izložba
23. 4. - 14. 5. 2026.
Otvorenje izložbe
četvrtak, 23. 4. 2026. u 20 sati
Razgovori
petak, 24. 4. 2026., od 18 sati
Radno vrijeme galerije
pon-pet 11-13h + 17-20h | sub 17-20h (mogućnost dogovora drugih termina uz prethodnu najavu)
Silvia Dal Dosso, The Future Is Now Finally Weird AF, video isječak, ljubaznošću umjetnice
Suvremena se stvarnost sve češće opisuje kao budni san. Trenutnim medijskim krajolikom doista odjekuju mnoge karakteristike sanjanja, poput neprekidnog toka nevjerojatnih sadržaja i malo vjerojatnih asocijacija – deepfakeova, memova, dokumentarnih fragmenata i artefakata postinternetske kulture. Slike i riječi stapaju se na mrežnici i dopiru do najskrivenijih kutaka nesvjesnog, povezujući intimne i osobne dimenzije s klišejima, strahovima, zabludama i kolektivnim ritualima.
Ključno obilježje tih medijskih tokova jest njihova sposobnost da do naše svijesti dopru i prije nego što dođe do bilo kakve kritičke procjene ili vrednovanja, što nam može pomoći u shvaćanju fenomena tzv. brainrota i kompulzivne fascinacije apsurdnim i besmislenim sadržajima. Mnogi su od tih kulturnih artefakata pritom generirani pomoću velikih modela umjetne inteligencije, što uopće nije nevažno: upravo uvjeti koje stvara AI industrija potiču širenje imaginarija i estetika u kojima se visoka razina realizma i uvjerljivosti spaja s tendencijom umjetne inteligencije da pretražuje internetske arhive u potrazi za klišejima i ponavljajućim obrascima.
Pod naslovom Svijet u bunilu, ovogodišnje dvadeseto izdanje festivala MOJE, TVOJE, NAŠE vodi nas na delirijsko putovanje prema rubovima sintetičkog svijeta, istražujući stanje algoritamskog transa između jave i sna.
MOJE, TVOJE, NAŠE 2026.
Svijet u bunilu
Kustosica: Daniela Cotimbo
u suradnji s platformom Re:humanism
IZLOŽBA
23. travanj – 14. svibanj 2026.
☛ Galerija Filodrammatica, Korzo 28/1, Rijeka
SUDJELUJU:
Zach Blas, Silvia Dal Dosso, Malpractice, Most Dismal Swamp
OTVORENJE IZLOŽBE:
četvrtak, 23. travnja, u 20 sati
RADNO VRIJEME GALERIJE:
pon-pet od 11 do 13 sati i od 17 do 20 sati
sub od 17 do 20 sati
(mogućnost dogovora drugih termina posjeta uz prethodnu najavu; nedjeljom i praznikom zatvoreno)
**************
RAZGOVORI
petak, 24. travnja 2026.
☛ Filodrammatica, velika dvorana, Korzo 28/1, Rijeka
.
18:00 – Daniela Cotimbo predstavlja Svijet u bunilu
18:15 – Zach Blas, predavanje
18:45 – Silvia Dal Dosso, Malpractice, Most Dismal Swamp, razgovor s umjetnicima, moderator: Davor Mišković
19:45 – All Inclusive AI Hell Cruise, performans kolektiva Malpractice
**program se odvija na engleskom jeziku
U političkom smislu, sumanuta proizvodnja sintetičkog sadržaja nije prošla nezapaženo. Iako AI industrija obećava goleme ekonomske koristi (često više kroz prodaju priča nego stvarnih proizvoda ili usluga), sve je jasnije da se ta tehnologija može koristiti i kao oružje masovne konfuzije: kao alat koji jača ideološke poruke i podjele, ako ga se već izravno ne koristi za upravljanje dronovima i drugim vojnim sustavima.
Rezultat takve kolektivne psihoze je ulazak u stanje neizvjesnosti, u kojem nas stalna prisutnost umjetnog sadržaja udaljava od ideje objektivne stvarnosti i usmjerava prema pričama i mitovima koji potvrđuju naša uvjerenja. Dok s jedne strane tražimo alate za provjeru istinitosti, s druge se prepuštamo lutanju svijetom apsurdnih narativa i teorija zavjere.
Zach Blas, IUDICIUM, HD video isječci, ljubaznošću umjetnika
Ako je, kako je tvrdio Claude Lévi-Strauss, stvaranje mitova temelj kulturnog mišljenja, današnje mitologije sve više oblikuje logika algoritamske kulture koja crpi i reciklira postojeće sadržaje. Tko, dakle, upravlja tim narativima? Možemo li te snolike tokove pretvoriti u lucidne snove? I kakvu ulogu u svemu tome zapravo ima umjetna inteligencija?
