U okviru programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, riječka multimedijalna umjetnica Milijana Babić i Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci proveli su umjetnički projekt 3. smjena, koji je predstavljen kao publikacija koja simulira ženski časopis.
Tradicionalne dvije smjene ženskoga rada, plaćena i neplaćena, i dalje su u velikoj mjeri prisutne kao prepoznatljivi modeli funkcioniranja žena u kontekstu fenomena rada. U projektu se sintagma „treća smjena“ upotrebljava kao naziv za popravljanje ženskog tijela radom na sebi, kako bi se žena približila idealno lijepom prema društveno nametnutoj predodžbi o ženskoj ljepoti.
“Spomenutu ideju o dvije radne smjene, odnosno o dodatnoj smjeni koju pretežno odrađuju žene popularizirala je 1983. godine sociologinja Arlie Russell Hochschild knjigom Druga smjena, pri čemu je naslovni pojam odredila kao kućanski i reproduktivni rad koji obavljaju (primarno) žene kada dođu kući sa “službenog”, odnosno plaćenog radnog mjesta. U međuvremenu su rasprave o strukturi ženskog (radnog) vremena uključile niz novih pojmova, a među njima je i ideja o trećoj smjeni koja bi, između ostalog, mogla uključiti vrijeme i trud koji se svakodnevno posvećuju uljepšavanju.”
– Hana Sirovica, Ljepota “na neodređeno”, Kulturpunkt.hr
Projekt 3. smjena odnosi se na dva segmenta ženskoga rada i povezuje ideju rada i onu slobodnoga vremena, a, što je važnije, u svojoj naoko frivolnoj ulozi na specifične načine utječe na radni aspekt ženskih života.
U sklopu projekta provedeno je višemjesečno terensko istraživanje u riječkim salonima ljepote u kojima je intervjuirano šezdesetak korisnica. Na osnovi prikupljenog materijala nastaje publikacija koja simulira ženski časopis, objavljena u magazinu Gloria Glam.
Digitalno izdanje priloga 3. smjena, izvorno objavljen u magazinu Gloria Glam
“»Fokus bi projekta 3. smjena bio upravo na traženju odgovora na pitanje jesu li žensko vrijeme, energija, resursi, rizici, promišljanja i strategije uložene u suvremene prakse rada na uljepšavanju – uopće shvatljivi kao rad. Te ako jesu, kako i zašto to jesu, a ako nisu, kako i zašto to nisu«, pojasnio je autorski tim. »Osim toga, zanima nas i koliko te na kakav način spomenute prakse utječu na već donekle pripitomljenu ideju o (barem) dvije ženske radne smjene.«”
– Hana Sirovica, Ljepota “na neodređeno”, Kulturpunkt.hr
O autoricama
Milijana Babić je riječka umjetnica koja se u radu bavi proučavanjima i istraživanjima prava najslabijih i najranjivijih društvenih skupina, kao što su starije osobe, nezaposleni i žene. Diplomirala je likovnu umjetnost na Tehnološkom institutu u Durbanu (Južnoafrička Republika) i magistrirala na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani. Dugogodišnja je suradnica festivala Mesto žensk u Ljubljani, a od 2007. do 2014. godine surađivala je s Akademijom primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Članica je riječkog udruženja umjetnika Delta 5. Izlagala je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, službeno otvoren 1.ožujka 2016.godine, znanstveno-istraživačka je platforma i prostor okupljanja znanosti, umjetnosti i civilnog društva oko tema vezanih za feminizam, rodnu, kritičku te teoriju seksualnosti. Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci prostor je suradnje studenata/ica, istraživača/ica, znanstvenica/ka, umjetnica/ka, dionika/ca civilnoga društva i angažiranih građana/ke čiji se rad i interes temelji na ili se dotiče feminističke i rodne teorije te teroija seksualnosti i rodnih identiteta. Centar nastoji jačati pozitivnu predodžbu o ulozi znanstvenih spoznaja u stvaranju društva jednakih prilika za sve građanke i građane, te širiti svijest o važnosti rodne jednakosti, poštivanju ženskih ljudskih prava i prava svih ugroženih (ranjivih) manjina. Primarni cilj Centra jest aktivno doprinositi informiranosti, povezanosti i suradnji među znanstvenicama/ima koji djeluju pri Sveučilištu u Rijeci, a napose na Filozofskom fakultetu u Rijeci, čiji se znanstveni rad temelji na ili dotiče feminističke i rodne teorije seksualnosti i rodnih identiteta, bez obzira na ishodišnu znanstvenu perspektivu, odnosno disciplinu ili polja znanja (primjerice filologije, historiografije, psihologije, studija medija i kulture itd.).
