Duchamp je uzdignuo svakodnevni objekt u umjetničko djelo i od tada umjetnik prisvajanje bilo kojeg objekta i njegovim lociranjem na određeno mjesto stvara umjetničko djelo. No, prije toga je to mjesto trebalo biti ispražnjeno, a to je učinio Maljevič svojom minimalističkom kompozicijom koja izdvaja mjesto kao takvo. Žižekovim riječima, Maljevič izdvaja prazno mjesto (ili okvir) s protomagijskim pretvaranjem bilo kojeg objekta koji se nađe unutar njegova okvira u umjetničko djelo. Drugim riječima, nema Duchampa bez Maljeviča.