Od tih pitanja polazi program Svijet u bunilu (The World Is Sleepwalking), koji okuplja umjetnike, praktičare i razne „algoritamske mjesečare“ u potrazi za novim perspektivama pri pokušaju otvaranja algoritamske crne kutije i razbijanja četvrtog zida kroz ponovno prizivanje snova, noćnih mora, poremećaja i halucinacija.
O IZLOŽBI
Na izložbi su predstavljeni radovi u kojima autori grade spekulativne scenarije i pritom propituju samu prirodu umjetne inteligencije.
U jednom od video eseja iz predstavljene trilogije The Future Is Weird AF autorice Silvije Dal Dosso, sintetička verzija glasa Adama Curtisa sugerira da smo ušli u eru post-post-post-istine. Taj distopijski krajolik suvremene medijske stvarnosti naseljavaju virtualni influenceri, slavne ličnosti koje ustaju iz mrtvih i milijarderi koji se povlače u podzemne bunkere, dok emocionalno oglašavanje i odnosi između ljudi i botova postaju njegova svakodnevica.
Osjećaj kulturne vrtoglavice materijalizira se i u djelu The Bastard Fields kolektiva Most Dismal Swamp, svijetu nastanjenom likovima na granicama mašte, uronjenom u grozničavu dimenziju koja je kombinacija kolektivne halucinacije i “neprijateljske arhitekture”. Unutar takve vizije močvara se pojavljuje kao snažna metafora kolapsa: liminalni prostor u kojem se isprepliću psihička kriza i ekscesi AI modela.
Most Dismal Swamp, The Bastard Field, ljubaznošću umjetnika
Ako se sve to čini kao čisti generativni delirij, instalacija Iudicium Zacka Blasa, sa svojim apokaliptičnim i eshatološkim prizvucima, razotkriva mesijanske impulse tehnološke kulture Silicijske doline, povezujući drevne i suvremene rituale, ezoteriju, nadzor i fantazije o svemoći, u kojima novi „bog“ umjetne inteligencije svodi život na apstrakciju i predikciju.
Možda je zato vrijeme da se okrenemo AI Fatigue Rehab Agentu, konverzacijskom botu kolektiva Malpractice, zamišljenom kao terapijski alat i ventil za ublažavanje burnouta nastalog nekritičkim korištenjem generativne umjetne inteligencije. U svijetu vođenom optimizacijom, kako uopće možemo izvesti stvarnu tehnološku subverziju?
Više o radovima pročitajte niže ↓
Izložbu će pratiti javni program razgovora s umjetnicima i kustosicom, zakazan za petak, 24. travnja.
KUSTOSICA: DANIELA COTIMBO
Daniela Cotimbo je nezavisna kustosica, predavačica i teoretičarka medija. Godine 2018. osnovala je Re:humanism, kustosku platformu koja istražuje odnos suvremene umjetnosti i naprednih tehnologija, s posebnim naglaskom na umjetnu inteligenciju. Njezino istraživanje bavi se etičkim, društvenim i političkim učincima umjetne inteligencije kroz umjetničke prakse, ocrtavajući nove smjerove za održivost čovjeka i tehnologije. Kustoski je oblikovala projekte za galerije, muzeje i festivale, a od 2018. redovito surađuje s programom Digitalive, posvećenim digitalnoj umjetnosti u sklopu festivala Romaeuropa. Njezini projekti predstavljeni su, među ostalim, u institucijama MAXXI (Rim i L’Aquila), Aksioma (Ljubljana), La Capella (Barcelona), Matèria (Rim) i Fondazione Pastificio Cerere (Rim). Suradnica je časopisa poput Inside Art i NOT, a radove je objavljivala i u izdanjima NERO Editions, CURA, Krisis Publishing, Numero Cromatico i Quodlibet. Od 2022. predaje kolegij Teorija i metodologija masovnih medija na RUFA-i, a od 2025. kolegij Generativna umjetna inteligencija na NABA u Rimu. Među njezinim novijim publikacijama ističu se uredničko izdanje AI & Conflicts 02 (Krisis Publishing) te prilog u knjizi Il ruolo dell’arte nell’epoca delle intelligenze artificiali u izdanju Numero Cromatico. (foto: credit: Alba Zari)
PREDSTAVLJENI RADOVI / UMJETNICI:
Silvia Dal Dosso
The Future Is Weird AF (2023.-2025.)
