Supertrash: izložba radova slovenskog umjetnika Saše Sedlačeka
Galerija Filodrammatica, Korzo 28/I, Rijeka.
Tehnološkim otpadom do angažirane umjetnosti
Kao uvod u drugi dio izložbene sezone, Drugo more je od 11. do 26. rujna u galerijskom prostoru Filodrammatice ugostilo izložbu Supertrash slovenskog umjetnika Saše Sedlačeka, čije je otvorenje bilo u petak, 11. rujna u 20 sati.
>>> FOTO-GALERIJA <<<
>>> VIDEO-PRILOG portala Moja Rijeka <<<
Supertrash – ime posuđeno iz naslova prve pregledne izložbe Sedlačekovog rada, održane u Sloveniji 2011. godine – objedinjuje izbor najznačajnijh projekata koje je spomenuti umjetnik ostvario u posljednjih desetak godina. Od 2001. godine Sedlaček je razvio bogati korpus radova koji se u prvom redu temelji na teorijama o zbrinjavanju otpada te korištenju i ponovnoj upotrebi jeftinih tehnologija i otpadnih materijala. Njegovi praktični i šaljivi radovi posljedica su subverzivnog recikliranja znanstvenih, pravnih ili tehnoloških činjenica te upošljavanja DIY metoda (eng. do-it-yourself, učini sam) i metoda kooperacije.
Kao što je Petja Grafenauer napisala u katalogu izložbe Supertrash,
“njegovi projekti kreću se prostorom lokalnih i globalnih problema otpada. Umjetnika zanimaju aktualne teme koje spadaju u kategoriju tisućljetnih napora oko poboljšavanja ljudskog života. Srećom, tih se problema ne dotiče naivno, netrpeljivo i moralistički, već duhovito i poticajno. Njegove ideje su domišljate, kreativne i – iznad svega – korisne”.
Navedeno je vidljivo u ranim autorovim intervencijama kao što su Just Do It iz 2003. i Loop iz 2004. godine, u kojima su se propagandne tiskovine velikih šoping centara prenamijenile u papirnate cigle, koje su se u Loop-u koristile za izgradnju pokretnog paviljona opremljenog za nadziranje gradske buke. Problem tehnološkog otpada, koji se povezuje s planiranim zastarjevanjem, pojavljuje se u mnogim prikazanim radovima kao što su Beggar Robot iz 2006. (robot za socijalno ugrožene napravljen u potpunosti od starog kompjuterskog hardvera), The Big Switch Off iz 2011. (akcija u kojoj je Sedlaček pozvao stanare jedne zgrade da s prozora bacaju analogne televizijske prijemnike u trenutku uvođenja digitalnog signala 2011. godine, koji je za staru tehnologiju označio naglu smrt) i The Ex iz 2010. godine (reklamni jumbo plakati postavljeni u javni prostor na kojima su fotografije kontejnera za smeće iz trećeg svijeta, ispunjenih tehnološkim otpadom, korištene za reklamiranje računalnih tvrtki kao što su Apple i Microsoft).
Također napravljen od tehnološkog otpada, iSmoke2 iz 2011. godine tematizira društveno sve neprihvatljiviji čin pušenja i njegove počinitelje – pušače – pretvarajući stari laptop u upaljač; s druge je strane Jobless Avatars (2014.) usmjeren prema problemu zastarijevanja softvera, prikazujući govoreće likove – virtualne predstavnike i alter ega – koji se na internetu predstavljaju i mole za posao.
Nezaposlenost, siromaštvo i njihove društvene posljedice unose promjene u bogati Zapad i generiraju novu ikonografiju post-industrijskog društva kojeg Sedlaček ironično istražuje u Dolce far niente iz 2014. godine, seriji jestivih skulptura napravljenih od čokolade među kojima su likovi poput prosvjednika, prosjaka i narkomana. U ovoj situaciji komunikacijske tehnologije ne nestaju, već se radije shvaćaju kao temeljna potreba, čak i od strane onih koji ne znaju gdje će spavati. AcDcWc, tuta sa psom (2010.) – odgovara toj situaciji, nudeći jeftino rješenje za reciklažu električne struje uporabom dodatne snage dobivene iz fekalija, koja se putem kemijskog toaleta koristi za pokretanje različitih uređaja.
Sašo Sedlaček (1974.) je ljubljanski multimedijalni umjetnik koji se u prvom redu zanima za stvari koje ljudi zanemaruju i načine na koje se one mogu ponovno učiniti korisnima. Sudjelovao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama, uključujući muzeje, galerije i festivale kao što su Zgrada secesije u Beču, Šesti Taipei Bienale, Moderna galerija u Ljubljani, Muzej Ludwig u Budimpešti, festival Ars Elecronica u Linzu, Transmediale 2014. u Berlinu, itd. Osvojio je nekoliko nagrada i sudjelovao u rezidencijalnim programima za umjetnike kao što su ISCP u New Yorku, IAMAS u Japanu i The Israeli Center For Digital Art u izraelskom gradu Holonu.
Program je realiziran u okviru Masters & Servers, suradničkog projekta Aksiome (SI), Drugog mora (HR), AND-a (UK), Link Art Centra (IT) i d-i-n-a/The Influencers-a (ES).