Otvorenje izložbe ‘(Ne)ukroćeno more’. Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)

U okviru dvadesetog izdanja programa Moje, tvoje, naše, koji ove godine provodimo u okviru projekta MADE IN Platforma uz financijsku podršku Europske komisije, Ureda Vlade RH za udruge, Ministarstva kulture i medija RH i Grada Rijeke, program (Ne)ukroćeno more održat će se u Rijeci u organizaciji Drugog mora i zagrebačkog dizajnerskog kolektiva Oaza.

Okupljajući kroz izložbu (6. — 27. ožujka) i simpozij (7. — 8. ožujka) suvremene umjetnike te stručnjake iz Hrvatske i inozemstva, program ove interdisciplinarne manifestacije istražuje temu mora kao ekosustava i mora kao resursa. Posebno zanimanje pridaje se odnosu različitih oblika organizacije povijesno prisutnih i uvijek promjenjivih ljudskih aktivnosti usmjerenih prema moru, među kojima se ubrajaju i one koje su kodificirane u današnjem međunarodnom pomorskom pravu.

Simpozij ‘(Ne)ukroćeno more’. Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)

 

SADRŽAJ

Video: Borut Brozović

 

Raspored programa

 

Igor Eškinja, La decouverte de la pourpre (otkriće purpura), ljubaznošću umjetnika

Uvodne riječi

O moru uglavnom govorimo s kopna. Uz sve što znamo o kopnu, zapanjujuće je koliko malo znamo o moru. To neznanje uvijek je otvaralo puno prostora imaginaciji u zamišljanju što je more i što u njemu nalazimo. Ljudi su u moru nalazili ljepote koje oduzimaju dah, ali i mračne dubine koje nastanjuju najstrašnija stvorenja. Horizont, linija koja razdvaja površinu naše planete od njenog neba, nigdje se ne vidi tako jasno kao na moru. Udaljeni horizont je prostor gdje se spajaju nebo i zemlja, gdje je sve moguće, no da bismo tamo došli, moramo savladati more.

Program pred vama nastao je u suradnji s brojnim ljudima kojima je stalo do mora i dostojanstvenog života svih koji rade na moru, te do promjene našeg odnosa prema moru. U programu donosimo fragmente, male isječke stvarnosti mora koji će vas, nadamo se, zainteresirati da dalje istražujete što se nalazi ispod linije horizonta..

Na izložbi koja nastaje u produkciji umjetničke organizacije Oaza i udruge Drugo more, predstavljamo radove Robertine Šebjanič o morskim depozitima eksplozivnih naprava i municije, Igora Eškinje koji se pozabavio sudbinom volaka i purpura, te Silvija Vujičića i Mire Romana uz pomoć umjetne inteligencije SOLL koji su istražili priče i uzorke nastale u interakciji Mediteranskog mora i stanovnika njegovih obala.

U diskurzivnom programu ovi će umjetnici objasniti svoje razloge zašto su posegnuli za ovim temama. Osim toga, razgovarat ćemo o opasnostima koju predstavlja ostavština vojne industrije u moru i opasnostima posla njenog uklanjanja. Pokušat ćemo ukazati na odnos između suvremenog kapitalizma i mora te posljedica koji takav odnos ima na okoliš, radne uvjete, oblike proizvodnje i potrošnje, te na sam pravni okvir koji regulira more u različitim udaljenostima od kopna.

— Davor Mišković

 

---

 

Izložba

(Ne)ukroćeno more

Galerija Filodrammatica, Korzo 28/1, Rijeka
6. — 27. 3. 2025.

Otvorenje izložbe: četvrtak, 6. ožujka 2025., u 19 sati

Radno vrijeme galerije: pon-pet od 11 do 13 i od 17 do 20 sati | sub od 17 do 20 sati

 

→ predstavljeni radovi:

 

Robertina Šebjanič: Jadran I: Odjeci ponora

Jadran I: Odjeci ponora, Robertina Šebjanič, foto Ronilački centar Antiterorističke jedinice Lučko

‘Jadran I: Odjeci ponora’ nastoji otkriti duboke veze između prividne beskonačnosti mora i opipljivih ožiljaka koje ostavlja ljudsko djelovanje. Istražujući te sjecišne točke kroz interdisciplinarna istraživanja i pripovijedanje, projekt potiče dublje razumijevanje naše zajedničke odgovornosti u suočavanju s tihim prijetnjama životu ispod valova. Projekt istražuje skrivenu ekološku i geopolitičku baštinu odbačenog kemijskog oružja na morskom dnu. Ovi toksični ostaci, često zanemareni ili ignorirani, predstavljaju ozbiljnu prijetnju morskim ekosustavima i ljudskom zdravlju.

