Od kolijevke pa do groba – đačko doba.
Foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)
Tweet
Od 8. do 30. lipnja u Filodrammatici predstavljamo radove dizajnera i umjetnika Silvija Lorussa i Sebastiana Schmiega, koji godinama surađuju na projektima koji istražuju odnose između tehnologije, dizajna, obrazovanja i poduzetništva, i kako mrežne tehnologije oblikuju našu stvarnost.
Izložba će se otvoriti u petak, 8. lipnja u 20 sati, uz druženje s autorima koji će nas provesti kroz postav. Ulaz je besplatan, a izložbu je moguće posjetiti radnim danima od 17 do 21 sat.
(Ako želite posjetiti izložbu u nekom drugom terminu, slobodno nam se javite!)
Video prilog portala Moja Rijeka
Kao što i sam naslov kaže, izložba se zasniva na ideji “cjeloživotnog učenja”, krajnje ideološkog koncepta koji svojim nazivom podsjeća na to da se od svih danas očekuje neprestana potreba za usavršavanjem znanja, vještina i kompetencija.
Dok u cjelini zaziva arhitekturu i opremu dječjeg igrališta, Lorussovi i Schmiegovi radovi povezuju ideju razigranog učenja tijekom djetinjstva s elementima vojne obuke i team-buildinga.
Dragi Čitatelju i draga Čitateljice,
budimo iskreni: ne možemo jednostavno reći zašto ova izložba nosi naslov Cjeloživotno učenje. Kako bi to postalo jasnije, možda je najbolje krenuti ispočetka, budući da je Cjeloživotno učenje materijalna manifestacija beskrajnih razgovora koje smo godinama vodili.
Prije gotovo sedam godina, dok smo dijelili studio u umjetničkoj školi, počeli smo raditi screenshotove svakog „captcha“ testa kojeg smo morali rješavati dok smo surfali internetom. Nismo baš znali zašto smo to radili… sve što smo znali je to da se nismo mogli složiti oko toga koliko bi rada i truda bilo – ili ne bi bilo – potrebno da se uspješno riješe svi ti tzv. „obrnuti Turingovi testovi“. Sada, godinama kasnije, na ovoj izložbi imate priliku pregledavati izbor iz našeg captcha arhiva. Čudno je kako se stvari razviju na nepredvidljive načine, nije li?
Osim ta tri mjeseca s kraja 2011. godine, nikada nismo živjeli u istom gradu, pa ni u istoj zemlji. Ipak, redovito smo surađivali, usprkos razdaljini koja nas je dijelila. Naše su se prakse razvile tijekom tog vremena tako što su se premještale u druga područja, kretale u raznim smjerovima i dopuštale nam da usavršimo – ili smo se barem tome nadali – različite vještine. Zajednički rad na nekom umjetničkom projektu uvijek smo doživljavali kao način da se susretnemo, makar samo na mreži, kako bismo dijelili i razgovarali o problemima koji su nas zaokupljali. Stoga ne čudi da su dva naša zajednička rada knjige koje su tiskane na zahtjev, objekti koje nitko od nas nije dotaknuo prije nego što su prvi put prikazani na izložbi.
Ipak, naš zajednički rad i učenje nikada nije bio lak proces. Iako nam je poziv da radimo izložbu u Kanadi omogućio rijetku priliku da doista provedemo vrijeme u stvarnom životu (ali ne dalje od tipkovnice), sve je završilo s nizom žestokih rasprava o stvarima za koje smo mislili da smo ih naučili otkad smo završili fakultet. Gledajući unatrag, sad nas je malo sram zbog toga.
Ova izložba, Cjeloživotno učenje, još je jedna u nizu prilika da se sastanemo, surađujemo i „zezamo“. U vremenu kada je cjeloživotno učenje postalo ekonomski imperativ, pozivamo vas da dođete na igralište kako biste nadvladali potrebu za ulaganjem u sebe. Tijekom vaše posjete izložbi, možda ćete doživjeti uzbuđenje, entuzijazam, unutrašnji sukob i napor, osjećaje koje cjeloživotno učenje kao režim može izazvati.
Vidimo se 8. lipnja u galerijskom prostoru Drugog mora u Filodrammatici.
Puno pozdrava,
Silvio Lorusso i Sebastian Schmieg
Poslano s CryptPada
Foto: Silvio Lorusso i Sebastian Schmieg (Flickr galerija)
O RADOVIMA
Lorussov rad Shouldn’t you Be Working temelji se na tekstu kojeg softverski dodatak za internetske pretraživače StayFocusd, koji broji više od 600 000 korisnika, ispisuje na ekranu kad prođe određeno dodijeljeno vrijeme na društvenim mrežama i drugim stranicama za prokrastinaciju. Dok se spomenuti plug-in ograničava na digitalni svijet, Lorusso preuzima slogan i kroz naljepnice i banere omogućava njegovo pojavljivanje u fizičkom prostoru.
