Izložba
19. 2. - 12. 3. 2026.
Otvorenje izložbe
četvrtak, 19. 2. 2026. u 19 sati
Galerija Filodrammatica, Korzo 28/1, Rijeka
Radno vrijeme galerije
pon-pet 11-13h + 17-20h | sub 17-20h (mogućnost dogovora drugih termina uz prethodnu najavu)
Sara Bezovšek i Dorijan Šiško, Black Box
U nastavku izložbenog programa donosimo izložbu Kako dalje? slovenskih umjetnika Sare Bezovšek i Dorijana Šiška. Izložba se otvara u četvrtak, 19. veljače u 19 sati u Galeriji Filodramamtica, gdje ostaje do 12. ožujka.
Radno vrijeme galerije:
ponedjeljak – petak od 11 do 13 i od 17 do 20 sati
subota od 17 do 20 sati
– nedjeljom i praznikom zatvoreno
Sara Bezovšek, www.s-n-d.si, isječak iz videa
Izložba okuplja tri rada koji istražuju kako se suvremene političke subjektivnosti, odnos prema budućnosti i kolektivni strahovi oblikuju unutar algoritamski posredovanih okruženja. Krećući se između videoigara i filma, radovi pristupaju digitalnoj kulturi ne kao neutralnoj tehnološkoj pozadini, već kao aktivnom sustavu orijentacije koji određuje identitete, strukturira imaginarije budućnosti i estetizira krizu.
U središtu izložbe nalazi se Black Box, zajednički rad Sare Bezovšek i Dorijana Šiška, koji u formi videoigre razotkriva logiku algoritamske selekcije, pretvarajući je u okruženje otvoreno istraživanju. Igrači se kreću kroz sustav preporuka koji preslikava način na koji online platforme fragmentiraju često radikalne, političke pozicije u estetizirane i nišne identitete. Ideologija tako ne predstavlja stabilan skup uvjerenja, nego se političke subjektivnosti sastavljaju kroz memove i filtrirane informacije preuzimane iz nepresušnih baza podataka, te se stalno iznova kombiniraju i izvode na platformama. Pozivajući igrače da se kreću algoritamskim sustavima, Black Box oslikava mehanizme crne kutije kroz koje online kultura proizvodi svjetonazore, pretvarajući identitet u modularni, memetski konstrukt.
Black box, isječci iz videoigre
Ova problematika orijentacije i izbora nastavlja se u Šiškovom samostalnom radu The Core, koji pomiče fokus s oblikovanja identiteta na pitanje budućnosti. Također strukturiran kao videoigra, The Core smješta igrača u apstraktni labirint kojim se kreće kroz spekulativno, gotovo mistično sučelje nalik kristalnoj kugli. Ovdje odlučivanje postaje metafora za akceleracionističke imaginarije budućnosti. Svaki izbor otvara novu putanju dok istovremeno zatvara druge. No, obećana destinacija, samo središte, naposljetku razotkriva prazninu teleološkog mišljenja. Budućnost, sugerira rad, nije toliko konkretan horizont, koliko projekcija koju generiraju sami sustavi koje slijedimo.
The Core, foto: Domen Pal / Aksioma
Bezovšekin samostalni film www.s-n-d.si proširuje ova pitanja u područje kolektivne mašte i katastrofe. Konstruiran kao kolaž, film stvara apokaliptičnu priču sastavljenu iz online materijala i filmova katastrofe. Pandemije, ekološki kolaps, invazije vanzemaljaca i nuklearne eksplozije odvijaju se kroz memove, GIF-ove, kratke isječke i digitalne ostatke. Usvajajući poznate filmske tropove i preplavljujući gledatelja pretjeranim vizualnim podražajima, rad oslikava kako se kriza konzumira, estetizira i normalizira. Apokalipsa se ne pojavljuje kao jedinstveni događaj, već kao ponavljajući žanr, beskrajno repriziran, dijeljen i pretvoren u mem, odražavajući ekonomiju pažnje koja cvjeta na trajnoj krizi.
