U hrvatskoj kulturnoj politici ključna je varijabla projicirani deficit kulturnih institucija. Kako svaka institucija proizvodi deficit one su potpuno ovisne o onima koji donose odluke o tome koliko se deficita može pokriti. Da parafraziramo Rastak Močnika, nije pitanje postoji li manjak ili ne, nego je pitanje koliki je manjak? Ovaj manjak utječe na sve sfere kulturnog života u Hrvatskoj i dovodi kulturne radnike u situaciju da im uvijek nešto nedostaje (novac, inspiracija, vještina…).