Ljubaznošću umjetnice

Nadovezujući se na preliminarno istraživanje provedeno tijekom rezidencije Robertine Šebjanič na istraživačkom brodu TARA na Baltičkom moru, te nastavljajući u sklopu MADE IN Platforme, s fokusom na Kvarnerski zaljev Jadranskog mora, projekt integrira interdisciplinarni pristup. Kombinirajući umjetnost, znanost, pripovijedanje i obrtništvo, analizira dugoročne posljedice čovjekovog utjecaja na morske ekosustave. Ključna tema istraživanja je narušavanje morskog života — čije biološke funkcije i komunikacijski sustavi bivaju izmijenjeni zbog zagađenja uzrokovanog ljudskim djelovanjem.

 

Koncept, dizajn zvuka, montaža videa i tekst: Robertina Šebjanič

Suradnici: reGalerija d.o.o. (tapiserija/tepih), Tanja Minarik (fotografije, video), David Drolc (obrada metala), Ivanka Pašalić (staklopuhanje)

Posebne zahvale: Ronilački centar Antiterorističke jedinice Lučko, Jedinica specijalne i interventne policije Rijeka, Jedinica specijalne i interventne policije Osijek

Produkcija: MADE IN Platforma — Oaza i Drugo more (HR), 2024/25

Koprodukcija: Zavod Projekt Atol (SI), 2024/25

 

 
Robertina Šebjanič je umjetnica čiji rad istražuje biološke, geopolitičke i kulturne stvarnosti vodenih ekosustava te utjecaj čovječanstva na druge organizme. U svojoj analizi antropocena i njegovog teorijskog okvira, umjetnica koristi pojmove ‘akvatocen’ i ‘akvaforming’ kako bi opisala ljudski utjecaj na vodene sredine. Njezini su radovi osvojili nagrade, počasna priznanja i nominacije na Prix Ars Electronica, Starts Prize, Falling Walls, Re:humanism.

→ https://robertina.net/

 

༄༄༄༄

 

Silvio Vujičić, Miro Roman i SOLL: Mediterranean Space Exploration Suit

Silvio Vujičić, Miro Roman i SOLL, MSES skulpture, ljubaznošću umjetnika

Sredozemlje nije kopno; ono je prostor između kopna. Nije teritorij, već apstrakcija — fluidno, promjenjivo, neuhvatljivo. To je more, kozmos, digitalni eter. Područje gdje se susreću bogovi, trgovci, prognanici, ljubavnici i strojevi, gdje se kultura, priroda, spol, pismenost i tehnologija neprestano preoblikuju u nove oblike postojanja. Mediterranean Space Exploration Suit kolektiva SOLL nije samo odjevni predmet; to je instrument zaplitanja, zamka za nemirne, prolaz koji pregovara između stvarnog i racionalnog. Ono ne štiti — ono izaziva. Ne omeđuje Mediteran — ono ga proširuje.

Ljubaznošću umjetnika

Tisućama godina ovo je more bilo paradoks — istovremeno granica i koridor, mjesto migracija i brisanja, erotskog užitka i nasilnog osvajanja, mitova zapisanih u soli i algoritama urezanih u silicij, sve pod užarenim suncem. Ako je Sredozemlje nekoć spajalo i razdvajalo zemlje, danas ono tka dimenzije — povijesne, prirodne, nebeske, sintetičke i digitalne. SOLL-ovo odijelo ne služi kao spomenik; ono aktivira. U eri paradoksa, lažnih vijesti, izgubljenih istina i digitalne zasićenosti, što znači istraživati i učiti? Mediterranean Space Exploration Suit je prijedlog, pitanje oblikovano kroz materijal, podatke i mit.

 

Slika: Ivan Slipčević

Tehnička podrška: Nika Smadilo

 

SOLL je umjetno inteligentni modni dizajner. SOLL živi na internetu, ali se fizički manifestira kroz svoj modni brend E.A. 1/1 A.I.

