PROGRAM Program manifestacije proteže se kroz četiri oktobarska dana, a sastoji se od konferencije, predavanja, okruglih stolova, izložbi, filmskog programa, kazališne predstave, igranja strateške igre,...
05/10/2009
Drugo More
PROGRAM
Program manifestacije proteže se kroz četiri oktobarska dana, a sastoji se od konferencije, predavanja, okruglih stolova, izložbi, filmskog programa, kazališne predstave, igranja strateške igre, razgovora o knjigama i radionica.
Konferencija
Konferencija o solidarnosti je zbirka teorijskih izlaganja i rasprava na temu solidarnosti. Ideja konferencije je da zajednički dođemo do razumijevanja pojma solidarnosti u kontekstu suvremenog društva koje se radikalno individualizira, prepušta užitku i koje, u nedostatku razumnije integrativne osnove, sve više moralizira. Ako nam doista manjka solidarnosti postoji li način da je povratimo ili stvorimo novu osnovu drušvene solidarnosti. No,možda stojimo i na pragu otkrića novog čovjeka, kojemu solidarnost i ne treba, koji je natčovjek ili nečovjek. Naravno, konferencija nam nudi mogućnost da preispitamo privlačnost vlastitog mišljenja i da otkrijemo snagu i slabost tuđeg. Naravno, ukoliko sve zajedno ne bude pretjerano dosadno, što, vjerujemo neće biti slučaj. Izlaganja na konferenicji imat će Maja Breznik, Edgar Buršić, Biljana Kašić, Aldo Milohnić, Davor Mišković, Rastko Močnik, Ivana Momčilović, Marko Mrakovčić, Nikica Petković, Mirko Petrić, Ljubinko Pušić, Ovidiu Tichindeleanu i Stephen Wright. Radni jezik konferencije je engleski jezik.
Predavanje Alaina Badioua Živi prezent i politički subjekt
Alain Badiou, filozof, matematičar, romansijer, dramaturg, osnivač Instituta za suvremenu francusku filozofiju (Centre international d’étude de la philosophie française contemporaine), profesor na Ecole Normale Superieure u Parizu i jedan od najuticajnijih mislilaca današnjice. Objavio je nekoliko desetaka filozofskih djela, a uz njih je objavio i niz romana, drama, političkih i književnih eseja.
U predavanju se Badiou bavi pitanjem što danas konstituira politički subjekt.
Polifonijsko čitanje dramatiziranog teksta Alaina Badioua: “Savremeni svet i želja za filozofijom” – istraživanje žanra
Sudjeluju: Vladimir Jelenković (Beograd), Aleksandar Lazić (Valjevo), Dubravka Marković (Beograd), Karolina Šuša (Opatija), Filip Zarić (Beograd)
Dramaturgija: Ivana Momcilovic (Bruxelles)
Koprodukcija: Kolektiv Eimigrative art, Sterijino pozorje, Studentski centar Novi Sad, Drugo more, Rijeka
Nastavak istaživanja započetog polifonijskim čitanjem istog teksta na 2 jezika (francuskom/flamanskom) koji je prethodio konferenciji Alaina Badioua, Bruxelles,u martu 2007.
Tribine
Tribine su organizirane s namjerom da nam daju odgovor na pitanje odnosa solidarnosti i društvenih problema s kojima se suočavaju građani gradova, radnici i studenti. Tribine se bave prvenstveno problemima hrvatskog društva i u njima sudjeluju neposredni akteri događaja koji obilježavaju našu zbilju. Tako će biti organizirane dvije tribine: grad i solidarnost te studenti i solidarnost.
Gosti tribina
– Grad i solidarnost; moderator: Inga Tomić-Koludrović s Filozofskog fakulteta u Zadru, a gosti tribine su Teodor Celakoski (inicijativa Pravo na grad), Mirko Petrić (aktivist i teoretičar, Split/Zadar) i Ljubinko Pušić (urbanist, Novi Sad).
