Foto: Mitja Lorenčič

Tost sa sirom ponekad se koristi kao metafora za algoritam. Priprema tosta nije komplicirana! Kao kod jednostavnog algoritma, potrebno je samo nekoliko osnovnih koraka. Rad Dashina kuhinja: Moj čarobni recept za tost sa sirom odgovor je na nedavno uvedenu tehnologiju nadzora temeljenu na strojnom učenju u Francuskoj. Uoči Olimpijskih i Paraolimpijskih igara koje su se 2024. godine održavale diljem Francuske, vlada je uvela algoritamski video-nadzor koji automatski detektira “nenormalno ponašanje” – kategoriju čija je definicija prepuštena raznim privatnim startup tvrtkama i tehnološkim kompanijama koje ovu tehnologiju isporučuju državi. Taj novi i automatizirani oblik nadzora ugrožava već ionako marginalizirane skupine i dodatno ograničava njihov pristup javnom prostoru.

Inspiriran online trendom recenziranja svega i svakoga, ovaj rad kroz formu video recenzije na YouTubeu pruža uvid u upitne procese koji stoje iza algoritamskog nadzora, problematizirajući na duhovit način i sve obuhvatnije uvođenje sustava temeljenih na strojnom učenju.

Uz podršku: Mains d’Oeuvres, The Couch (Het Hem) i Institut Français de la Roumanie. Posebna zahvala: Nicolas Gourault i Ahnjili Zhuparris.

Instalacija u IMPAKT-u. Foto: Dasha Ilina

Rad Dobrodošao savjet: narodne priče o digitalnom spasenju nastao je kao pokušaj stvaranja etnografije narodnih strategija vezanih uz korištenje tehnologije. Fokusirajući se na spašavanje oštećenih ili pokvarenih uređaja, te na mitologije oko načina na koje funkcioniraju algoritmi društvenih mreža, Ilina dokumentira ono što naziva tehlor – ‘narodno znanje’ o složenim i nevidljivim funkcijama suvremene tehnologije koja nas okružuje. Umjetnica se bavi problematikom utjecanja na naše podatke i privatnost, prečaca koje koristimo za popravak uređaja i objašnjenja koja pronalazimo za tehnološke misterije. Za ovaj projekt Ilina je prikupila narodne predaje o digitalnom spasenju: svakodnevne priče o antropomorfizaciji, hakiranju i “kućnoj radinosti”, koje pokazuju nastojanja običnih ljudi u pokušaju preuzimanja kontrole nad tehnologijom.

Projekt je nastao tijekom rezidencije u sklopu EMAP programa u IMPAKT-u (Nizozemska) 2023. godine, u suradnji sa Supisarom Burapachaisri, dok publikacija uključuje priloge Terese Dillon i Geerta Lovinka.

Isječak iz videa, ljubaznošću umjetnice

Kao sve popularniji online fenomen, ASMR (eng. Autonomous Sensory Meridian Response) svodi tijelo na igriv izvor užitka koji proizlazi iz osjetilnih podražaja, odajući spremnost da se ljudska forma percipira tek kao labavo povezan skup mehaničkih sustava podložnih iskorištavanju. Poseban podžanr ASMR videa, onaj koji se bavi “popravkom robota“, još je eksplicitniji u toj ideji.

Ovaj rad tematski se usredotočuje na brige vezane uz porast broja “njegovatelja robota” te skreće pozornost na sve manju prisutnost humanosti u području brige i njege, na etičke granice pitanja koga se njeguje i na koji način, kao i na to na koga pada odgovornost za popravak i održavanje. Tradicionalno shvaćani ženskom domenom, a ujedno i prostorima s ograničenim mogućnostima napredovanja, skrb i održavanje često se zanemaruju u prikazima budućnosti, u kojima se radije mašta o napuštanju urušavajućeg statusa quo i istraživanju novih vizura i prostora s beskonačnim potencijalom rasta.

Dopusti da te popravim poziva nas da iznova promislimo o našem odnosu prema svemu što zahtijeva njegu i održavanje, te da naučimo cijeniti ono što nam je dostupno kao cjelovitu vrijednost, a ne kao nešto što je moguće razlomiti i iskoristiti.

Tekst: Niklas Ayris Projekt je realiziran uz podršku Mains d’Œuvres, Réseau Diagonal i francuskog Ministarstva kulture.

Ljubaznošću umjetnice

Sanjaju li ljudi internetsku vezu propituje naše svakodnevne, intimne odnose s predmetima u vremenu visoke rascjepkanosti između fizičke bliskosti i emocionalne intimnosti. Objekt u radu povezuje tvrde površine tehnoloških sučelja s krhkošću nježnog ručnog veza. Korištenjem danas pomalo zastarjelog zanata – vezenja – i naglašavanjem truda uloženog u njegovu izradu, rad želi ogoliti inače uglađeno iskustvo korištenja pametnog telefona, koji se obično promatra samo kao alat za postizanje cilja, pritom skrivajući sav rad koji njegova uporaba zapravo podrazumijeva.

Rad ukazuje na promjene u kapitalističkoj proizvodnji tako što upošljava vezenje kao naporan i monoton fizički zadatak, dovodeći u pitanje ono što se u suvremenom eurocentričnom kontekstu smatra našim najvrjednijim “resursom”. Riječ je, naime, o našem osobnom vremenu i pažnji, koji se sve više upumpavaju u globalnu ekonomiju putem pametne tehnologije koja nam omogućava stalnu povezanost (i kapitalizaciju vremena koje je nekad bilo “slobodno”).

Zbog povećane ovisnosti o tehnologiji kao sredstvu održavanja ljudske povezanosti, osobito u vrijeme lockdowna i izolacija zbog pandemije COVID-19, biznis se u našu svakodnevicu uvukao još dublje, gutajući ono što mu je nekoć bilo izvan dosega.

Tekst: Niklas Ayris Projekt je ostvaren uz podršku Mains d’Œuvres.

Ljubaznošću umjetnice

RECI DA GROBU! je infomercial (prilog koji služi kao oglas, a ostavlja dojam nezavisnoga medijskog priloga) za izmišljenu tvrtku koja nudi usluge digitalnog zagrobnog života. Rad se na zaigran način bavi temom digitalnog održavanja iz perspektive međuljudskih odnosa – tko će upravljati masom digitalnih podataka nakon smrti onoga tko ih je prikupio?

Akronim GROB (u izvorniku GRAVE) koristi se kao mnemotehnički alat za pamćenje korisnih savjeta pomoću kojih podaci ostaju zaštićeni, a pristup datotekama omogućen na odgovoran način, kako bi se spriječile potencijalno neugodne situacije nakon nečije smrti.

Instalacija nadopunjuje reklamu tako što poziva posjetitelje da se okušaju kao zaposlenici u GROB pozivnom centru, gdje primaju pozive korisnika s pritužbama i pitanjima o upravljanju digitalnim životom nakon smrti.

Instalacija: Dasha Ilina i Erica Jewell Video: Erica Jewell, Dasha Ilina, Lina Schwarzenberg Zvučna obrada: Aude Langlois Kamera: Giacomo Piazzi Projekt je nastao tijekom Silicon Friend Campa.