Michal BarOr

A smaller place

– dvokanalni video, 2021.

Michal BarOr, A smaller place, isječak iz videa

Video rad A Smaller Place umjetnice Michal BarOr bavi se prošlošću i sadašnjošću močvara Kabara u Izraelu. Projekt isušivanja močvara vezan je uz izraelsko kolektivno sjećanje na jezero i močvarno područje Hula, no močvare Kabara, koje se nalaze između južnih padina planine Karmel do obale, bile su druge po veličini u zemlji. U sklopu projekta ‘otkupa zemlje’ (‘geulat hakarka’), cionistički pioniri su ih isušili 1920-ih godina. Izvor vode koji se nalazi u nekadašnjem močvarnom području polazište je za dvije perspektive: gornju i onu koja se približava tlu. Dvije perspektive dočaravaju povijesni, politički i društveni sukob do kojeg je došlo i koji se još uvijek odvija, čije posljedice za jednu zajednicu označavaju katastrofu, a za drugu prosperitet i procvat. Još jedan nacionalni projekt, ništa manje dramatičan, koji razdvaja dijelove Izraela i prekida tijek ljudskog kretanja u prostoru, pokazuje se vrlo ograničenim po pitanju zauzdavanja vode.

Sugovornik: Muhammad Ammash | Snimke dronom: Asher Aslan | Montaža: Simi Lee Jones | Posebna zahvala: Alex Ben Ari

Michal BarOr živi i radi u Izraelu/Palestini. Magistrirala je na Royal College of Art u Londonu. BarOr se u svojim radovima bavi pitanjima izgradnje znanja, osobnog i javnog pamćenja te procesa pisanja povijesti, propitujući ograničenja sagledavanja stvari koja su subjektu nametnuta znanstvenim, povijesnim i geografskim okruženjem. Promatrajući kako je znanje organizirano i predstavljeno, nastoji pratiti korijene našeg razumijevanja svijeta, pitajući se što se gdje čuva, što se izostavlja, kakve se veze stvaraju u različitim povijesnim vremenima. U mnogim njezinim radovima, arhiv funkcionira kao sirovi materijal iz kojeg se stvaraju nove forme u svrhu ponovnog promišljanja povijesnog narativa koji je u njemu sadržan. BarOr je samostalno izlagala u zemlji i inozemstvu.

Maya Attoun

Expect Poison from Standing Water (after William Blake)

– tinta pomješana s vodom iz slavine, morskom vodom i vodom iz bazena na papiru, 2021.

Maya Attoun, Sea Water

Crteži tintom umjetnice Maye Attoun Očekujte otrov iz stajaće vode ispituju reakciju tinte na vodu iz različitih izvora, govoreći o fenomenu granice koja se formira unutar mora na mjestu gdje se miješaju različiti tokovi vode. Voda iz slavine, voda iz bazena i morska voda služe kao provodljivi materijal za tintu koja se raznosi i raspada, stvarajući sliku. Naslov djela potječe iz knjige sabranih tekstova Williama Blakea pod nazivom Vjenčanje Raja i Pakla. Prema Blakeu, vragovi i anđeli su prikazi suprotstavljenih sila unutar ljudskog duha: ‘energični stvaraoci’ i ‘racionalni organizatori’. Crteži evoluiraju iz svojstava same materije u vodu kao metaforu emocija i svijesti u kojoj postoje paralelne struje suprotstavljenih impulsa.

Maya Attoun rođena je u Jeruzalemu 1974. godine. Živi i radi u Tel Avivu. Diplomirala je i magistrirala na Akademiji umjetnosti i dizajna Bezalel. Kao multidisciplinarna umjetnica, Attoun vodi dijalog između misaonih procesa, intuitivnih gesta, materijala i slika. Njezin rad obuhvaća različite medije, uključujući murale, crteže, grafike, skulpture, ready-made objekte i zvuk. Kroz njih promišlja suvremenost, povijest popularne kulture i sjecište mita, naracije i znanosti. Predaje na Multidisciplinarnom umjetničkom fakultetu na Shenkar College for Engineering and Design, i na Školi vizualnog kazališta. Radove je izlagala na samostalnim i skupnim izložbama u Izraelu i inozemstvu.

Haviv Kaptzon

The Desert and the Flood

– video 14’00, 2021.

