Ekonomisti na muzej gledaju na sljedeći način: muzej posjeduje kapital (kolekciju) ili posuđuje kapital drugih (posudbe radova) te ih stavlja u promet (izložbe). U prometu kapital akumulira još više kapitala koji se ponovo stavlja u promet, itd. Najuspješniji direktori muzeja konca 20. stoljeća su oni koji su uspjeli diverzificirati portfolio (kolekciju) na način da posjeduju onu imovinu za kojom postoji najveća potražnja tj. najveća mogućnost oplođivanja kapitala. To je posve drukčije od tradicionalnog viđenja uloge muzeja gdje se muzej prije svega smatra mjestom čuvanja i održavanja kulturnog kapitala.