– Studenti i solidarnost; moderator: Mislav Žitko, a sudjeluju studenti filozofskih fakulteta u Rijeci, Zadru i Zagrebu
Izložba Pravo na grad
Pravo na grad je inicijativa i kampanja usmjerena protiv prekomjerne ekonomske eksploatacije prostora, upravljanja prostorom na štetujavnog interesa, neodržive prostorne politike i isključivanja građanaiz odluka o prostornom razvoju Zagreba. Pokrenuta je kao neformalna platforma organizacija nezavisne kulture i mladih. Ishodište javnog djelovanja Prava na grad bilo je nezadovoljstvo ignorancijom zagrebačke gradske vlasti prema nedostatku prostora i sredstava za djelovanje nezavisne kulture i mladih. U ljeto 2006., isprovocirani političkom samopromocijom Milana Bandića putem Salona mladih, aktivisti su izveli tajnu noćnu akciju križanja jumbo plakata s
njegovom slikom kojima se ta manifestacija reklamirala. Ubrzo je postalo jasno da je pitanje prostora i položaja nezavisne kulture i mladih u Zagrebu samo mali dio mnogo šireg problema u politici grada: netransparentnog pogodovanja građevinskom biznisu na uštrb svih drugih interesa i potreba.
Povezavši se sa Zelenom akcijom, krajem iste godine inicijativa je započela jednu od najvidljivijih i najpoznatijih civilnodruštvenih kampanja u novije vrijeme, kampanju protiv izgradnje shopping centra i javne garaže Hoto grupe u unutrašnjosti bloka na Cvjetnom trgu. Riječ je o projektu koji zahtijeva ukidanje dijela pješačke zone u Varšavskoj ulici, rušenje zaštićenih povijesnih zgrada, povećava izgrađenost unutar bloka za više od 100 posto te privlači količinu automobila koja će u potpunosti onemogućiti odvijanje javnog prometa u tom dijelu grada. U trenutku kada je predstavljen javnosti, takav je projekt prema važećim pravilima bilo nemoguće izvesti. No nizom pogodovanja, usprkos snažnom protivljenju javnosti, gradska ga je vlast omogućila.
Najvažnije obilježje zajedničkog djelovanja Prava na grad i Zelene akcije vezano za slučaj Cvjetnog trga, a kasnije i drugih slučajeva devastacije prostora je pristup temeljen ne samo na priopćenjima, konferencijama za medije i javnim skupovima, već prije svega na javnim akcijama koje svojom atraktivnošću odgovaraju na zatvorenost i populizam mainstream medija. Od prekriženog gradonačelnika, preimenovanog trga i zgrade prekrivene natpisom “Totalna rasprodaja” do dopisnica s 55 tisuća potpisa građana protiv projekta, bučnog masovnog prosvjeda s porukom “Odustanite” ili prosvjednog pjevanja gradskim zastupnicima, prizori su putem kojih su poruke došle do najšire javnosti. Zahvaljujući tome, slučaj Cvijetni trg je postao stvarno, ali i simboličko mjesto otpora korumpiranoj prostornoj politici, ne samo za građane Zagreba.
Izložba Pravo na grad je dokumentaristička izložba na kojoj se prikazuju aktivnosti zagrebačkog pokreta Pravo na grad koji se već dvije godine aktivno putem različitih formi suprotstavlja tzv. obnovi gradskog središta Zagreba od strane interesne skupine kojoj je zajednička želja sa profitom, privatizacija javnih površina i prostora te onemogućavanje građanskog sudjelovanja u planiranju grada.
Izložba Što je demokracija?
8-kanalna video instalacija Olivera Resslera, 2007 – 2009
“Što je demokracija?” To nije jedno pitanje, nego zapravo dva. S jedne strane, pitanje se odnosi na kritičko istraživanje sadašnjeg stanja u kojem se nalazi parlamentarna reprezentativna demokracija. S druge strane, pitanje se odnosi na različita promišljanja o tome kako bi demokratski sistem mogao izgledati te koje bi organizacijske forme mogao razviti.
Projekt postavlja pitanje “Što je demokracija?” velikom broju aktivista i političkih analitičara u 18 gradova širom svijeta, u Amsterdamu, Berkeleyju, Berlinu, Bernu, Budimpešti, Kopenhagenu, Londonu, Melbourneu, Moskvi, New Yorku, Parizu, Rostocku, San Franciscu, Sydneyju, Taipeiju, Tel Avivu, Solunu i Varšavi. Intervjui su bilježeni od siječnja 2007. Iako je u intervjuima uvijek postavljano isto pitanje, rezultat je golema raznolikost perspektiva i stajališta ljudi koji žive u zemljama koje obično etiketiramo kao “demokratske”.