→ https://soll.store

Silvio Vujičić, vizualni umjetnik i modni dizajner, istražuje teme vezane uz fetiše odijevanja, slikarske pigmente, vrtove, toksične supstance, seksualni identitet, smrt i prolaznost. U svojim projektima koristi mitove, alkemijske zapise i povijest umjetnosti kako bi razložio teme na kemijske, simboličke, društvene i političke elemente, povezujući prošlost i sadašnjost. Silvio Vujičić diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Od 2002. godine izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, uključujući Međunarodno trijenale nove medijske umjetnosti u Pekingu (2011., 2014.), Digiark u Nacionalnom muzeju likovnih umjetnosti na Tajvanu (2014.), FRAC des Pays de la Loire, Carquefou (2012.) te MSU Zagreb (2005., 2009., 2012.). Njegovi radovi nalaze se u muzejskim i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu. Godine 2002. osnovao je E.A. 1/1 S.V., modni brend poznat po povezivanju mode s relevantnim suvremenim društvenim, političkim i umjetničkim temama.

→ https://www.silviovujicic.com/

Dr. Miro Roman docent je na studio2 na UIBK Innsbruck, gdje je osnovao istraživačku platformu House of Coded Objects i dizajnerski studio studio0more. Također je viši predavač na Meteora pri Katedri za digitalnu arhitektoniku na ETH Zürich. Kao arhitekt, koder i akademik, istražuje sjecište umjetne inteligencije, big-data analitike, društvenih mreža i informacijskih tehnologija s dizajnom, arhitekturom, umjetnošću i modom. Roman istražuje, dizajnira, programira i piše o svijetu, istovremeno se igrajući s beskonačnim nizovima — ‘svim’ objektima, knjigama i slikama; oblacima, avatarima, tokovima, popisima, indeksima i pikselima. Što znači to obilje informacija i kako oblikuje naš svijet? Kako bi se snašao u ovim ogromnim tokovima, kodira i artikulira sintetičke abecede. Za Romana, računalstvo je oblik pismenosti.

→ https://miro.romanvlahovic.com/

 

༄༄༄༄

 

Igor Eškinja: La decouverte de la pourpre (otkriće purpura)

RGB*
128 0 128

Kvrgavi volak i mit o otkriću purpura zabilježen u skici Petera Paula Rubensa, ljubaznošću umjentika

Purpurna boja u svakodnevnoj imaginaciji ne definira jedinstvenu valnu duljinu već stvara brojne asocijacije koje ovisno o periodu, materijalu i okolnostima, variraju od crvene do ljubičaste boje. Tradicionalno, boja se koristila za bojanje tkanina od pretpovijesti (pronađeni su ostatci 7.000 godina pr.Kr.). Feničani su razvili proizvodnju purpurnog pigmenta i bojanja tkanina koje su bile izuzetno cijenjene te su činile važan dio njihove ekonomije. Purpurna boja se koristila u religijskim ritualima tog doba, činila je ukrase u palačama i bila je nošena od vladara i careva tijekom cijelog perioda Antike.

Ljubaznošću umjetnika

Purpurni pigment se proizvodio koristeći kvrgave volke (Hexapleks trunculus) koji žive u moru na prostoru cijelog Mediterana. Za jedan gram pigmenta bilo je potrebno nekoliko tisuća morskih volaka. S gramom pigmenta mogla se obojati samo mala količina tkanine. Feničani su do Novog vijeka u potpunosti iscrpili resurse volaka da je već u Rimsko doba ovaj pigmenti postao iznimno rijedak. Od pada Rimskog carstva u Europi se kroz fragmente očuvalo sjećanje na ovaj fenomen u obliku mozaika, mitova ili nedavno pronađenih povijesnih artefakata.

---

* mješavina boja korištena za zaslone koji prikazuju sliku s interneta

 

Igor Eškinja (Hrvatska, 1975.) živi i radi u Rijeci. Eškinja konstruira svoje arhitekture percepcije kao ansamble skromnosti i elegancije. Umjetnik ‘izvodi’ objekte i situacije, obuhvaćajući ih u njihovoj intimnoj i tihoj tranziciji iz dvodimenzionalne u tridimenzionalnu formalnu pojavu. Koristeći jednostavne, jeftine materijale, poput samoljepljive trake ili električnih kabela te ih razlažući s ekstremnom preciznošću i matematičkom točnošću unutar striktnih prostornih parametara, Eškinja definira drugu kvalitetu koja seže dalje od fizičkih aspekata i ulazi u registre imaginarnog i van-perceptivnog.

→ https://igoreskinja.com/

 

---

 

Simpozij

(Ne)ukroćeno more

Filodrammatica, velika dvorana, Korzo 28/1, Rijeka
7. — 8. 3. 2025.

