«Za razumijevanje onoga što se nalazi izvan akvarija, najbolje je ne biti riba»

– André Malraux

Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)

Prisluškivanje tuđih razgovora i promatranje drugih bez njihovog znanja oduvijek se veže uz ljudsko ponašanje. U 21. stoljeću, u eri tehnologije i virtualnih komunikacija, tehnologija se (zlo)upotrebljava u svrhu prikrivanja identiteta i pronalaženja još boljih načina za špijuniranje drugih. Prodiremo u intimne prostore i povređujemo tuđu privatnost, razgovaramo s anonimnim ljudima i izmišljamo vlastita alter ega. Instalacija Mokri snovi mlade slovenske umjetnice Valérie Wolf Gang, u produkciji ljubljanske Aksiome, stvara uvjete za društveni intervencionizam koji nam dopušta da se sakrijemo iza anonimnog identiteta i nudi nam mogućnost “invazije” u intimni život drugih. Usudimo li se pogledati i kršiti društvene norme, mi postajemo nevidljivi ljudi, zarobljeni u akvariju vlastite imaginacije.

Izložba se otvara u četvrtak 16. veljače, u 20 sati, a moguće ju je razgledati do 3. ožujka. Ulaz je slobodan.

Glavni dio instalacije čini akvarij u kojem se nalaze dva računalna monitora potopljena u tekućini, na kojima je pokrenut Omegle – mrežna chat stranica koja nasumično povezuje ljude iz cijelog svijeta radi uspostavljanja razgovora putem web kamere. Posjetitelji mrežne stranice započinju razgovor s drugim korisnikom i upuštaju se u nepredvidljive situacije, a u svakom trenutku bilo tko od njih može napustiti trenutni razgovor i nasumično započeti sljedeći. Korisnici stranice s druge strane ekrana pritom ne znaju da ih također promatraju posjetitelji galerije – budući da su zasloni okrenuti jedan prema drugome, web kamera s jednog monitora snima onaj drugi, prikazujući digitalnu refleksiju ljudi zaglavljenih u «digitalnom akvariju» koje nasumično bira algoritam.

Video-prilog portala Moja Rijeka s otvorenja izložbe

Signal monitora je razdijeljen te se sadržaj svakog monitora projicira na zidove galerije, čiji posjetitelji zalaze u «digitalni razgovor» i postaju dio akvarija. Time dobivaju priliku pratiti razgovor i kružiti oko akvarija, biti tihi špijuni poput službenika američke Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA), ili se priključiti razgovoru i remetiti «realnost».

Instalacija postaje medij spontane predstave i simbioze virtualnog i fizičkog svijeta, sastavljen od algoritama i ljudskih interakcija u stvarnome vremenu.
 

“Letimo nad svijetom, promatramo ga izvana, vidimo mora podataka koja se šire, kovitlaju i transformiraju uslijed iznenadnog, ali privremenog tsunamija društvenih trendova, koji zauzima sav raspoloživi prostor prije dolaska sljedećeg velikog vala. Stavove masa lako nam je analizirati, a provođenjem anketa i rudarenjem podataka jednostavno je pridobiti javno mnijenje. Mi, mete, entuzijastične smo i željne žrtve – obožavamo biti ‘slobodni’ potrošači. Sveopće, globalno bilježenje svega cijena je koju moramo plaćati ako uistinu želimo biti ‘slobodni’ u našim izborima.”

– Ippolita, In the Facebook Aquarium: The Resistible Rise of Anarcho-Capitalism, 2015.