www.s-n-d.si, isječak iz videa
Zajedno, ova tri rada prate kontinuum od algoritamske sadašnjosti do spekulativnih budućnosti i zamišljenih završetaka. Oni razotkrivaju kako digitalne infrastrukture ne samo posreduju stvarnost, već aktivno proizvode načine percepcije, vjerovanja i očekivanja. Izložba zagovara korištenje imerzije, navigacije i izbora kao kritičkih alata, pozivajući gledatelje i igrače na promišljanje kako se njihovi vlastiti stavovi oblikuju putem skrivene logike alogritamskih sustava koji uvjetuju kako zamišljamo tko smo, što dolazi i kako bi sve to moglo završiti.
VIŠE O RADOVIMA:
BLACK BOX
Black Box
Black Box je iskaz potpune, algoritamski vođene kuracije, utjelovljene u formi videoigre. Intermedijalna instalacija kodira prostor između fizičkog i virtualnog svijeta, povjeravajući igračima zadatak istraživanja unutarnjih mehanizama dekonstruiranog sustava preporuka koji oblikuje, posreduje i pojačava online identitete. U političkom okruženju u kojem se Overtonov prozor drastično pomiče, složene odnose među različitim ideologijama i identitetskim pozicijama često je teško u potpunosti obuhvatiti. Inherentna sposobnost kapitala da trenutačno kooptira svaku radikalnu misao, politiku ili kulturni izraz i prevede ih u vlastitu aksiomatiku, proizvodi fragmentirane i nišne političke identitete, koji svoja ideološka uvjerenja u pravilu izražavaju kroz estetske forme [1]. One su često personalizirani ili nadograđeni individualni modovi, preuzeti i instalirani iz goleme biblioteke baze podataka. Baza podataka, kao model kulturne proizvodnje i potrošnje, nameće neprestanu rekombinaciju, memifikaciju, parodiranje i remiksiranje sadržaja, koji se zatim agregiraju i opsesivno organiziraju u online threadove i wikije [2]. Suočeni s navalom paradoksalnih sustava uvjerenja u digitalnoj ekonomiji post-istine, zaokret prema estetici nameće se kao jedini razuman potez [3]. Kada je svaka online interakcija isključivo performativna i postironična, memovi postaju temeljni nositelji značenja, sastavljeni kroz ikonologiju, šireni putem online eho-komora i instrumentalizirani kao funkcije [4].
Projekt Black Box je duboko ukorijenjen u tim online zajednicama i njihovim memetičkim dijalektima, često djelujući kao da s njima vodi izravni dijalog. Pažljivo i precizno mapira aktualni online estetski ekosustav te igraču dopušta slobodno kretanje, učenje i sudjelovanje u različitim distinktnim tipovima „buildova“ likova koje algoritamska kultura nameće našim IRL identitetima. Igrač mapira ovaj gusti memetički krajolik izlažući se različitim filter-mjehurićima i birajući različite pilule, stvarajući time estetsku reprezentaciju vlastitog, internetom posredovanog svjetonazora. Na temelju svojih odluka, interesa i istraživanja, igrač biva nagrađen vlastitim, po mjeri izrađenim wojakom – paradigmatskim simbolom polako odumirućeg dubokog vernakularnog weba. Black Box je stoga kritičan, vjeran i pažljiv uvid u funkcioniranje estetskih dimenzija i manifestacija suvremene online kulture.
[1] Citerella, J. (2022). Politigram & the Post–left. [→]
[2] Azuma, H. (2009). Otaku: Japan’s database animals.. University of Minnesota Press.
[3] Aemmonia, & Xleepyfey. (2024). The Xenofeminist hauntology. In 0nty & Smith (Eds.), Dialogues on CoreCore & the Contemporary Online Avant-Garde.
