Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)
U nastavku našeg izložbenog programa u Galeriji Filodrammatica (Korzo 28/1, Rijeka), od 3. do 24. travnja američka umjetnica Caroline Sinders predstavit će samostalnu izložbu Penjanje u olupinu (Climbing Into The Wreck).
Prije samog otvorenja, koje je na rasporedu u četvrtak, 3. travnja u 19 sati, u velikoj dvorani Filodrammatice održat ćemo razgovor s umjetnicom, s početkom u 18 sati.
Caroline Sinders je umjetnica i istraživačica dizajna strojnog učenja. Magistrirala je na programu za interaktivne telekomunikacije Sveučilišta New York. Posljednjih nekoliko godina bavi se istraživanjem utjecaja tehnologije na društvo, dizajna sučelja, umjetne inteligencije, te zlostavljanja i politike u digitalnim prostorima.
Na riječkoj izložbi, Sinders će predstaviti nekoliko radova koji tematiziraju naftnu industriju Meksičkog zaljeva i svoje rodne Louisiane, u čemu možemo pronaći poveznicu s našim lokalnim kontekstom, odnosno riječkom naftnom industrijom i specifičnom infrastrukturom koja je vezana uz tu industrijsku granu.
U nastavku pročitajte umjetničinu izjavu povodom riječke izložbe i saznajte više o izložbenim radovima.
Napuštena naftna platforma, ljubaznošću umjetnice
Znak zabrane sidrenja i iskapanja zbog naftovoda, ljubaznošću umjetnice
»Ne sjećam se svog prvog susreta s “energijom” jer ona je svuda oko nas. Ne sjećam se ni prvog puta kada je nestalo struje, jer sam rođena na samom kraju sezone uragana u New Orleansu. Nikada nisam osjećala strah – kako se bojati nečega što dolazi svake godine? Na neki smo ga način dočekivali s generacijskim znanjem, jer ako si odrastao na obali, znao si kako se pripremiti. U dan, dva, rijetko tri, struja bi se vratila, a oluja bi prošla.
Znala sam da je energija prolazna i da dolazi odnekud. Znala sam da dolazi od nafte. Ne sjećam se ni prvog trenutka kad sam razmišljala o nafti, ali ona je bila svuda oko nas. Rafinerije su okruživale grad, naftne bušotine i platforme bile su razasute duž obale. Nafta se nalazila u močvarama i ispod pješčanog dna Meksičkog zaljeva. Svi smo poznavali ne samo jednu, već više osoba koje su radile u naftnoj industriji – uključujući članove moje obitelji.
Kao dijete, kako možeš razumjeti, a kamoli kritizirati štetu koja je ujedno i norma, pogotovo ako ta norma uključuje nevidljivo nasilje toliko golemih razmjera da ga je nemoguće sagledati s tvoje, pojedinačne razine? Mislila sam da znam kako nasilje izgleda – ono koje vidiš na televiziji ili u filmovima, nasilje među ljudima. Ali mnogo je teže uočiti nasilje koje ljudi čine klimi, posebno u nastojanju da pronađu i proizvedu energiju. Sada, kao odrasla osoba, s jezikom klimatske krize i antropocena, lakše je ispravno istražiti i dokumentirati to nevidljivo nasilje čiji su rezultati itekako vidljivi. Energija je oblik infrastrukture, a nafta ima svoju tjelesnost – postoji kao tekućina i kroz metode njezina vađenja.
Ali platforme i rafinerije koje okružuju moj rodni grad nisu uvijek u upotrebi. Kada kompanije odluče da su “završile”, one odu – ali platforme, rafinerije, pumpe i metal ostaju, često hrđajući, propadajući i zagađujući okoliš.
