Snimka razgovora Igora Eškinje i Boštjana Surine u Delta Labu, snimila i montirala Mara Prpić

U serijalu Dopolavoro – iza scene predstavljamo zanimljivosti i priče o tome kako su nastali i razvijali se pojedini umjetnički projekti i radovi u okviru programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.
 
U istraživačkoj fazi i pripremama za izložbu Sanjaju li biljke sutrašnjicu? – koja će biti predstavljena od 25. lipnja do 24 srpnja – riječki umjetnik svjetskog glasa Igor Eškinja surađivao je s biologom dr. Boštjanom Surinom iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka, kako bi se iz znanstvene perspektive upoznao s nepreglednim biljnim svijetom koji nastanjuje riječke urbane prostore.

NOVO: pridružite nam se u četvrtak, 16. srpnja u 20 sati u razgovoru Igora Eškinje s Boštjanom Surinom u Delta Labu! VIŠE

 
Mi te biljke najčešće vidimo kao obično grmlje, jednoličnu travu  nezanimljivi korov koji je naselio prostore nekada velike riječke industrije. No, je li to uopće tako?


Intervju s Igorom Eškinjom  u Novom listu (klik na sliku za cijeli članak)


 
Baš kao što su stanovnici Rijeke u velikoj mjeri potomci radnika koji su u novoizgrađene industrijske hale nekada pristizali iz raznih dijelova Hrvatske i Jugoslavije, i ove su biljke u njima pronašle svoj dom uslijed migracije njihovih predaka s Bliskog Istoka, azijskih stepa, japanskih otoka ili atlantskih obala Sjeverne Amerike. Preuzele su nekada ključna mjesta za stvaranje našeg grada, čije su tvornice, skladišta i lučka pristaništa omogućili razvoj Rijeke i oblikovali je u urbani okoliš kakav danas poznajemo. Iako mahom napušteni ili lišeni nekadašnje funkcije, ti su nam prostori i dalje pred nosom, a u njima se razvija cijeli paralelni svijet koji uopće ne doživljavamo.

 

Kako izgleda riječki urbani krajolik u očima biologa i botaničara, doznajte u kratkim pričama koje je za ovu priliku pripremio upravo Boštjan Surina.

 

Školjić/Hartera 



Campanula pyramidalis L., piramidalna zvončika

Školjić predstavlja refugij za autohtonu liburnijsku floru u samom centru grada Rijeke. S pukotina stijena obližnjih vapnenačkih litica zidove je naselila najveća zvončika u našoj flori – piramidalna zvončika. Njezina pojava ne godi samo ljudskom oku, već je od životnog značenja i za solitarnu vrstu pčele (Melitta tomentosa Friese, 1900), koja je prvi put za znanost prepoznata baš na Školjiću, prije 220 godina!

Broussonetia papyrifera (L.) L’Hér. ex Vent., dudovac

Riječka urbana flora dolazi iz cijeloga svijeta. Dudovac je, primjerice, došao iz Azije i kod nas predstavlja izrazito invazivnu vrstu koja se izvrsno snalazi u gradovima gdje dobro podnosi sušu. Raste iznimo brzo, pa kraj Bakra gradi već prave šumske sastojine. Latinski naziv roda biljka je dobila u čast francuskog prirodoslovca P. M. A. Broussoneta (1761.-1807.), dok pridjevom vrste papyrifer označavamo biljke iz kojih se proizvodi papir!

 

Brajdica 


Lijevo: pelinolistni limundžik (ambrozija); desno: javorolisna platana

Ambrosia artemisiifolia L., pelinolistni limundžik

U prirodi, za razliku od društva koja stvara čovjek, ne postoje zakoni etike i morala, već borba za opstanak različitim strategijama o tome kako nastaviti vlastitu evolucijsku priču. Ovaj jednogodišnji limundžik, porijeklom iz Sjeverne Amerike, autohtonu floru pobjeđuje po pravilu samo na staništima koje je čovjek promijenio, pa se u gradovima u pravilu dobro osjeća. Njegova strategija je vrlo jasna: kratak, ali sladak život, odnosno tko prvi, tome djevojka. S obzirom na to da velike količine peluda koje producira raznosi vjetar, krajem ljeta nekim ljudima uzrokuje alergijske reakcije.

Platanus x acerifolia, javorolisna platana

Platane su biljke koje vole vlažna staništa pa nije neobično, da ih ima na Balkanu, gdje su u prirodi vrlo rijetke, uspijevaju u riječnim dolinama. To se odnosi prije svega na istočnu platanu (Platanus orientalis L.), dok se u našim gradovima sadi u vrtu uzgojene primjerke križanca (P. x acerifolia) između istočne i zapadne platane (P. occidentalis L.), koji prirodno nastanjuje atlantski dio Sjeverne Amerike. Botaničari smatraju da je prirodno stvaranje hibrida, koji su često sterilni, jedan od najznačajnijih procesa nastajanja novih biljnih vrsta. Na Brajdici se nalaze mlada stabala koja su bez sumnje niknula iz sjemena. U koju će vrstu izrasti ova stabla?

 

Delta 


Lijevo: rujevina; desno: bresina

Cotinus coggygria Scop., rujevina

Iako je rujevina simbol primorskog krša, na lokalno toplijim staništima često zalazi duboko u unutrašnjost kontinenta pa u suncem obasjanim pukotinama stijena litica iznad Kupe nije rijetka. Rujevinu ljudi vole saditi po vrtovima iako iz prirode presađeni primjerci često „pobjegnu“ u visinu, na jesen se njihovi listovi ne oboje u žarko crvenu kako to po običaju bude kod primjeraka u prirodi. No, primjerci na Delti nisu došli iz okolnih vrtova, već iz kanjona Rečine, koji prirodno spaja Deltu i prirodu riječkog zaleđa.