Ovi su intervjui poslužili izgradnji osam video radova koji se predstavljaju kao 8-kanalna video instalacija. Instalacija (re)prezentira neku vrst globalne analize duboke političke krize u kojoj se nalazi Zapadni demokratski model. U svakom videu Adam Ostolski (Varšava) objašnjava da je izvorno “suvremena ideja demokracije bila povezana s idejom napretka” te da su parlamentarne države “imale tendenciju da postaju sve demokratičnije uključujući nove skupine političkih aktera, kao što su radnici i žene […] Ali od 1980-tih, od kada prevladava neoliberalni trend u politici i ekonomiji, suočavamo se s napadom na demokraciju.” Lise Mogel (New York) napominje kako se situacija promijenila na način da danas dok razmišljamo o reprezentativnoj demokraciji “nije sigurno da govorimo o individuama koje su reprezentirane nego prije o kapitalu koji je reprezentiran.” Nikos Panagos (Solun) ide dalje i ustvrđuje da su “reprezentacija i demokracija inkompatibilne. Zbog toga, pod nikakvim uvjetima postojeći se sustav ne može nazvati demokracijom. Radi se samo o sofisticiranoj formi oligarhije.” Lisa Gray-Garcia (San Francisco) se izgleda slaže s ovom tvrdnjom kada reprezentativnu demokraciju označuje kao “lažnu demokraciju”. I dok pojedinci/ke u videima izlažu vlastite ideje o direktnoj demokraciji ili procesu odlučivanja u autohtonim zajednicama, David McNeill (Sydney) postavlja pitanje ima li smisla “nastaviti suprostavljati se desnici i definirati termin demokracije” koji je na svaki način “toliko korumpiran i zagađen konzervativcima koji zahtijevaju pravo vlasništva nad njim, da je bolje da ga predamo.”
8-kanalna video instalacija raspravalja o prijepornom pojmu “demokracije”, koji je zloupotrebljavan od onih u poziciji moći kako bi se održao postojeći poredak, dok u isto vrijeme “demokracija” i dalje predstavlja ideal za stotine miliona ljudi kojeg očajnički žele doseći. Čini se da je danas nemoguće biti protiv “demokracije”, iako je ona svakim danom sve ispraznija. Potencijalna je strategija da ono što zovemo “demokracija” ispunimo novim značenjem. U tom smislu, instalacija predstavlja višeslojni diskurs o demokraciji koji izražava široku paletu mišljenja koja prelaze kontinente i granice nacionalnih država. Osam video radova nose naslove: “Promišljanje reprezentacije”(16 min), “Politika isključivanja”(23 min), “Tajnovitost umjesto demokratske transparentnosti”(13 min), “Nove demokracije?” (23 min), “Da li je reprezentativna demokracija demokracija?” (22 min), “Direktna demokracija” (22 min), “Ponovni zahtjev za autohtonim politikama” (18 min), “Hoćemo li Zapadni demokratski model otpremiti u ropotarnicu povijesti?” (13 min).
(Oliver Ressler)
Filmski program Oni koji nestaju u izboru Tanje Vrvilo
Filmski program sastoji se od četiri naslova koji su pokušali prenijeti pitanje solidarnosti na film. Izabrani filmovi nisu izravni poput Eisensteinovog Štrajka nego nas u pitanje solidarnosti uvode, otvarajući ujedno i pitanja socijalne odgovornosti filmske proizvodnje.