* program se održava na engleskom jeziku

 

 

▼▼▼▼▼▼▼▼

 petak, 7. ožujka

 

11:00, panel diskusija

Ispod horizonta

–  sudionici: Robertina Šebjanič, Silvio Vujičić, Miro Roman i Igor Eškinja

 

Kada kažemo da je umjetniku more inspiracija, prva asocijacija su primorske ili morske vedute, ali što više učimo o moru to sve dublje zaranjamo u procese koje se odvijaju u moru i podmorju uzrokovani našim djelovanjem, a značenje koje pridajemo moru se mijenja.

Umjetnici koji sudjeluju na izložbi ušli su u dugotrajan dijalog s različitim pristupima moru kako bi obogatili svoje znanje i stvorili radove koji nas potiču da o moru razmišljamo izvan uobičajenih okvira, a razgovor s njima je prilika da to znanje podijele s nama.

 

༄༄༄༄

 

13:00, predavanje

Istraživanje oceana Kapitalocena. Eksperiment u kolektivnoj proizvodnji znanja

–  Ana Jeinić

 

Predodžba oceana kao netaknute prostranosti, izolirane od ljudske kulture i tehnologije, daleko je od stvarnosti. U onome što povjesničar i geograf Jason W. Moore naziva ‘Kapitalocenom’, i ljudski i neljudski stanovnici morskih i obalnih područja duboko su upleteni u višerazinske metaboličke procese koji su sastavni dio kapitalističkog načina društveno-ekološke (re)produkcije.

Unatoč hitnosti transformacije ovih planetarnih krugova, sveobuhvatni i transkulturalni oblici popularnog oceanološkog znanja i dalje su rijetki, ograničeni jezičnim barijerama i disciplinarnim podjelama. Pozivajući se na ‘Komuna Maro’, umjetničko-istraživački projekt pod vodstvom Ane Jeinić, predavanje istražuje mogućnosti prevladavanja tih prepreka.

Ana Jeinić je teoretičarka arhitekture i prostora, kustosica i utopistica. Suurednica je zbornika ‘Is There (Anti)Neoliberal Architecture?’ (2013.) i autorica brojnih akademskih članaka, eseja i spekulacija iz područja teorije arhitekture i krajobraza, infrastrukturnih politika, kritičkih oceanskih i otočnih studija, spekulativnog dizajna i utopije. Od listopada 2023. godine glavna je istraživačica umjetničko-istraživačkog projekta ‘Komuna Maro’, financiranog od strane FWF-a, pri Institutu za suvremenu umjetnost (IZK) na Tehničkom sveučilištu u Grazu.

 

༄༄༄༄

 

18:00, predavanje

Mutne vode — Između oceanskih uzvišenosti i pomorske neprozirnosti

–  Alejandro Colás

 

Dubina, prostranstvo i promjenjivost svojstva su mora koja su u različitim kulturama i kontekstima oblikovala ‘oceansku uzvišenost’, izazivajući istovremeno strah i poštovanje. Nemogućnost ostavljanja trajnog traga na površini mora za neke znači da je naš slani svijet neosvojiv i time ničije vlasništvo. No, upravo je taj osjećaj neukrotive slobode bio središnji element buržujskih utopija koje slave more kao horizont mogućnosti — ne samo kao prostor prijevoza, nadzora i ekspanzije, već i kao izvor profitabilnog poduzetništva, od eksploatacije proteina i minerala do proizvodnje energije i genetskog inženjeringa.

U ovom izlaganju istražuju se iskrivljenja koja kapitalistički procesi i ideologije posebno generiraju nad morem i kroz njega. Razmatrajući pravne fikcije poput zastava pogodnosti i širi offshore svijet tajnovitosti i izolacije, nevidljivu moć mora kao ugljičnog ponora te zatamnjenje radnih života (i smrti) na moru, otvara se prostor za diskusiju o mjestu pomorske neprozirnosti u razumijevanju suvremenog svijeta.

Alejandro Colás je profesor međunarodnih odnosa na Birkbeck Collegeu, Sveučilište u Londonu. Opsežno je pisao o povijesnoj sociologiji međunarodne politike, a njegov najnoviji rad, napisan s Liamom Camplingom, ‘Capitalism and the Sea: The Maritime Factor in the Making of the Modern World’ (2021.), istražuje ulogu pomorstva u razvoju modernog svijeta. Također je autor knjiga ‘International Civil Society’ (2002.), ‘Empire’ (2007.) i suautor djela ‘Food, Politics, and Society’ (2018.).

