Komično se događa na površini. Prema Bergsonu dvije su ključne karakteristike komičnog: površnost – komično ne zanimaju uzroci i posljedice, motivacije i namjere; zamjenjivost likova – komično briše individualne karakteristike, ne zanima ga osoba. Bergson daje primjer čovjeka koji trči ulicom i pada. Prolaznici se smiju. No, oni se ne smiju njemu, smiju se situaciji u kojoj se on našao na podu.