Tijelo je misao

(Uz predstavu More Than Enough/Više nego dovoljno koreografkinje Doris Uhlich izvedenu na riječkom ZOOM festivalu 2012.)

Predstava Više nego dovoljno austrijske koreografkinje, plesačice i pedagoginje plesa  Doris Uhlich, izvedena u okviru predstavljanja austrijske i njemačke izvedbene scene na riječkom ZOOM festivalu,  znakovita je scenska izvedba koja uspijeva potaknuti gledatelja na razmišljanje, i to ponajviše neuobičajenom pojavnošću izvođačice i autorice. Ova umjetnica probleme tijela i ljepote postavlja na ironijski i zagonetan način nudeći samo skice koje tek treba iscrtati. 

Uz minimalnu scenografiju, samo par stolica i telefon, predstava je koncipirana kao eksperiment koji se odvija uživo na sceni. Baudelaireovi stihovi o ljepoti polazište su za scensko istraživanje ljepote, dok istu temu  plesačica Uhlich razrađuje sa nekoliko telefonskih razgovora gdje scenski ‘istražuje’ problematiku ljepote i odnosa prema lijepom, što se centrira kao ključno obilježje ove izvedbe. Zbog spomenutih narativnih referenci predstava može navoditi na osobno propitivanje pojma ljepote i plesa uz rušenje zatvorenih teorija i prevladavajućeg mišljenja o savršenom plesnom tijelu.

Polazeći od potpunog predavanja vlastitog, ‘korpulentnog’ tijela publici Doris Uhlich koristi metafore i teorijske crtice koje ostaju tek poticaj i na taj način plesno tijelo okreće ka razgranatim režimima naracije, kao što su književnost i glazba. Dakle, centralno pitanje koje se nameće nije pitanje o ‘korpuletnom’ tijelu koje pleše već na koji način pitanje plesa i ‘predavanja’ tijela na pozornici otvara polje teoretizacije plesa i njegovog sve češćeg povezivanja u suvremenim teorijama sa određenim filozofskim diskursima. Kako je napisao Alain Badiou: ”Plešuće tijelo koje se pojavljuje na području, koje se prostorno smješta u skorašnjost, je tijelo-misao, ono nije nikada netko.”

Nesvakidašnje plesno tijelo Doris Uhlich na sceni odigrava više uloga. U trenucima telefoniranja ona sjedi, povremeno se igrajući pokretima, i glasno komentirajući svoja promišljanja. U drugom se trenutku prepušta igri i skupa sa partnericom Tale Dolven ima  kratku plesnu točku gdje pokazuje prostor za igru koji uključuje iste pokrete, ali druge tjelesnosti. U ovome se dijelu predstave ponajviše može vidjeti namjera za izlaskom iz okvira koji ograničavaju plesni subjekt, a samim time i procese prikazivanja i tjelesnog izražavanja.

Predstava Više nego dovoljno dramski potencijal koristi prije kao smjernicu nego neophodnost. Vidljiva je tendencija izostanka dramske radnje, gotovih rješenja kao i neprozirna granica između realnosti plesača i plesnog karaktera te se dobiva utisak da gledamo kratke ulomke iz stvarnog života. Prisutna dihotomija dramskog teksta i plesnog pokreta postaje polazišna točka za konceptualiziranje i dublje bavljenje plesnim temama, kao i otvoreno polje istraživanja koje nastoji poništiti konceptualnu ograničenost i tjelesnu discipliniranost.  Tijelo se dakle vidi kao misaoni eksperiment koji se svojim impulsima ne mora zadržavati na vanjskim, fizičkim odlikama da bi se pretvorilo u definiranu scensku izvedbu već može ići dalje i dublje u unutarnji proces stvaranja i istraživanja tijela koje pleše.

Plesačica Uhlich u  plesnom eksperimentu, gdje akcentira tijelo kao nezaobilazni dio našeg identiteta,  publici nudi i svoje nago tijelo. Ona se u tim trenucima osjeća sigurno, plesno nerazigrano, ali tjelesno usplahireno. Poigrava se sa svojim nesavršenostima, posipa se bijelim prahom i traži  mjesto u izvedbenom prostoru. Na taj način ona nadilazi ustaljenu shemu predstavljanja realnog tijela pretvarajući ga u figuralno tijelo okrenuto samoistraživanju i nepredvidivim mogućnostima za njegovu upotrebu, kako fizičku tako i teorijsku. Predstava završava riječima: ”you are beautiful if you make the world less dangerous and the minutes last longer”. Znači, plesno tijelo Doris Uhlich traži dublje i simultano istraživanje trenutka (pokreta) i verbalnog diskursa (jezika) na sceni.

Nenad Obradović

(tekst je nastao u sklopu radionice “Medijska slika kazališta” koja se pod vodstvom Igora Ružića održala uz ovogodišnji Zoom festival)