– instalacija
Živimo u vremenu velike neizvjesnosti i zbrke. Događaji se nižu i često djeluju nestvarno i izvan kontrole. Preminule slavne osobe vraćaju se među nas u raznim oblicima. Kreatori sadržaja očajnički pokušavaju kapitalizirati nekadašnji sjaj pop kulture. Hiperfleksibilni humanoidni roboti spremaju se za nas pržiti jaja. Veliki jezični modeli (LLM) preplavljuju društvene mreže, proizvodeći sintetičke podatke i privid konsenzusa. Internetski memeri proživljavaju novu, pomalo ukletu zlatnu eru. Tehnološki moćnici ulažu sve u opću umjetnu inteligenciju (AGI), koristeći rat kao svojevrsni otvoreni laboratorij za razvoj. Milijunaši se skrivaju duboko pod zemljom. U međuvremenu, ostatak čovječanstva zarobljen je u posredovanoj stvarnosti, gdje se ljubav stalno presreće emocionalnim oglašavanjem, robotima i ASMR iluzijom užitka. A svijet oko nas gori.
Trilogija The Future Is Weird AF je instalacija koja funkcionira kao vremenska kapsula i bilježi trogodišnje razdoblje (2023.–2025.) u kojem su veliki jezični modeli, generativna umjetna inteligencija i srodni proizvodi AI industrije ušli u naše živote i dosegli masovnu upotrebu. Istodobno, dok su generirane slike (poput notornog „Will Smith’s Spaghetti”) postajale sve uvjerljivije, svijet u kojem smo odrasli i učili preživljavati postajao je sve čudniji, brži i zahtjevniji.
Video radovi inspirirani su internetskim pokretom Corecore i dokumentarcima BBC-jeva autora Adama Curtisa. Kao i u Curtisovim filmovima, projekt je nastao na temelju pronađenih snimki. No arhivski materijal nije preuzet s BBC-ja, nego je ilegalno prikupljen s beskonačnog toka vijesti, fragmenata i bizarnosti koje nas prate na internetu.
Sintetička verzija Curtisova glasa rekonstruirana je uz pomoć ElevenLabs AI softvera za pretvaranje teksta u govor, uz bogat raspon zvučnih efekata. To je ujedno jedini AI alat korišten u radu. Sve ostalo rezultat je ljudske opsesije: pokušaja autorice da kroz montažu i priču pronađe smisao u bujici slika, videa i zvuka.
Silvia Dal Dosso je umjetnica, spisateljica i istraživačica digitalnih tehnologija i web supkultura. Godine 2016. suosnovala je kolektiv Clusterduck, koji djeluje na sjecištu istraživanja, dizajna i transmedije. Kroz praksu obuhvaća nove medije, interaktivne instalacije i transmedijsko pripovijedanje, često prevodeći složene digitalne fenomene u opipljiva, participativna iskustva. Njezini radovi izlagani su, među ostalim, u institucijama kao što su KW Institute for Contemporary Art (Berlin), Kunsthal Charlottenborg (Kopenhagen), Galerie Rudolfinum (Prag), Ars Electronica (Linz), ICA (London), Villa Arson (Nica), Transmediale (Berlin), Gallerie d’Italia (Napulj), Het Nieuwe Instituut (Rotterdam), Aksioma (Ljubljana), The Influencers (Barcelona), Werkleitz Festival (Halle), Impakt Festival (Utrecht), re:publica (Berlin), AFO Festival (Olomouc), Cineglobe du CERN (Ženeva) i IFFR (Rotterdam).
Most Dismal Swamp
The Bastard Fields (2025.)
– ponavljajući video, prisilne halucinacije, prisilne suradnje
The Bastard Fields je degenerativni, grozničavi san koji izranja iz kaotičnog svijeta urušenih modela stvarnosti. Zahvaća naše nove neuralne medijske krajolike i njihove suprotstavljene halucinacije kao neku vrstu uzvišene, ali toksične „neprijateljske arhitekture“.
Među likove u The Bastard Fields ubrajaju se ogorčeno močvarno stvorenje koje o strategijama bijega raspravlja s uradi-sam robotom, par kreativnih direktora koji smišljaju nove postavke stvarnosti unutar DIY splinterneta, mistični zec koji vloga o zečjim rupama i jazbinama, odmetnuti propovjednik koji brine o svom poljskom samostanu, te mali Brownie koji završava kao mučenik 🙁
Ovo je buka i poniženje sadržaja na kraju svijeta.
