Priče o eri neljudskih aktera

Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)

S velikim zadovoljstvom predstavljamo međunarodnu skupnu izložbu Svijet bez nas, koja će se u galeriji Mali salon (Korzo 24, Rijeka) otvoriti u četvrtak, 7. rujna 2017. godine u 20 sati. Izložba okuplja novomedijske radove umjetnika Tima Arnalla, Ignasa Krunglevičiusa, Marka LeckeyjaNicolasa Maigreta i Marie Roszkowske, Yurija Pattisona, Sasche Pohfleppa, Suzanne Treister, Addie Wagenknecht i Pinar Yoldas, a kustosica je njemačka istraživačica Inke Arns.
 
Izložbu možete razgledati do 22. rujna, a ulaz se ne naplaćuje.

 

Kao što se iz samog naziva može iščitati, izložba istražuje kako bi svijet izgledao kada nas ne bi bilo. Ideja izložbe pritom ne počiva na nekom post-apokaliptičnom scenariju, već na opisu svijeta koji je rezultat postepenog razvoja čiji počeci sežu u naše doba. Preuzevši ključne riječi iz znanstveno-fantastične književnosti i filozofske škole spekulativnog realizma, izložba se u znatnoj mjeri temelji na načelu ekstrapolacije, što u matematici označava određivanje vrijednosti iz nekoga nepoznatoga područja pomoću onih iz poznatoga, uz pretpostavku da zakonitosti utvrđene u poznatom području vrijede i u nepoznatom.

Oruđa za stvaranje “svijeta bez nas” možemo pronaći posvuda. Našim cestama voze prvi samovozeći automobili, novinske članke sastavljaju algoritmi, a tekstove prevode strojevi. Alogritmi su već 2009. godine trgovali trećinom svih dionica u Europskoj uniji i SAD-u, a o trenutnom opsegu možemo samo nagađati.

Yuri Pattison: the ideal (v 3.0),
Foto: Matevž Paternoster / Museum and Galleries of Ljubljana

U “svijetu bez nas” će ljudi biti zamijenjeni strojevima, umjetnu će inteligenciju optimizirati druga umjetna inteligencija, a algoritme će programirati drugi algoritmi sa sposobnošću samostalnog učenja. Tako bi mogao nastati radikalno drugačiji, postantropocentrični svijet, u kojem bi se neljudski oblici života u konačnici mogli pokazati bolje prilagodljivima od samog čovjeka. O takvom je svijetu američki teoretičar Benjamin Bratton 2014. godine zapisao: “Gore od toga da te (umjetna inteligencija) vidi kao neprijatelja, jest to da te uopće ne vidi”.

Rastući utjecaj neljudskih aktera u našem svakodnevnom životu nije samo tema nekolicine nedavnih filmskih i televizijskih uspješnica, poput filma Ona (Her, 2013) i TV serija Crno zrcalo (Black Mirror, 2011) i Stvarni ljudi (Äkta människor, 2012), već i suvremene (medijske) umjetnosti. Umjetnici koji sudjeluju na izložbi, a koji su između ostalog bili nadahnuti knjigom Ekologija bez prirode engleskog filozofa Timothyja Mortona, bave se istraživanjem mogućnosti ekologije nakon ljudi – u postantropocenu, vremenu u kojem su kontrolu preuzeli neki drugi oblici “života”, poput algoritama, umjetne inteligencije, umjetno stvorenih nanočestica, genetski modificiranih mikroorganizama i naizgled monstruoznih biljaka. Iako neprimjetno, to je novo doba, doba neljudskih aktera, već započelo.