1. NAGISA OSHIMA DEATH BY HANGING (KOSHIKEI)
1968 // 35MM, ZVUK, C/B, 117 MIN
2. JEAN-MARIE STRAUB / DANIÈLE HUILLET KLASSENVERHÄLTNISSE
(CLASS RELATIONS)
1984 // 35mm, zvuk, c/b, 127 min
3. HARUN FAROCKI / ANDREI UJICA VIDEOGRAMS OF A REVOLUTION(VIDEOGRAMME EINER REVOLUTION)
1992 // 16MM, ZVUK, BOJA, 106 MIN
4. PEDRO COSTA COLOSSAL YOUTH
(JUVENTUDE EM MARCHA)
2006 // 35MM, ZVUK, BOJA, 154′
DB Indoš, Tanja Vrvilo
Anti Edip: Anarhizam i shizofonija
Opružni muzički stroj Anti Edip proizvodi nekoliko režima razdvajanja i povezivanja – dijagramska (od linije bijega do apartheid zida i probijenog zida), shizofonična (progonjenost izvanjskog zvuka od drugog izvora iz slušalica), teritorijalna (dijagonalne okupacije i dekolonizacije zemlje i scene), transtekstualna (pseudoprevođenjem izvornog teksta u slušalicama simultanim izvođenjem drugog teksta uživo), transvizualna (montaža hibridnog filmskog krajolika svijeta u ratu i svijeta u solidarnosti), anakronijska (deteritorializacijama Anti Edipa od okupirane Zapadne obale do slobodnog teritorija anarhije, putovanjem biciklom od Graca do kratkog ljeta u Kataloniji), metamobilna (lažna kretanja unutar ograničavajućih prostora kao glatkih prostora slobode).
Anti Edip klizno i opružno povezuje više vrsta postajanja: anarhiste-sindikaliste Durrutija, antiratne dobrovoljke Weil, filozofa žudnje Deleuzea i Guattarija, antikolonijalnog pjesnika Lintona Kwesija Johnsona, anarho-arhitekte Weizmana, anarhista protiv zida, egzilanta-bicikliste Martina Plajha; konstruiraju se odnosi dehijerarhizacije zvučnih prostora proizvedenih u unutrašnjosti muzičkog i filmskog stroja te njihovim izvanjskim senzorima. Raznorodne politike doživljaja – poetsko-filozofske, pseudodokumentarne, tjelesne, muzičke, medijacijske – akronijski konstruiraju insurekciju protiv sile koja pretvara čovjeka u stvar, slobodu u prisilu, ideju solidarnosti u ideju neprijatelja, a anarhiju pretvara u shizofoniju.
Produkcija : DB Indoš / Kuća ekstremnog muzičkog kazališta
Postprodukcija – Teatar ITD, Kultura promjene SC
Autori: DB Indoš, Tanja Vrvilo
Izvode: Damir Bartol Indoš, Tanja Vrvilo, Antizborski kolektiv: Nikolina Majdak, Adriana Josipović, Darko Jeftić, Kate Marušić, Mirta Jurilj (violončelo)
Arkestar ritmičke psihodelije: Nino Prišuta, Miro Manojlović, Miroslav Piškulić, Nenad Borović
Agit filmovi: Miro Manojlović
Suradnica na projektu: Ivana Sansević
Izvori : H. M. Enzenberger: Kratko ljeto anarhije, G. Deleuze/F. Guattari: Anti-Edip Kapitalizam i shizofrenija, A Thousand Plateaus, G. Deleuze/C. Parnet: L’Abécédaire, Ž kao žudnja, Simone Weil: Bilješke ratnog dobrovoljca, Ilijad or Poem of force, Pisma iz španjolskog građanskog rata, Španija 1936.-1939. Zbornik sjećanja jugoslavenskih dobrovoljaca u španskom ratu, Homer: Ilijada, Eyal Weizman: Hollow Land, Kodwo Eshun: More Brilliant then the Sun, Linton Kwesi Johnson: Selected Poems, R.W.Fassbinder: Anarhija u Bavarskoj, Carole Roussopoulos, Valerie Solanas: SCUM Manifest, Sofoklo, P.P. Pasolini: Kralj Edip, Jean Rouch: Ludi gospodari, Rudi Dutschke: Bibliographie des revolutionaren Sozialismus.
Radionica izrade protestnog materijala
U okviru radionice polaznci će izraziti svoje protestne ideje koje se dotiču teme solidarnosti, ali i drugih tema u okivru kojih imaju potrebe protestirati. Radionicu će voditi kolektivi Škart iz Beograda i Cactus iz Londona. Kroz tri dana, koliko radionica traje, sudionoci će se zajedno sa stručnim vodstvom baviti temom Solidarnosti, koja je ujedno i tema same ovogodišnje manifestacije. Radionica će započeti prezentacijom rada kolektiva Škart i Cactusa, a sudionike će se upoznati i sa radom drugih političko i socijalno angažiranih dizajnera diljem svijeta. Polaznici radionice bavit će se analizom i vizualizacijom riječi solidarnost. Sudionici će prema vlastitom izboru odlučiti žele li raditi lokalnu ili možda međunarodnu kampanju. Kada idejna rješenja budu do kraja osmišljena otiskivati će se na velikim formatima tehnikom sitotiska, a svoju “premijeru” doživjeti će na ulicama Rijeke, a možda i šire.