[4] Whistler, T. (2023). Internet Core. Do Not Research. [→]
***
Autori: Sara Bezovšek, Dorijan Šiško
Autorica teksta: Lea Sande
Razvoj: Esben Holk
Glazba i zvuk: ascyth
Dodatno 3D oblikovanje: Jaka Juhant
Produkcija kutija: Matic Gselman
Financijska podrška: Ministarstvo kulture Republike Slovenije i Grad Ljubljana
THE CORE
The Core
The Core je videoigra u kojoj se igrači kreću kroz apstraktni labirint koji artikulira različita poimanja vezana uz vizualne imaginarije budućnosti. Igrači u igru ulaze kroz spekulativno sučelje nalik kristalnoj kugli, pomoću kojega pokušavaju usmjeriti svoje kretanje prema nazirućoj jezgri labirinta. Na putu se susreću s raskrižjima koja različitim akceleracionističkim rutama vode prema oprečnim vizijama mogućih svjetova koji tek dolaze.
Suočeni s neizvjesnošću onoga što je pred njima, igrači moraju donositi odluke koje određuju tijek njihova putovanja, čime se otvaraju alternativne staze koje stvaraju nove putanje prema budućnosti, utemeljene na prethodnim izborima. Kada (i ako) igrači naposljetku dosegnu jezgru, njihova ideja budućnosti se demistificira, otkrivajući se kao puka reprezentacija koja čeka završetak imaginarnog putovanja.
WWW.S-N-D.SI
www.s-n-d.si
www.s-n-d.si je film inspiriran različitim apokaliptičnim scenarijima koji zamišljaju kraj svijeta kakvog poznajemo. Kolažiranjem vizualnog materijala pronađenog na internetu (kratkih videozapisa, memova, fotografija, GIF-ova, emotikona i različitih vanjskih poveznica) s originalnim radovima, film gradi složenu, vizualno zasićenu narativnu strukturu. Slijedeći poznate premise holivudskih filmova katastrofe, film vodi gledatelja od početnog idiličnog stanja kroz prizore prirodnih katastrofa, globalnih pandemija, invazija izvanzemaljaca, nuklearnih eksplozija, udara meteorita i drugih zastrašujućih situacija.
> PLANIRANE IZLOŽBE DRUGOG MORA U 2026. GODINI
SARA BEZOVŠEK I DORIJAN ŠIŠKO
KAKO DALJE?
☛ Galerija Filodrammatica, Korzo 28/1, Rijeka
19. veljače – 12. ožujka 2026.
OTVORENJE IZLOŽBE:
četvrtak, 19. veljače, u 19 sati
RADNO VRIJEME GALERIJE:
pon-pet od 11 do 13 sati i od 17 do 20 sati
sub od 17 do 20 sati
(mogućnost dogovora drugih termina posjeta uz prethodnu najavu; nedjeljom i praznikom zatvoreno)
SARA BEZOVŠEK
DORIJAN ŠIŠKO
Sara Bezovšek je vizualna umjetnica koja djeluje na području internetske umjetnosti, eksperimentalnog filma i grafičkog dizajna. Njezinu umjetničku praksu obilježava reaproprijacija internetskih i pop-kulturnih materijala. Koristeći gust vizualni jezik referenci, oslanja se na kolektivnu maštu i konstruira angažirane narative koji su istodobno kritika i slavljenje izrazito zasićenih internetskih medijskih krajolika kojima svakodnevno navigiramo.
Dorijan Šiško je intermedijski umjetnik i grafički dizajner čija se praksa proteže kroz područja videoigara, eksperimentalnih sučelja, prostornih instalacija, 3D grafike i digitalne umjetnosti. U svom radu istražuje spekulativne, post-digitalne, post-internet, eksperimentalne i kritičke aspekte umjetnosti i dizajna. Stvaranjem virtualnih vizualno-teorijskih svjetova, njegova djela istražuju teme poput rubnih digitalnih kultura, paralelnih stvarnosti, mračne strane interneta, alternativnih budućnosti čovječanstva i post-istine.
(foto: Fenja Cambeis)