Nefertiti za sve

The Other Nefertiti (Druga Nefertiti) je umjetnička intervencija njemačkih umjetnika Nore Al-Badri i Jana Nikolaija Nellesa, koji su u kolovozu 2015. godine pomoću modificirane naprave Kinect – skrivene ispod šala – potajno i bez dozvole muzeja skenirali slavnu skulpturu glave egipatske kraljice Nefertiti u berlinskom Novom muzeju (Neues Museum). Dobivene podatke proslijedili su anonimnoj skupini hakera koji su ih obradili i pohranili u .stl datoteku visoke kvalitete, a koju su umjetnici potom na njihovoj internetskoj stranici učinili dostupnom putem torrenta pod Creative Commons licencom.

U četvrtak, 5. listopada 2017. godine, s početkom u 20 sati, umjetnici će u velikoj dvorani Filodrammatice (Korzo 29/1) raspravljati o ulozi i važnosti muzeja kao prostora neprestanog pregovora, njihovoj inherentnoj fikcionalnosti i kolonijalnoj patini, kao i o aspektima digitalnoga u procesima dekolonijalizacije. Također će razgovarati o svojem radu i posljedicama tzv. «Nefertiti hacka», te pokušati objasniti zašto su nam nužne rasprave o politikama reprezentacije, originalnosti i istinitosti podataka, i otkud toliko institucionalne nelagode prilikom otvaranja zbirki javnosti i zahtjevima da ih se smatra zajedničkim dobrima.

 

«S curenjem podataka, kao dijelom ovog kontra-narativa, želimo aktivirati artefakt, kako bismo time potaknuli kritičku reviziju današnjeg stanja stvari i prevladali kolonijalno poimanje vlasništva u Njemačkoj»

– Al-Badri i Nelles

 

U rujnu 2015. godine, umjetnici su uz pomoć Goethe Instituta donijeli nekoliko 3D printanih kopija umjetnine u Egipat i izložili ih na OFF bijenalu u Kairu. Taj je događaj označio simboličan povratak kultne skulpture u zemlju iz koje su je njemački arheolozi prije stotinjak godina iskopali i otuđili. Nakon što je predstavljen na Chaos Communication Congressu u Hamburgu u prosincu iste godine, projekt je postao dijelom šire rasprave na međunarodnoj kulturnoj sceni. Priča, koju su prenijeli mediji kao što su New StatemanThe New York Times i Hyperallergic, potakla je mnoga pitanja o shvaćanju posjedovanja i vlasništva nad predmetima drugih kultura, te autorskim pravima i kontroli nad upotrebom historijskih artefakata.

Bista kraljice Nefertiti pronađena je u Akhetatenu (današnjoj Amarni) 1912. godine i odnesena u Njemačku, gdje je prije Drugog svjetskog rata postala dijelom zbirke Novog muzeja u Berlinu. Otada je Njemačka u više navrata odbila zahtjeve Egipta za njezinim vraćanjem. Iako je Novi muzej izradio visokokvalitetnu 3D snimku skulpture u svrhu arhiviranja i konzerviranja, pa čak i pomoću nje izradio ograničeni broj skupih kopija koje su stavljene na prodaju, posjetiteljima muzeja zabranjeno je i samo fotografiranje tog svjetski poznatog remek-djela.

izvor: Makery.infoizvor: Makery.info

Pretvarajući se da njihova kopija nije dovoljno dobra, muzej ipak nije prijavio umjetnike nakon što su tajnim skeniranjem prekršili spomenuto pravilo. S druge strane, razni stručnjaci za 3D tehnologiju proglasili su projekt prevarom, smatrajući kako je kopija predobra da bi mogla nastati na način kako to tvrde umjetnici. Paradoksalno, rasprava se s krađe originala preusmjerila na (upitnu) originalnost kopije.

Sve u svemu, The Other Nefertiti je snažan komentar o potencijalu digitalnih tehnologija kao što je 3D skeniranje u «ponovnom aktiviranju» umjetničkih djela koji su zakopani u muzejskim zbirkama, putem omogućavanja njihove dostupnosti široj javnosti. To se nastojanje može usporediti s naporima drugih umjetnika, kao što su Oliver Laric i Moreshin Allhyari (koji su skenirali i javnosti omogućili doticaj s djelima koja je uništio ISIL), i nekolicine muzeja poput Umjetničkog instituta u Chicagu (Art Institute of Chicago), njujorškog Muzeja umjetnosti Metropolitan i Britanskog muzeja u Londonu, koji potiču posjetitelje na skeniranje predmeta u njihovim kolekcijama.

 

Al-Badri i Nelles dolaze u Rijeku u okviru međunarodnog projekta State Machines, u sklopu kojeg će u Projektnom prostoru ljubljanske Aksiome (Komenskega 18) od 4. listopada do 3. studenoga predstaviti svoj rad na izložbi The Other Nefertiti.

 

DM logo

Nora Al-Badri i Jan Nikolai Nelles čine multidisciplinarni umjetnički kolektiv iz Berlina koji zajedno djeluje od 2009. godine. Njihovi su radovi dobili financijsku potporu nekolicine institucija poput Goethe-Instituta, Instituta za vanjske odnose u kulturi (Institut für Auslandsbeziehungen - IfA), njemačkog Ministarstva vanjskih poslova i Europske kulturne fundacije (ECF). Njemačko-iračkih korijena, Al-Badri se u radu bavi pitanjima koja proizlaze iz hegemonijskih i neokolonijalnih struktura moći i reprezentacija globalnog juga i sjevera, kao i mnogostrukim licima rata. U umjetničkom radu kombinira intervencije i različite medije kao što su skulptura i instalacija, fotografija i film. Studirala je političke znanosti na Sveučilištu Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu i vizualne komunikacije na Sveučilištu za umjetnost i dizajn u Offenbachu. Nelles u radu propituje apsurdnost ljudskog stanja. Temeljeći se na činovima neprimjerenog ponašanja i građanskog neposluha, njegovi radovi ometaju društvene infrastrukture i izazivaju institucije. Zagovornik je kritičke revalorizacije trenutnog stanja u pogledu zajedničkih kulturnih dobara i baštine. Diplomirao je na Sveučilištu Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu 2011. godine. U istom je gradu prije toga osnovao nezavisni «projektni prostor» i sudjelovao na pokretanju fotografskog časopisa.
The Other Nefertiti - foto Jan Nikolai Nelles: Nora Al-Badri

Annual Archive

Annual Archive

Annual Archive

PRETRAŽI ARHIV