Ekonomski gledano u razdoblju od 1972 – 2001. najviše se isplatilo ulagati u minimalizam, a najmanje u radove u starih majstora. Naime, najveći porast vrijednosti u svijetu u navednom razdoblju imali su radovi minimalista (23,8%), nakon čega su slijedili radovi land artista (20%), pa konceptualnih umjetnika (18,9%) i onda starih majstora (15,8%). Unatoč uvriježenom mišljenju kako je ekonomski isplativo ulagati u umjetnost komparativne studije ulaganja u umjetnost, državne obveznice, nekretnine i dionice pokazuju da je umjetnost najmanje isplativo ulaganje. Zbog toga na tržištu umjetnosti i ima manje špekulanata nego na drugim područjima investiranja. Generalno bi se moglo zaključiti da umjetnost kupuju oni koji u njoj pored ekonomskih nalaze i neke druge vrijednosti.