Satureja montana subsp. variegata (Host) P. W. Ball, bresina

Nikola Host (1761.-1834.) bio je osobni ljekar austrijskog cara Franje II. (1768.-1835.), ali je u svijetu bio poznatiji kao botaničar. Domaćin (iz Hosti!), opisao je u svom Synopsis plantarum in Austria odnosno Austriacorum Icones et escriptiones graminum (u 4 toma!) mnoge biljne vrste nove za znanost iz naših krajeva, koje mu je iz sjene zapravo pribavljao njegov bratić, Josip Host (1755.-1836.). Tako je svoje mjesto u botaničkoj znanosti dobila i ova bresina.

 

Industrijska ulica 


 
Fallopia baldschuanica (Regel) Holub, grmolika heljda

Rijeka nije grad otvoren samo za ljude, već i… biljke, pa tako i za ovu izrazito invazivnu vrstu heljde podrijekom iz centralne Azije koju ljudi zbog dekorativnih cvatova vole uzgajati u vrtovima.

Wisteria sinensis (Sims) Sweet, kineska glicina

Viseći ljubičasti cvjetovi ove penjačice, koji obiluju nektarom i prizivaju mnoge vrste solitarnih pćela, česta su pojava na pergolama riječkih vrtova. Primjerci znaju često pobjeći i u nekim slučajevima mogu prekriti velike površine nastanjenje autohtonom vegetacijom. Nasuprot zgrade Novog lista, primjerice, u potpunosti je prekrila tamošnja stabla.

 

Molo longo 


 
Paulownia tomentosa Steud., pustenasta paulovnia

Paulovnia je jedna od najbrže rastućih vrsta drveća i zbog svoje dekorativnosti je često sade u primorskim gradovima. Izvrsno podnosi zagađeni zrak i različite vrste tla. Izdanci često niču iz malih pukotina stijena, zidova i nogostupa. Često osvaja prostor kao prva, pa zato za nju kažemo da je pionir.

Tribulus terrestris L., babin zub

Ova jednogodišnja biljka, porijeklom s Bliskog istoka, prilagođena je na suhe i tople uvjete koji joj odgovaraju u primorskim gradovima. Babin zub je dobio ime po zubcima koji se nalaze na malenim odrvenjelim plodovima koje bismo bosonogi dobro osjetili. Ti maleni zubci mogli bi probiti i gume na biciklama, ali za to se ne trebamo bojati s obzirom na to da se rijetki primjerci skrivaju u udubinama tračnica.

 

Benčić 


 
Ficus carica L., smokva

Općenito, pojedine vrste smokava žive u tropskim područjima u vrlo specifičnim međuodnosima s različitim vrstama osica koje oprašuju sitne cvjetove unutar samih plodova. Najčešće je upravo prethodna oplodnja jajnih stanica peludom koji na tučku cvijeta završi po zasluzi tih osica poticaj za početak razvoja samoga ploda. Plod se razvije i kod naših smokava, iako osice, koje bi oprašivanjem cvjetova inicirale razvoj plodova, kod nas ne žive, pa je naša smokva posebna po tome da se sjemena pojedinih cvjetova razvijaju čak i bez prethodnog oprašivanja, odnosno oplodnje.

 

 

 

Izložbu Sanjaju li biljke sutrašnjicu? posjetite od 25. lipnja do 24. srpnja u prostoru DeltaLaba (zgrada IVEX-a, Delta 5, Rijeka), radnim danima od 17 do 21 sat.

Pratite nas na Facebooku, Twitteru, Instagramu, Flickru, Vimeu i Mixcloudu.

Pretplatite se naš newsletter: http://drugo-more.hr/#newsletter

 

Igor Eškinja (1975.) živi i radi u Rijeci. Glavne značajke njegovog rada su upotreba galerijskog prostora kao okvira za definiranje umjetničkog rada te afirmacija imaginarnog kao autentičnog mjesta umjetnosti. Eškinjini radovi su uključeni u međunarodne izložbe: Manifesta 7, Rovereto, (2008); Complicity, Rena Bransten gallery, San Francisco (2009); 28 Grafični Biennale, Ljubljana, (2009); Dirt, Wellcome foundation, London, (2011), Rearview Mirror, Power plant, Toronto, (2011); Ash and Gold – a world tour, Marta Herford, (2012); 2nd Ural Industrial Biennale, Ekaterinburg, (2012); 8 ways to overcome space and time, Muzej savremene umetnosti, Beograd, (2013), T-ht nagrada, MSU, Zagreb (2016.), Every time a ear di soun – Dokumenta 14 program, Savvy contemporary, Berlin (2017), kao i samostalne izložbe: Project for unsuccessful gathering, Casino Luxembourg-Forum d'art contemporain, Luxembourg (2009.), The Day After, Federico Luger gallery, Milano, (2011) Inhabitants of generic places, Kunstforum, Vienna, Museum of Contemporary Art-Zagreb (2011); Interieur Captivant, MAC/VAL museum, Vitry, (2012); Quixote, MUWA, Graz, (2014).
Igor Eškinja

Annual Archive

Annual Archive

Annual Archive

PRETRAŽI ARHIV