Gorka istina o odbačenosti

(Uz predstavu Yue Madeleine Yue redateljice Blerte Rrustemi izvedenu u okviru riječkog ZOOM festivala 2012.)

Da već dugi niz godina zemlje jugoslavenskog podneblja imaju problem sa narastajućom diskriminacijom, ponajviše Roma, činjenica je koja nije tako teško dokaziva. Unatoč  deklarativnim izjavama političara da se problem mora jednom zatvoriti, čini se da se diskriminacija odgaja upravo na mjestima birokracije, gdje se pritajenim prezirom ignorira svaka drugost. Predstava Yue Madeleine Yue, kosovskog autora Jetona Neziraja, tematizira problem narastajuće diskriminacije u društvima Srbije i Kosova, uzimajući za osnovu priču o romskoj obitelji koja je silom izbačena iz Njemačke, a dolazak na Kosovo za njih postaje obiteljski košmar iz kojeg ne vide izlaz.

Nasilno protjerana iz Njemačke romska se obitelj u novoj država osjeća beznadno. Djevojčica Madeleine jednog dana upada u rupu koju je napravila građevinska firma zbog čega pada u komu i bori se za život. Njezin otac, u želji da spasi kćer i ispravi nepravdu, upada u birokratski labirint procedura iz kojeg izlazi kao gubitnik, suočen s gorkom istinom da u novoj okolini nije mogao učiniti ništa za svoje dijete i obitelj.

Sasvim je jasno da je namjera autora ove predstave odabirom teme, upravo u trenucima podizanja granica i prebrojavanja krvnih zrnaca, bila da pričom o Romima na Kosovu postave jedan širi okvir povijesne dijagnoze i ukažu na tisuće Roma širom Europe koji prolaze kroz procese nasilne repatrijacije. U konačnici, ova predstava nije kazališna igra, već jedan osjetljiv prostor koji progovara glasom kolektiva, a svoju osnovnu dramaturšku liniju zasniva na dokumentarističkom pristupu koji otvara pitanja svakodnevne suočenosti sa prezirom. U redateljskom se, pak, smislu nazire određena oskudnost i nedorečenost, a taj problem rješava se ubacivanjem nekoliko narativnih tokova kroz upotrebu šijućih parola, čije se teme kreću od nasilnog ‘preseljenja’ danas do nasilnog protjerivanja pod oružjem.

Predstavu Yue Madeleine Yue možemo okakterizirati kao redateljski hermetičnu izvedbu zaglavljenu na granici novog i onoga već viđenog, ali prepunu gorkih istina koje prešućujemo misleći da nas se to ne tiče i da smo pošteđeni brutalne odbačenosti koja nas jednog dana može stići.

Nenad Obradović

(tekst je nastao u sklopu radionice “Medijska slika kazališta” koja se pod vodstvom Igora Ružića održala uz ovogodišnji Zoom festival)