Haviv Kaptzon: The Desert and the Flood, isječak iz videa

Inspiracija za instalaciju The Desert and the Flood umjetnika Haviva Kaptzona je raspon stupnjeva vlažnosti, koji dovodi do novog i holističkog razmišljanja o tokovima. Vlažnost porječja inspiracija je za priču koja spaja mit i povijest, prošlost i budućnost, u sjeni košmarnih predviđanja globalnog zatopljenja i isušivanja izvora vode. Rad se sastoji od dva simultana sloja – crteža i videa – koji stvaraju napetost između trajne i privremene dimenzije. Ova je napetost također prisutna u tri priče koje izgovara bezoblični entitet, vodeći nas od stvaranja na osi vremena prema apokaliptičnoj budućnosti.

Pripovjedačica: Olivia Hild | Ruka: Chaya Hazan | Zvuk: Sima Gutman | Postprodukcija: Danny Finkenthal

Haviv Kaptzon, rođen 1983. godine, živi i radi u Tel Avivu. Diplomirao je na Shankar School of Art and Design i magistrirao na Bezalel Academy. Izlagao je samostalno u galeriji Alfred (2015.), Sadnaot Haomanim (2016.), galeriji Kav-16 (2020.) i sudjelovao na skupnim izložbama u galeriji Gabirol (2014.), paviljonu Helene Rubinstein (2014.), gradskoj galeriji Kfar Saba (2016. ), Sadnaot Haomanim (2018), Centru za suvremenu umjetnost (2018), Jeruzalem Film Festivalu (2020), Centru za digitalnu umjetnost u Holonu (2021). Njegov rad “Power” nedavno je u zbirku uvrstio Tel Aviv Museum of Art.

​​Dani Meir

Water Above, Water Below

– zvučna instalacija, 2021.

Zvučna instalacija Water Above, Water Below Daniela Meira poigrava se biblijskom metaforom razdvajanja gornje i donje vode. Instalacija se temelji na istoimenoj zvučnoj karti u sklopu digitalne platforme Atlas of Mediterranean Liquidity. Pozivajući na duboko uranjanje i zadržavanje na mjestu, auditivno iskustvo nudi osjetilnu povezanost s fizičkim osjećajem boravka u vodi.

Daniel Meir rođen je 1972. godine u Haifi, živi i radi u Tel Avivu. Kao umjetnik i dizajner u području zvuka, bavi se dizajnom zvuka i produkcijom originalne glazbe za video umjetnost, dokumentarne filmove, film, umjetničke instalacije i kazalište. Surađuje s priznatim umjetnicima, filmašima i glazbenicima. Surađivao je na izradi radova koji su predstavljeni na Venecijanskom bijenalu i festivalu Documenta, kao i na filmovima nominiranima za nagradu Oscar i na filmu koji je pobjednik festivala u Cannesu. Predaje umjetnost zvuka i dizajn zvuka na Akademiji umjetnosti i dizajna Bezalel u Jeruzalemu. Pored toga, suosnivač je i direktor Radija Halas, eksperimentalne internetske radio stanice koju sponzorira Izraelski centar za digitalnu umjetnost.

Toni Meštrović

Zenith

– multikanalna videoinstalacija HD 1080p, Pal, u boji, bez zvuka, 10’00 loop, 2012.

Toni Meštrović, Zenith, video instalacija

Zenith je dvokanalni video rad iz serije The Vertical Studies. Skulptura s dva monitora, koji su postavljeni jedan iznad drugog i okrenuta jedan prema drugom, istražuje ideju okomitog horizonta, prikazujući sunce u zenitu, viđeno na nebu i reflektirano u moru, dok sunčeve zrake prodiru u njegovu dubinu.

Toni Meštrović, rođen 1973. u Splitu, diplomirao je 1999. na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje se bavio grafikom, skulpturom i instalacijom. Zbog interesa za elektronske audiovizualne medije 1997. studira Video/Digital Imaging na International Sommerakademie für Bildende Kunst u Salzburgu. 2004. završio je dvogodišnji postdiplomski studij za Medienkunst na Kunsthochschule für Medien Köln gdje istražuje u videu, zvuku i video/zvučnim instalacijama osobnu percepciju mora i otoka uz koji je odrastao. Svojim povratkom u Hrvatsku nastavlja svoje umjetničko istraživanje u kojem se tematski bavi kulturnim nasljeđem, identitetom, te tranzicijskim promjenama na prostoru Dalmacije. Od 1992. aktivno sudjeluje na skupnim i samostalnim izložbama te video festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi u Rijeci i Kaštelima a predaje na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, Odsjek za film i video.

