zanimanje za estetiku nadzornih IP kamera, digitalnih video kamera čija je značajka prijenos digitalnog video prijenosa putem Etherneta i TokenRinga, korištenjem IP protokola.

Prilikom korištenja nadzornih IP kamera, za razliku od analognih kamera, slika koja iz matrice stiže na zaslon ekrana cijelo vrijeme ostaje digitalna. U pravilu, slika primljena iz matrice se prije prijenosa komprimira frame-by-frame (MJPG) ili streaming (MPEG-4, H.264) metodama video kompresije. IP kamere koje se aktivno koriste u sustavima video nadzora i daljinskom nadzoru tehnoloških procesa imaju brojne prednosti u odnosu na analogne kamere: izrada skalabilnih distribuiranih sustava video nadzora, širok raspon postavki kamere (pametne funkcije), razlučivost koja nije dostupna za analogne, sposobnost rada na daljinu, bez prekida i bez sukoba s drugim uređajima (budući da se u povezivanju s internetom koristi mrežni kabel).

Umjetnica je došla do spoznaje da kada posjetite internetsku stranicu IP kamere s administratorskom lozinkom, na slike koje kamera može primiti možete ubaciti druge sličice i okvire, koji će biti vidljivi vlasniku kamere ili zaštitaru koji nadzire neki prostor. Oblik tih objekata unaprijed određuje sučelje pojedine kamere: poruke možete ostavljati samo u formi teksta (umjetnica je kao glavnu tekstualnu oznaku koristila frazu “forma.suprema”), naziva kamere, četiri crna pravokutnika bilo kojeg oblika ili jedne slike .bmp formata standardne veličine 128 * 128 piksela.

U seriji medijskih intervencija, umjetnica je u kadrove snimane IP kamerama ubacivala skrivene „poruke“, od kojih su neke otkrivene i izbrisane, dok su druge dugo vremena ostale u virtualnom prostoru. Grafičke forme koje se javljaju u umjetničinim intervencijama pritom jasno aludiraju na eksperimente umjetničkog avangardističkog pokreta suprematizma, čiji je osnivač Kazimir Maljevič.

 

The other view (medijska instalacija, 2018.)

video / slike

Helena Nikonole - The Other View

Hakiranjem kao umjetničkom praksom, rad istražuje dvije perspektive nadzora: prvo, kako tehnološke tvrtke putem društvenih mreža prikupljaju naše podatke na temelju informacija koje pružamo u zamjenu za njihove besplatne usluge, i drugo, kako našu fizičku prisutnost nadziru uređaji povezani s internetom, u ovom slučaju IP kamere.

Za potrebe ovog rada, autorica se povezala s nadzornim kamerama u sobama ogledala koje oponašaju instalacije sa zrcalima japanske umjetnice Yayoi Kusama, gdje posjetitelji sami sebe fotografiraju u ogledalima i objavljuju slike na društvenim mrežama. Projekt pokazuje kako je nadzor putem nadzornih kamera u današnjem vremenu dopunjen samo-reprezentacijom putem društvenih mreža.

U prostoriji sa zrcalima, nadzorna kamera je postavljena iznad ulaza te, promatrajući stvarnost onakvom kakva jest, predstavlja ne-ljudsku perspektivu. Istovremeno, posjetitelji predstavljaju klišeje društvenih konstrukata, gledajući same sebe iz perspektive zamišljenog Drugog.

 

Faces2Voices (internetska interaktivna instalacija, 2020.)

prepoznavanje lica / zvuk generiran umjetnom inteligencijom

Helena Nikonole - Faces2Voices

Faces2Voices je internetska interaktivna instalacija koja koristi tehnologiju prepoznavanja lica i zvuk sintetiziran umjetnom inteligencijom za stvaranje generativne glazbene skladbe, zasnovane na zamišljenim glasovima internetskih posjetitelja. Kompozicija se razvija s vremenom, ovisno o doprinosu uključenih ljudi.

Mnoge vlade koriste tehnologiju nadzora kao način za kontrolu širenja virusa COVID-19, a brojni su građani istovremeno spremni odreći se dijela svoje privatnosti za opće dobro. No, kako definirati količinu privatnosti koje bismo se trebali odreći i koliko podataka vlasti zaista trebaju da bi učinkovito reagirale?

Umjetnica se kroz ovaj projekt bavi tim pitanjima u suradnji s glazbenikom i informatičkim stručnjakom Nikitom Prudnikovim, s naglaskom na kritičke pristupe tehnologijama umjetne inteligencije.

Posjetitelji mogu doprinijeti projektu tako da na svojim mobilnim uređajima dopuste pristup kameri. Umjetna inteligencija prepoznaje lica, proizvodi izmišljene glasove i dodaje ih u prijenos koji se uživo može pratiti na stranici faces2voices.live.

Projekt je inspiriran istraživačkim radom Speech2Face.

 

    


 

HELENA NIKONOLE

→ nikonole.com

Helena Nikonole je novomedijska umjetnica, nezavisna kustosica i edukatorica u polju hibridne umjetnosti, nove estetike, Interneta stvari i umjetne inteligencije. U radovima se bavi istraživanjem mogućnosti i rizika tehnologija kao što je strojno učenje, što smatra važnim za razumijevanje konteksta modernog svijeta određenog tehnologijom i medijima. Predaje i vodi radionice u području umjetnosti i znanosti, neuronskih mreža u umjetnosti i novomedijske umjetnosti, u institucijama kao što su Rodchenko Art School (Moskva), Art Laboratory (Berlin), Mutek Festival (Montreal i Tokyo), Institute of Philosophy (Ruska akademija znanosti), Innopolis University (Innopolis), National Centre for Contemporary Arts (Moskva), i mnogim drugim. Radove je predstavljala na izložbama “Out of the Box” na festivalu Ars Electronica 2019, “Persisting Realities” u okviru CTM Festivala (Kunstraum Kreuzberg, Berlin, Njemačka), “Open Codes” u ZKM Centru za umjetnost i medije Karlsruhe, Njemačka, “The Wrong – New Digital Art Biennial”, “New Codes of Art”, ELECTROMUSEUM (VI moskovski bienale suvremene umjetnosti), IAM u muzeju GARAGE u Moskvi, “Earth Lab” (projekt Politehničkog muzeja i Ars Electronica Centera), “101” Mediapoetry Festival (St. Petersburg) i drugdje.
Helena Nikonole in Rijeka, Croatia _ photo Tanja Kanazir

Annual Archive

Annual Archive

Annual Archive

PRETRAŽI ARHIV