Svijet bez nas, foto: Jure Goršić / AksiomaFoto:  Miha Fras / Aksioma

Izložba Svijet bez nas je izvorno osmišljena i predstavljena 2016. godine od strane dortmuntske organizacije HMKV (Hartware MedienKunstVerein). Verzija izložbe koja će biti postavljena u Malom salonu bila je u organizaciji ljubljanskog Instituta suvremene umjetosti Aksioma prvotno predstavljena u ljubljanskoj Galeriji Vžigalica od 27. svibnja do 27. kolovoza, a temelji se na selekciji radova s dortmunske izložbe i pojedinih radova s izložbe alien matter, koju je kustosica Inke Arns priredila za ovogodišnji transmediale festival.

Izložba stiže u Rijeku u okviru projekta State Machines – Art, Work, and Identity in an Age of Planetary-Scale Computation.

 

Iz medija

H-Alter.org – Svijest o tehnologiji može svijet učiniti boljim
http://www.h-alter.org/vijesti/svijest-o-tehnologiji-moze-svijet-uciniti-boljim

Moja Rijeka – U Malom salonu otvorena izložba “Svijet bez nas”
– http://www.mojarijeka.hr/kultura/u-malom-salonu-otvorena-izlozba-svijet-bez-nas/

 

Inke Arns je umjetnička direktorica dortmundske organizacije Hartware MedienKunstVerein (HMKV) od 2005. godine. Od 1993. godine radi kao nezavisna kustosica i teoretičarka u području medijske umjetnosti, internetskih kultura i Istočne Europe. Studirala je rusku književnost, istočnoeuropske studije, politologiju i povijest umjetnosti u Berlinu i Amsterdamu (1988. – 1996.), a 2004. godine doktorirala je na berlinskom Sveučilištu Humboldt s dizertacijom o pomaku paradigme u načinu na koji su umjetnici reflektirali historijsku avangardu i pojam utopije u vizualnim i medijskim umjetničkim projektima 1980-ih i 90-ih u (bivšoj) Jugoslaviji i Rusiji. Kao kustosica je priređivala izložbe u muzejima i galerijama kao što su Bauhaus (Dessau), n.b.k. (Berlin), Moderna galerija (Ljubljana), Künstlerhaus Bethanien (Berlin), Karl Ernst Osthaus Museum (Hagen), Muzej savremene umetnosti (Beograd), HMKV (Dortmund), Centre for Contemporary Arts – CCA (Glasgow), KW Institute for Contemporary Art (Berlin), Videotage (Hong Kong), Muzej savremene umetnosti Vojvodine (Novi Sad), Center sodobne umetnosti Zamek Ujazdowski (Varšava), Center sodobne umetnosti »Znaki Czasu« (Toruń), Contemporary Art Centre CAC (Vilnius), Muzej Sztuki (Łodz), La Panacée (Montpellier), Jeu de Paume (Pariz), Autocenter (Berlin), Kunstpalais (Erlangen), Haus der Kulturen der Welt (Berlin) i Kunsthal Charlottenborg (Kopenhagen). Radi se o izložbama History Will Repeat Itself (2007), Arctic Perspective (2010), The Oil Show (2011), Sounds Like Silence (John Cage – 4’33’’ – Silence today / 1912 – 1952 – 2012) (2012), His Master’s Voice: On Voice and Language (2013), World of Matter (2014), »Now I Can Help Myself« – The 100 best online video tutorials (2014), Evil Clowns (2014), Hito Steyerl: Factory of the Sun (2016), Whistleblowers & Vigilantes (2016), The World Without Us (2016), alien matter (2017) i The Brutalism Appreciation Socitey (2017). Autorica je brojnih članaka na temu medijske umjetnosti i internetske kulture, te urednica izložbenih kataloga. Od njezinih knjiga mogu se izdvojiti naslovi Neue Slowenische Kunst (NSK) – an analysis of their artistic strategies in the context of the 1980s in Yugoslavia (2002), Net Cultures (2002) i Objects in the mirror may be closer than they appear! The Avant-Garde in the Rear-View Mirror (2004). www.inkearns.de
Inke Arns talking about her trip to Nigeria

Annual Archive

Annual Archive

Annual Archive

PRETRAŽI ARHIV