Renata Poljak

Partenza

– video, 11’00, 2016.

Renata Poljak, Partenza, isječak iz videa

Video instalacija pod nazivom Partenza progovara o globalnoj nesigurnosti današnjeg društva te o fragilnosti ljudske egzistencije, a metaforički obrađuje priču o odlasku, iščekivanju te razdvojenosti što su migracije uvjetovale. Početkom 20. stoljeća zbog neimaštine i gladi odlasci muškaraca s hrvatskih otoka (najčešće u zemlje Južne Amerike) bili su uobičajeni i traumatični, a jedna od tih tragičnih priča utkana je i u povijest autoričine obitelji. Instalacija je inspirirana životnom pričom Renatine prabake koja je živjela na otoku Braču i čiji je muž, kako bi osigurao egzistenciju svojoj obitelji, u potrazi za poslom otišao u Čile. Kao i mnoge ostale otočanke čekala je povratak svog muža, ali on se, kao i većina ostalih muškaraca, nikada nije vratio. Rad Partenza (talijanska riječ za odlazak koja se upotrebljava u brojnim hrvatskim otočnim i priobalnim dijalektima) inspiriran je današnjim tragedijama migranata na moru što autorica koristi kao poveznicu i podsjetnik da smo ne tako davno to i sami bili te povezuje dvije iseljeničke priče; hrvatsku s početka prošlog stoljeća te sadašnju afričko-azijsku tragediju. Ova instalacija, služeći se iseljeničkim pričama koje se tijekom povijesti ponavljaju, decentno, ali izuzetno snažno i sugestivno ukazuje koliko je ljudsko postojanje krhko i podložno političko-ekonomskim i društvenim promjenama.

Renata Poljak (Split, 1974.) diplomirala je na ALU u Splitu, a postdiplomski studij završava na Likovnoj akademiji École Régionale des Beaux-Arts u Nantesu, Francuska. Njeni su radovi izlagani u sklopu mnogobrojnih samostalnih i međunarodnih izložbi, te filmskih festivala i bienala. Poljak je dobitnica brojnih nagrada, uključujući nagradu za kratki film Golden Black Box Short Award na berlinskom festivalu Balkan Black Box Festival. 2010. selekcija njenog video i filmskog stvaralaštva prikazana je u Centru Georges Pompidou u Parizu, a fotografski radovi u Carusselu muzeja Louvre u Parizu, u okviru Paris Photo 2010. U jesen 2012. Renata Poljak je izlagala samostalno u centru Palais de Tokyo u Parizu a njena samostalna izložba u galeriji Stephan Stoyanov proglašena od je strane Village Voica kao jedna od 3 najbolje u New Yorku za mjesec siječanj 2013. godine. 2017. Verlag für moderne Kunst iz Beča izdaje njenu umjetničku knjigu pod naslovom Don’t Turn Your Back On Me koja uključuje eseje Elisabeth Lebovici, Alaine Clair Feldman, Mladena Lucića i drugih. Radovi Renate Poljak se nalaze u muzejskim i privatnim hrvatskim i međunarodnim kolekcijama.

Ursula Biemann

Egyptian Chemistry

– dvokanalni video, 2012. (A voyage into molecular structures, Part 3 – 16’45; Water samplings 1-16 – 1:22:00)

Ursula Biemann, Egyptian Chemistry, isječak iz videa

Video instalacija Egyptian Chemistry autorice Ursule Biemann temelji se na videografskim terenskim dokumentima i stvarnim uzorcima vode uzetim s brojnih mjesta duž rijeke Nil. Projekt se bavi temama vodoinženjeringa i projekata razvoja pustinje, te hidrauličnim, društvenim i kemijskim stanjima tla i vode u Egiptu. Voda je ključna za mnoga područja kao što su politika korištenja zemljišta, izvoz usjeva, industrija nitrata, poljoprivredni kolektivi i hidroenergija, povezujući političke i nepolitičke prakse egipatskog života. Oslanjajući se na teoriju i praksu kemije kao sustava unutarnjih odnosa, rad donosi više priča u kojima su sadržani organski, društveni i tehnološki čimbenici u suvremenoj ekologiji Nila. Egyptian Chemistry razmatra sitne materijalne transformacije kao snagu koja pokreće izgradnju naše konkretne i političke stvarnosti, a znanstveni interes, terenski rad i videografiju postavlja kao prakse koje proizvode stvarnost unutar ovog procesa.

