OTVORENJE IZLOŽBE:Claire Fontaine:

M-A-N-I-P-U-L-A-C-I-J-E

Molekula, Galerija SIZ

Srijeda, 14.12.2011. u 20h

Claire Fontaine je pariška ”kolektivna umjetnica” osnovana 2004. godine. Nakon preuzimanja svog imena od popularnog brenda školskih bilježnica, Claire Fontaine proglašava samu sebe ”readymade umjetnicom” i počinje elaborirati verziju neo-konceptualne umjetnosti koja obično izgleda poput radova drugih umjetnika. Radeći u neonu, videu, skulpturi, slici i tekstu, njena praksa može biti opisana kao neprekidno propitivanje političke impotencije i krize singularnosti, a što čini se određuje suvremenu umjetnost danas. No ukoliko je sama umjetnica subjektivni ekvivalent pisoaru ili Brillo konzervi, izmještena, osakaćena za svoju upotrebnu vrijednost, zamjenjiva kao i produkti koje stvara – onda tu uvijek postoji i mogućnost za kako to ona naziva ”ljudsku pobunu”.

Recentne izložbe Claire Fontaine uključuju: Arbeit Macht Kapital, Kubus, Städtische Galerie im Lenbachhaus und Kunstbau, München, They Hate Us For Our Freedom, Contemporary Art Museum St. Louis, Lucky In The Misfortune, Masion Descartes, Institut Français des Pays-Bas, Amsterdam, Feux de Détresse, Galerie Chantal Crousel, Paris et Claire Fontaine, The Exhibition Formerly Known as Passengers, 2.10, CCA Wattis Institute for Contemporary Arts, San Franscisco. Claire Fontaine na međunarodnoj sceni predstavljaju galerije Reena Spaulings Fine Art, New York, T293, Napoli, Galerie Neu, Berlin i Galerie Chantal Crousel / Air de Paris, Pariz.

 Manipulacije Claire Fontaine serija su radova koje se bave temom obijanja brava. “Manipulacije” mogu biti fizički pokreti vezani uz dodirivanje objekta ili osobe, ali i političke igrice koje utječu na ljudsko ponašanje.

Obijanje brava više je umjetnost nego jednostavna vještina na granici zakonitog, a bazirana je na uvježbanoj osjetljivosti koja uključuje identifikaciju s bravom i njenom metalnom dušom, odnosno projekcijom sebe u tami ključanice. Claire Fontaine istražuje tu osjetljivost u doslovnom i metaforičkom smislu kao sposobnost koja omogućuje nadilaženje ograničenosti privatnoga vlasništva i odvojenosti među ljudima.

Upute za dijeljenje privatnoga vlasništva (2006.) je video rad koji se bavi paradoksima transmisije i problemom emancipatorskog autoriteta učitelja. Protagonisti su glas i dvije ruke, a priča je njihov susret s raznim uobičajenim predmetima poput spajalica, ukosnica i odvijača koji se koriste za provaljivanje vrata odnosno za prodiranje u tajne brava. Kao u Bressonovu Džeparu pokreti su direktan izraz političkog stava, iako nas se neprestano podsjeća da gledamo simulaciju koja je vrlo slična video zapisima nadzornih kamera iz željeznarija. Bit je kako prisvojiti nečije tuđe vlasništvo, a mogućnost se pruža bilo kojem prolazniku, a ne određenoj političkoj grupi ili društvenom sloju. Priča o obijanju brave na drugi pogled otkriva nelagodnu bliskost seksualnom narativu. Dvije ruke bez tijela suočavaju se sa slijepim otporom kojeg mogu nadići samo sitni i precizni postupci. Ovdje se ne radi samo o rigidnosti, prodiranju i osjetljivosti već o pronalaženju specifične točke koja će uz pomoć točno određenog pritiska otvoriti pogled s druge strane vrata. No kao u holivudskom filmu, ne vidi se novac, čim se vrata otvore slika nestaje. I jasno nam je da ne moramo znati što će se dalje dogoditi, ni što je to bilo skriveno iza tih vrata, ni hoće li lopov ili ljubavnik živjeti sretno nakon svog podviga. To nam je sve jasno jer protagonisti čija lica i tijela ne vidimo smo svi mi. Ono što je predstavljeno je tehnički savijet stanovnicima svijeta u kojem vlada ekstremni kapitalizam, kratki mehanički brevijar o suvremenim strastima.

Digital [Digitalni] (2004.) je video koji prikazuje dvije nepoznate ruke kako brišu svoje otiske na brusilici. Tehnika trljanja vrhova prstiju brusnim papirom ili kakvim drugim hrapavim materijalom često se koristi kod obijanja brava kako bi se postigla veća osjetljivost ruku.
Plakati koji prikazuju uvećane crteže alata za obijanje brava prikazuju oblike tih alata toliko jasno da ih gledatelji s lakoćom mogu zapamtiti i reproducirati.

Bump Key [Provalnički ključ] (2011.) je neonska skulptura koja na prvi pogled izgleda kao običan neon kojeg se može vidjeti u izlogu bravara i postolara, no on vjerno preslikava provalnički ključ. Provalničkim ključevima mogu se otvoriti skoro sva vrata tako da se ključ (češalj) stavi u bravu i lagano lupka drškom odvijača. To su ključevi koji sve ostale ključeve čini beskorisnima, oni su prijetnja našoj privatnosti, prijetnja koju Calire Fontaine ovdje vrlo jasno reklamira.
Molim vas pogledajte: http://www.youtube.com/watch?v=pwTVBWCijEQ

Covert Table[Tajni stol] (2011.) je prikaz četiri različite skulpture koje upućuju na različite implikacije sigurnosti i slobode. Jedan objekt su lisice s ključem, djelomično izrađene od prozirnog pleksiglasa, a namijena im je uvježbati ljude da se oslobode kada su u lisicama tako što je brava vidljiva i može se kontrolirati. Sličnu ulogu ima i brava koja je prikazana u presjeku kako bi funkcioniranje ključanice kada se u njoj okreće ključ bilo jasno vidljivo. Skrovište za ključeve u obliku kamena (ili izmeta) predstavlja posprdnu zabrinutost za sigurnost prigradskih života. Jedna prepolovljena kovanica od 25 centi postaje skrovište za memorijsku karticu.

I kako piše na stražnjim koricama knjige Upute za dijeljenje privatnoga vlasništvaClaire Fontaine: “provalnici pripadaju tajnoj skupini koja zna kako ući u naše domove i naša srca, a nama je ovdje dan izbor – hoćemo li postati jedan od njih ili ćemo se zadovoljiti zatvorenim vratima kao odgovorom.”