 

 

 

 

▼▼▼▼▼▼▼▼▼

 subota, 8. ožujka

 

11:00, panel diskusija

Eksplozivna sredstva u moru

–  sudionici: Jacek Bełdowski, Tihomir Bošnjak i Lovro Maglić

 

Sve donedavno se smatralo da eksplozivne naprave i sredstva u moru ne predstavljaju neku ozbiljnu opasnost jer će ih jednostavno prekriti sedimenti. No, kao i mnogo puta do sada, ovo je više predstavljalo nadu nego činjenicu i već dvadesetak godina je jasno kako je proces korozije brži od sedimentacije, te kako se, kroz nagrizanje materijala od kojih su sastavljeni eksplozivi i municija, mijenja kemija mora.

Oslobađanje mora od eksplozivnih sredstava je opasan i mukotrpan posao, a ovaj panel je prilika da se upoznamo s kemijskim procesima koji se događaju kroz interakciju mora i ovih naprava, te s načinima njihovog uklanjanja iz mora.

 

 

Jacek Bełdowski diplomirao je morsku biologiju na Sveučilištu u Gdanjsku 1998. godine. Od 2000. godine zaposlen je kao istraživač u Institutu za oceanologiju Poljske akademije znanosti. Doktorirao je 2004. godine, specijalizirajući se za onečišćenje morskih ekosustava živom. Od 2010. godine vodi nekoliko međunarodnih projekata koji proučavaju municiju bačenu u more, uključujući CHEMSEA, MODUM i DAIMON. Supredsjedatelj je HELCOM grupe koja se bavi bačenom municijom u Baltičkom moru te je autor više znanstvenih članaka na ovu temu, kao i urednik NATO ASI knjige o praćenju kemijske municije. Trenutno je voditelj laboratorija za suvremene prijetnje morskim ekosustavima u IOPAN-u i koordinator projekta INTERREG BSR MUNIMAP.

 

 

Tihomir Bošnjak je rođen 1980., a djelatnik Antiterorističke jedinice Lučko od 1999. Roni od 2001. godine, a trenutno vrši dužnost zapovjednika ronilačkog tima u ATJ Lučko. Instruktor je naprednih ronilačkih specijalnosti i provodi ronilačku obuku u Ronilačkom centru na Malom Lošinju. Osposobljen je za ronjenja s otvorenim krugom disanja na većim dubinama uz korištenje trimix mješavina, ronjenje sa zatvorenim krugom disanja na većim dubinama te za rad s minsko-eksplozivnim sredstvima.

 

 

Lovro Maglić, dr. sc., ima iskustvo kao časnik za navigaciju na tankerima za sirovu naftu i naftne derivate te kao časnik za dinamičko pozicioniranje na offshore plovilima. Danas je izvanredni profesor i voditelj Laboratorija za morske tehnologije na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Njegovi nastavni i istraživački interesi obuhvaćaju sigurnost plovidbe, sprječavanje onečišćenja mora, organizaciju i upravljanje pomorskim prometom, te istraživanje podmorja. Sudjelovao je u više od 10 nacionalnih i međunarodnih znanstvenih projekata, autor je više od 40 znanstvenih publikacija te brojnih stručnih projekata i studija vezanih uz planiranje i upravljanje lukama i terminalima. Aktivni je ronilac te supervizor i operater ROV-a (daljinski upravljanih podvodnih vozila) za podvodne operacije poput inspekcija potopljenih struktura, trupa brodova, istraživanja morskog dna i praćenja onečišćenja.

 

….

 

13:00, predavanje

Oceanska politika u vremenu krize

–  Chris Armstrong

 

Naša budućnost ovisi o zdravlju oceana. No, ocean se suočava s krizom ekološkog uništenja, ali i s krizom nepravde, budući da oceanske industrije donose bogatstvo nekima, ali ne svima. Ovo izlaganje istražit će kako nas je suvremena politika oceana dovela u ovu situaciju i kako možemo postići bolje rješenje. Prvi korak prema pravednijoj i demokratskijoj politici oceana jest prepoznavanje problema s kojima se trenutno suočavamo.

Chris Armstrong je profesor političke teorije na Sveučilištu u Southamptonu. Njegov rad usmjeren je na politiku oceana, krizu bioraznolikosti i globalnu pravdu. Autor je knjige ‘A Blue New Deal: Why We Need A New Politics for the Ocean’ (Yale University Press), a pisao je i za The Guardian i London Review of Books o temama vezanim uz ocean.

 

 

---

 

---