Ursula Biemann je umjetnica, autorica i videoesejistica. Njezina umjetnička praksa izrazito je istraživački orijentirana i uključuje terenski rad na zabačenim lokacijama od Grenlanda do Amazonije, gdje proučava klimatske promjene i političke ekologije šuma, nafte i vode. U svojim višeslojnim videima isprepliće goleme filmske pejzaže s dokumentarnim snimkama, SF poezijom i akademskim otkrićima kako bi dočarala promjenjivu planetarnu stvarnost. Umjetničina pluralistička praksa obuhvaća niz medija, uključujući eksperimentalni video, intervju, tekst, performans, fotografiju, kartografiju, rekvizite i materijale, koji se povezuju u formalizirane prostorne instalacije. Njezin rad također poprima oblik publikacija, predavanja te kustoskih i suradničkih istraživačkih projekata. Od 2018. godine uključena je u osnivanje Indigenous University u Kolumbiji s projektom Devenir Universidad. Retrospektivne izložbe imala je u MAMAC Nice i Centrecultl suisse Paris, Neuer Berliner Kunstverein n.b.k., Bildmuseet Umea u Švedskoj, Nikolaj Contemporary Art u Kopenhagenu i Helmhaus Zürich. Njezini radovi također su uključeni u velike izložbe u muzejima diljem svijeta i međunarodnim bijenalima umjetnosti u Sao Paulu, Gwangjuu, Šangaju, Taipeiju, Shardjahu, Liverpoolu, Bamaku, Istanbulu, Montrealu, Veneciji, Solunu, Cuenci i Sevilli. Umjetnica je objavila mnoge knjige i online monografiju Becoming Earth 2021.godine o svojim ekološkim video radovima. Njezin rad Deep Weather predstavljen je na izložbi Usijano more koju smo organizirali 2020. godine u okviru programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.

Uri Katzenstein

Caretakers

– video, 2011.

Uri Katzenstein: Caretakers, isječak iz videa

Video Caretakers Urija Katzenstiena uključuje prijatelje i obitelj umjetnika, što odražava egzistencijalnu tjeskobu zbog gubitka voljenih. Vidimo ih kako se međusobno dozivaju i prepoznaju, sretni što su ugledali poznato lice. Radost otkrića povećava osjećaj tjeskobe; jesu li oni među rijetkima koji su preživjeli katastrofu pomrčine. Likovi stoje na izmišljenim otocima koji plutaju na površini mora nad kojima zalaze dva sunca. Jedva se pomiču, a ne postoji ni način da ih se napusti. Svaki mali pokret tijela ugrožava njihovu stabilnost. Unatoč uskom prostoru i opasnim uvjetima, ljudi na otocima međusobno komuniciraju, svaki na svoj način. Mašu i smiju se i nadaju se odgovoru. Neki koriste dalekozor ili teleskop kako bi potražili druge, udaljenije znakove života. Ali horizont je prazan i nije ga lako dešifrirati.

Video: Uri Katzenstein | Kompozitori: Ohad Fishof, Ishai Adar i Uri Katzenstein | Tekst: Ohad Fishof

Izraelski umjetnik Uri Katzenstein (1951.–2018.) bio je kipar, umjetnik performansa, glazbenik, filmaš i graditelj zvučnih strojeva. Katzenstein je kasnih 1970-ih studirao na San Francisco Art Institute, a nakon što je magistrirao, preselio se u New York gdje je živio i radio tijekom 1980-ih. Njegovi rani izvedbeni radovi redovito su bili predstavljeni na legendarnim mjestima kao što su The Kitchen, No Se No Social Club, Brooklyn Arts Council, 8BC i Danceteria. Njegovi radovi iz polja skulpture, videa i instalacije bili su izloženi u Chelsea Art Museum (New York), Kunsthalle Düsseldorf, Tel Aviv Museum, The Israel Museum (Jerusalem), Museum Beelden aan Zee (Scheveningen) i Državnom ruskom muzeju (Sankt Peterburg). Katzenstein je sudjelovao na Umjetničkom Bijenalu u São Paulu (1991.), Bijenalu u Veneciji (2001.), Međunarodnom bijenalu umjetnosti u Buenos Airesu (prva nagrada, 2002.), Bienalu u Poznańu i 9. Istanbulskom bijenalu (2005.). Njegovi radovi iz polja izvedbenih umjetnosti prikazani su u kazalištima i galerijama u Londonu, Berlinu, San Franciscu, Cardiffu (Wales), Santiagu de Composteli (Španjolska), New Yorku i Tel Avivu.