Penjanje u olupinu (Climbing Into The Wreck) moj je način dokumentiranja i razumijevanja tih golemih infrastrukturnih ostataka koji su se uvukli u moj dom poput invazivne vrste – ali vrste oko koje je društvo izgradilo samu sebe, kao oko nečega nužnog, kao oko izvora energije. Kakva je budućnost tih metalnih levijatana? Što će se dogoditi s njima – i što će se dogoditi s nama – za 5, 10 ili 100 godina? Penjanje u olupinu istražuje ta pitanja kroz spekulativnu fikciju, dokumentarnu fotografiju i poetsko mapiranje, te kroz prošlost, sadašnjost i budućnost Louisiane u odnosu na eksploataciju nafte i energije.«
— Caroline Sinders
O RADOVIMA:
Isječak iz videa, ljubaznošću umjetnice
U multimedijalnom video radu The Rig, 01, Sinders istražuje futuristički svijet u kojem je naratorica preuzela napuštenu naftnu platformu i pretvorila je u svoj novi dom. U tom se svijetu klimatske promjene ubrzano odvijaju, utječući na Louisianu, rodnu državu umjetnice. Kao i mnoga druga područja uz Meksički zaljev, gospodarstvo Louisiane duboko je isprepleteno s naftnom industrijom, iako ta industrija uništava okoliš. Brojne male naftne platforme rasute su po močvarama i Meksičkom zaljevu, a mnoge su „napuštene“ ili zatvorene od strane kompanija, ali i dalje fizički prisutne. Za potrebe stvaranja videa i slika korištenih u ovom projektu, umjetnica je pronašla napuštenu naftnu platformu blizu New Orleansa. U videu se bavi temama tuge i nade, ističući otpornost prirode koja ponovno preuzima naftne platforme, dok se na jednoj bačvi pojavljuju magnolije, cvijet Louisiane.
Foto: Anna Ridler, Caroline Sinders, izvor: Ars Electronica (Flickr)
Cypress Trees je fotografski projekt prikazan na jednom panelu, koji čini dio većeg projekta Caroline Sinders i Anne Ridler, izvorno nastao pod nazivom Cypress Trees: A Beginning uz potporu AI Laba Ars Electronice i programa New Real Sveučilišta u Edinburghu. Sinders i Ridler istraživale su krčenje šuma, politiku klimatskih promjena, sjećanje i gubitak kroz ovaj multimedijalni projekt koji uključuje skup podataka od 3000 slika ćelavih čempresa te AI-generirani video koji se kreće u skladu s klimatskim podacima. Ćelavi čempres često se smatra simbolom močvara američkog juga, a upravo je taj motiv poslužio za izradu strojnim učenjem generiranog videa. Ovi čempresi su stabla koja mogu živjeti tisućama godina – najstariji primjerak u Sjevernoj Karolini procjenjuje se na više od 2.600 godina – no danas se smatraju ugroženom vrstom. Izrada ovakvog skupa podataka predstavlja izazov, ali taj izazov je poetički hitan i nužan kako bi se dokumentirali i sačuvali podaci o navedenoj vrsti stabla kojoj prijeti izumiranje. Bilježenjem onoga što možemo, otvara se šira rasprava o tome što se zapravo nalazi u bazama podataka, kako su u njima uglavnom zastupljene lako dostupne informacije i kako se to postupno pretvara u normu. ‘Kao umjetnice, mi [Ridler i Sinders] neprestano mjerimo i bilježimo koliko truda, istraživanja i prolaznosti ulazi u naš rad. Pritom smo nastojale te procese učiniti vidljivima i čitljivima za druge.’
Isječak iz videa, ljubaznošću umjetnice
Ljubaznošću umjetnice
Sinders na izložbi predstavlja fotografije nastale na brojnim putovanjima, kao snimke i dokumentacija energetskih postrojenja diljem Louisiane. Na njima vidimo aktivne i ugašene naftne platforme, pumpe i rafinerije u Meksičkom zaljevu i močvarama te lokacije na kojima se odbačeni dijelovi platformi – uključujući nosive konstrukcije platformi, rezove tankera i cijevi – ostavljeni u vodi, na tegljačima i tankerima ili na suhom tlu uz močvare i rijeke. Čak i odbačeni ostaci energetske infrastrukture Louisiane ostaju “zatočeni” u prirodnom okolišu – u vodi, na kopnu, u blizini zaštićenih područja i gradova.
☛ Galerija Filodrammatica, Korzo 28/1, Rijeka
RAZGOVOR S UMJETNICOM:
četvrtak, 3. travnja, u 18 sati
OTVORENJE IZLOŽBE:
četvrtak, 3. travnja, u 19 sati
RADNO VRIJEME GALERIJE:
pon-pet od 11 do 13 sati i od 17 do 20 sati
sub od 17 do 20 sati
(mogućnost dogovora drugih termina posjeta uz prethodnu najavu; nedjeljom i praznikom zatvoreno)
CAROLINE SINDERS