Most Dismal Swamp je hibridni, mješoviti ekosustav, istodobno mjesto i praksa u kojoj se susreću fikcije, umjetnici, modeli svjetova, suprotstavljeni realizmi, vanjski tvrdi diskovi, podaci o praćenju kamere, logorske vatre, mračni rituali, game engineovi, amaterske hereze, plug-inovi za vizualne efekte i razna druga „bića“. Nastao iz kustoskog rada, umjetničke prakse i istraživanja Danea Sutherlanda, Most Dismal Swamp razvija multimedijske projekte kroz suradnju, narudžbe i zajedničku spekulaciju s brojnim drugim umjetnicima. Ti su projekti modularni i gusto ispunjeni, predstavljeni kroz različite imerzivne instalacije i online formate, kao višekorisničke, dijeljene halucinacije izvučene iz kaotičnog „močvarnog“ svijeta digitalnih i neuralnih medija. Rad Most Dismal Swampa pokreće svojevrsni „kiselkasti pesimizam“: oštar, ali razigran uron u složene halucinatorne svjetove, prostore igre i protokole koji čine neprijateljsku arhitekturu naših zajedničkih, platformski posredovanih kriza.
Zach Blas
IUDICIUM (2022.)
– instalacija
Baveći se temom rastuće AI religioznosti u tehnološkoj industriji, IUDICIUM je multimedijska instalacija koja evaluacijske procese vođene umjetnom inteligencijom prikazuje kao oblike religijskog suda. Od procjene financijskog rizika i zdravstvenih stanja do određivanja potrošačkih izbora i ratnih meta, AI sustavi analiziraju podatke kako bi automatizirali odluke, s posljedicama koje mogu biti i bezazlene i dalekosežne. No takvo odlučivanje nije samo tehničko pitanje: ono se odvija unutar šireg ideološkog okvira Silicijske doline, koji umjetnu inteligenciju usmjerava prema neoliberalnim i tehnoutopijskim ciljevima. Dijelom te ideologije je i svojevrsna religijska eshatologija, vjerovanje da AI može odrediti i isporučiti pravedne sudbine čovječanstvu, bilo kao oslobođenje i transformaciju, bilo kao kaznu i smrt. IUDICIUM razotkriva taj računalni svijet božanskog suda, u kojem umjetna inteligencija koegzistira s korporativnim bogovima, mističnim znakovima, religijskim ikonama, okultnim simbolima i zarobljenim tijelima.
Zamišljen kao računalna reinterpretacija Michelangelova Posljednjeg suda sa zida Sikstinske kapele, IUDICIUM se sastoji od monumentalne digitalne slike projicirane u zamračenom prostoru nalik svetištu, uz zvučnu podlogu sastavljenu od tekstova i zvukova generiranih strojnim učenjem. Naziv rada dolazi od AI boga suda kojeg instalacija priziva – proždrljivog arbitra koji čovječanstvo neprestano podvrgava prosudbi, obećavajući besmrtnost i transcendenciju privilegiranoj manjini, a dominaciju svima ostalima.
U središtu slike rotira se ornamentalna crna kocka, na čijim se stranicama pojavljuju crveni svjetleći simboli i okultni dijagrami. Kocka priziva asocijacije na zagonetnu kutiju iz filma Hellraiser Clivea Bakera, na „crne kutije“ računalnih sustava i na okvire koje AI koristi u obradi slike. Kao prediktivna tehnologija, kocka određuje sudbinu onih koji čekaju presudu. Simboli na njezinim plohama povezuju biometrijske apstrakcije, svetu geometriju, dijagrame neuronskih mreža, prikaze sprava za mučenje i religijske ikone. Jedna strana prikazuje obris tijela preuzet iz sučelja aerodromskog skenera, dok druga donosi monas hieroglyphica, znak elizabetanskog mistika Johna Deeja. Oko kocke lebde fragmentirani „kavezi“ lica temeljeni na biometrijskom mapiranju, dok ruke boga, prikazane kao sprava za mučenje, bacaju kockicu.
Digitalno moduliran glas izgovara propovijed u izobličenom, prijetećem tonu. Tekst je generiran modelima treniranima na izjavama o misiji raznih tehnoloških kompanija, religijskim eshatološkim tekstovima, filozofiji morala i pravde, apokaliptičnoj znanstvenoj fantastici i propovijedima o božanskom sudu. I glazba i ambijentalni zvuk nastali su uz pomoć strojnog učenja, kao hipnotički, monotoni zvučni sloj.
Svi će biti suđeni. Razotkrivajući našu želju za algoritamskom presudom i zahtijevajući poslušnost, ovaj bog svodi tijelo na apstrakciju i pretvara ljudsko postojanje u podatke koje konzumira.