U svakodnevnom korištenju računala, često nailazimo na tzv. CAPTCHA testove (skraćenica od Completely Automated Public Turing test to tell Computers and Humans Apart) kojima se u formi „izazov – odgovor“ nastoji odrediti je li korisnik čovjek ili računalo, i time spriječiti mogućnost pristupa zlonamjernim računalnim programima. Uobičajeni captcha testovi traže od korisnika da na temelju iskrivljene slike koja sadrži slova i/ili brojeve pravilno unese nekoliko prikazanih simbola. Zbog toga se ponekad naziva „obrnutim Turingovim testom“, jer podrazumijeva stroj koji cilja na prepoznavanje ljudi, za razliku od originalnog turingovog testa kojeg izvode ljudi da bi prepoznali računala. Rad Five Years of Captured Captchas je serija od pet izlomljeno-krivudavih, takozvanih leporelo knjiga, čija ukupna duljina od 90 metara kronološki okuplja svaki captcha test kojeg su autori riješili u posljednjih pet godina.
Networked Optimization je rad kojeg čine tri verzije popularnih knjiga o samopomoći. Iako svaka knjiga sadrži sav tekst, on je u najvećoj mjeri nevidljiv jer su riječi ispisane bijelom bojom na bijeloj podlozi. Jedini čitljivi tekst čine tzv. „popularni naglasci“ – odlomci koje su razni korisnici čitača elektronskih knjiga Kindle „podcrtali“ i naglasili kao važne – zajedno s brojem ljudi koji su označili te dijelove. Amazonovi centri podataka automatski pohranjuju označene odlomke prilikom svakog podcrtavanja od strane korisnika.
Istražujući neobičnosti crowdfundinga, odnosno „skupnog financiranja“ raznih projekata na internetskoj platformi Kickstarter, Silvio Lorusso je 2014. godine osmislio Kickended, arhivu kampanja koje nisu naišle na financijsku potporu korisnika i time ostale na nuli ostvarenih prihoda. Drugim riječima, Kickended je mjesto na kojem neuspješne kampanje žive drugi život.
U spekulativnom videu I Will Say Whatever You Want In Front Of A Pizza, koji je nastao korištenjem programa za izradu prezentacija Prezi, Sebastian Schmieg istražuje do koje su mjere digitalni radnici postali produžeci softvera. Počevši od priče o poslu koji od stvarne osobe zahtjeva da poput kompjuterskog programa (“bota”) odgovara na poruke korisnika koji preko mobilne aplikacije naručuju pizzu, u radu se spekulira o mogućnostima hakiranja aplikacija koje se temelje na freelance ekonomiji i internetskih platformi preko kojih je moguće angažirati ljude da za određeni iznos obavljaju najrazličitije poslove.
Na sličnom je tragu Schmieg osmislio rad Hopes and Deliveries (Survival Creativity), koji polazi od globalne internetske trgovine za iznajmljivanje rada na kratki vremenski period, Fiverr, na kojoj se svaki zadatak ili usluga naplaćuje minimalno 5 dolara po obavljenom poslu. Schmieg je sa stranice preuzeo na tisuće videa koje su unajmljeni radnici snimali za svoje klijente, istražujući sigurnosne propuste te platforme. Odabrani se videi prikazuju na dva pametna telefona koja su privezana za majicu pomoću pametnih narukvica za mobitele. Videi prikazuju kako su masovno poduzetništvo i masovna inovacija zapravo performansi kreativnosti preživljavanja: potrebno je smisliti bilo kakvu ideju koja će omogućiti preživljavanje u nepreglednim poljima konkurentnosti.
U videu naslovljenom Fake It Till You Make It, Lorusso okuplja isječke intervjua i razgovora s direktorom tvrtke Ecomom, Jodyjem Shermanom, i direktorom tvrtke Cambrian Genomics, Austenom Heinzom. Ujedinjeni u žarkoj želji da učine svijet boljim mjestom, oboje su počinili samoubojstvo u trenucima dok su vodili svoje tehnološke startup kompanije.
* * *
Za kraj, ili kao uvod u izložbu, prisjetimo se zanimljivog predavanja Dobrodošli u poduzetnički prekarijat koje je Silvio Lorusso održao u velikoj dvorani Filodrammatice u travnju 2017. godine.