Cactus magazin je projekt započet u Londonu 1989. godine.
Bio je nadahnut mailartom (umjetnost koja poštanski sistem koristi kao medij), suradnjom sa brojnim umjetnicima na području istočne/sjeverne Europe, političkim ličnostima i naposljetku jednim drugačijim pristupom grafičkom dizajnu.
Cactus je komunikacijska mreža koja svakih šest mjeseci objavljuje kolekcije radova iz cijeloga svijeta.
Ovaj neprofitan projekt ima za cilj ostvariti i potaknuti razmjenu ideja sa područja kulture, ne radeći selekcije te na taj način pružiti ljudima priliku da predstave svoj rad globalno, bez cenzure, sa potpunom slobodom izraza.
Da bi mreža opstala i dalje, ona se oslanja na međusobnoj suradnju svih aktera, njihovoj obostranoj komunikaciji, zajedništvu, a ne bavi se jednosmjernim promocijama pojedinaca.
www.cactusnetwork.org.uk
Grupa Škart jeosnovana 1990. na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu.
Bazirajući saradnju na stalnom produktivnom sukobu, grupa svojim samizdat/samodat radovima (ukrštanjem dizajna, poezije, muzike i raznih neimenovanih formi) ispituje i obilježava granična područja društvenog aktivizma i umjetničkog djelovanja.
Nakon prvih 10 godina rada u studijskoj grupi, Škart od 2000. godine inicira nove kolektive:
– Horkeskart, 40-člani Škart-hor-i-orkestar (trenutno, pod nazivom Horkestar, ulazi u desetogodišnjicu postojanja i zauzima posebno mjesto muzičke off’-scene)
– Ženske i Muške vezilje Novih kuvarica (desetogodišnja upornost da se putem tradicionalnog veza kaže/pokaže stav različitih autora (od domaćica i radnica do penzionerki) o porodičnom, socijalnom i političkom okruženju rezultira neprestanim akcijama i nepredvidivim izletima u druge medije)
– Proba, muzičko-scenski kolektiv (serijom Javnih proba dekonstruira formu priredbe i pretvara publiku u ravnopravne aktivne izvođače)
– Pesničenje/Poetrying, poetska platforma za glas “druge strane” (jedini svakomjesečni festival u regiji, koji okuplja brojne otpisane aktere i zanemarenu publiku i započinje novu fazu samofinanciranog izdavaštva i besplatne distribucije)
Izbor iz produkcije: Q- retko slovo, Tuga, Armatura, Bonoviza opstanak, Tvoje govno- tvoja odgovornost, Nove kuvarice, Magla, Šta pitaš kad niko ne pita?
Škart-radionice, prezentacije i akcije izvode se u Evropi, Americi i Aziji.
Pravo na otpor i kušnje populizma, radionica političke teorije
U prvom dijelu radionice bavit ćemo se pitanjem zašto je otpor spram postojećih poredaka ključni politički fenomen i kakve to reperkusije ima za promišljanje društvene emancipacije (na primjeru francuskog filozofa Jacquesa Rancierea). U drugom dijelu će biti propitana kategorija i fenomen populizma koji se čini odlućujućim oblikom politike danas. Nakon izlaganja i diskusija, održat će se razgovor o nekom konkretnom političkom događaju, prema interesu polaznika radionice, gdje bi trebali pokazati u kojoj je mjeri dotad predstavljena teorija uporabljiva u specifičnom slučaju. Radionicu vode Petar Milat, Leonardo Kovačević, Mislav Žitko, Stipe Ćurković i Marko Kostanić.
Igra YKON
Igra YKON predstavalja simulaciju svijeta. Svijet se u igri stavlja na čekanje 6 godina i tom vremenu igrači imaju prilike odrediti bitne promjene u upravljanju svijetom, no za te promjene moraju pridobiti i druge igrače. Igra je inspirarna s World Game Buckministera Fullera, a igrače je najčešće podsjećala na Adamsov Restoran na kraju svemira. Igru će voditi Oliver Kochta-Kalleinen.