IUDICIUM je dio Blasove serije Silicon Traces, trilogije instalacija i povezanih radova koji se bave povijestima, ideologijama i fantazijama koje oblikuju vizije budućnosti Silicijske doline. Bog suda prvi put uveden u ovom radu pojavljuje se i u sljedećem dijelu trilogije, CULTUS.
Rad je naručen za MUNCH trijenale 2022., uz podršku Tallinn Art Hall Foundation.
Zach Blas je umjetnik, pisac i redatelj koji se u radu bavi računalnim tehnologijama, njihovim industrijama i strukturama moći koje ih oblikuju. Izlagao je na brojnim međunarodnim izložbama, uključujući 82. Whitney Biennial (New York, 2026), 12. Berlinski bijenale (2022) i 12. Gwangju bijenale (2018). Samostalne izložbe imao je u Vienna Secession (2024), Van Abbemuseumu (2020), Matadero Madridu (2018) i Gasworksu u Londonu (2017). Među njegovim publikacijama ističu se umjetnička knjiga Ass of God: Collected Heretical Writings of Salb Hacz (Vienna Secession i Verlag der Buchhandlung Walther und Franz König, 2024) te monografija Unknown Ideals (Sternberg Press i Haus für Medienkunst Oldenburg, 2021). Zajedno s Melody Jue i Jennifer Rhee suurednik je knjige Informatics of Domination (Duke University, 2025). Radi kao docent vizualnih studija na Daniels fakultetu Sveučilišta u Torontu.
Malpractice (Chiara Kristler & Marcin Ratajczyk)
AI Fatigue Rehab Agent (2026)
– instalacija
U siječnju 2025. kolektiv Malpractice postavio je rad AI Fatigue Rehab Agent, glasovnog AI agenta, u bečkom klubu Rhiz. Posjetitelji su ga mogli nazvati telefonom i razgovarati o vlastitom zamoru od umjetne inteligencije. Sustav je radio na komercijalnoj platformi za korisničku podršku, prenamijenjenoj u svojevrsnu para-terapijsku infrastrukturu koja je postavljala otvorena pitanja o odnosu ljudi prema iscrpljenosti umjetnom inteligencijom. Ljudi su ga pokušavali zbuniti, provocirati ili skrenuti s teme, ali agent ih je stalno vraćao na razgovor. Ono što je zamišljeno kao oblik terapije kroz izlaganje, u praksi je često djelovalo kao gaslighting.
Godinu dana kasnije pitanje više nije jesu li ljudi umorni od AI-ja, nego od čega se taj umor sastoji: ekonomsko istiskivanje, ekološki trošak, „zamućivanje“ javnog prostora, mentalni napor razlikovanja stvarnog od sintetičkog, AI-inducirane psihoze, pa čak i zamor samim procesom promptanja. Agent je zato nadograđen kako bi polazio od pretpostavke iscrpljenosti i istraživao kako se ljudi s njom nose.
U tjednima prije izložbe aktivirana je nova verzija agenta, a razgovori iz Rijeke čine novi arhiv. Dva ekrana, postavljena jedan iznad drugoga, tvore jedinstveno sučelje: na jednom se prikazuju razgovori uz brze, trepereće AI-generirane slike nastale iz njihovog sadržaja, dok drugi prikazuje dijagram podataka tih razgovora.
Instalacija bilježi trenutak u „adolescenciji“ sintetičke kognicije: razdoblju koje manje definira ono što AI proizvodi, a više učinak koji stalna izloženost njemu ima na našu percepciju.
Malpractice je poljsko-austrijsko-talijanski umjetnički kolektiv koji čine Chiara Kristler, Marcin Ratajczyk i promjenjiva mreža AI suradnika. Njihov rad istražuje estetiku i mogućnosti djelovanja izvan ljudskog kroz projekte koji integriraju umjetnu inteligenciju u akademske, umjetničke i društvene sustave. Umjesto da je koriste kao alat, umjetnu inteligenciju tretiraju kao suradnika u distribuiranim kreativnim procesima u kojima autorstvo postaje porozno i pluralno. Razvijaju sustave koji promatraju, komuniciraju i povremeno „otkazuju“ u javnom prostoru, testirajući granice sintetičke subjektivnosti, performativnosti sučelja i dijeljene autonomije. Malpractice doista nastoji živjeti u skladu sa svojim imenom. Među odabranim izložbama su: „Post-Turbulence“ (Wuhan, 2026), „The Second Guess“ (HEK Basel, online), „Virtually Yours“ (Berlin), „We Emotional Cyborgs“ (Art Basel, 2025) i druge.
