Otvorenje izložbe, foto: Tanja Kanazir / Drugo more (Flickr galerija)
S velikim zadovoljstvom predstavljamo izložbu A sada nešto sasvim drugačije 11 slovenskih umjetnika Nike Oblak i Primoža Novaka, koja će se otvoriti u Galeriji Filodrammatica (Korzo 28/1, Rijeka) u četvrtak, 24. rujna u 19 sati.
Pet odabranih kinetičkih/video instalacija razgledajte do 16. listopada, od ponedjeljka do subote od 17 do 20 sati (ili nam se javite oko dogovora nekog drugog termina). Ulaz je slobodan.
Nika Oblak i Primož Novak rade zajedno od 2003. godine. U svojim radovima na granici stvarnosti i fikcije bave se problematikom suvremenih medija i seciraju vizualnu i lingvističku strukturu društva koje pokreće kapital. Svoje performativne akcije izvode na javnim, privatnim ili zabačenim lokacijama, i često se pojavljuju kao protagonisti vlastitih djela.
Sa snimanja rada Where do we come from? What are we? Where are we going?
“Nika Oblak i Primož Novak koriste tehnologiju kao alat za samorefleksiju; izrađuju kompleksne strojeve koji su sposobni povezivati fizičko i virtualno, digitalno i mehaničko, prirodno i umjetno. Od 2003. godine autori su brojnih projekata, uključujući performanse, filmove, fotografije i instalacije, koji zajedno čine trajno istraživanje suvremenog života, s fokusom na njegove najkontroverznije aspekte: zamke konzumerizma, opresivne strukture rada i politike, dvosmislen odnos između stvarnosti i fikcije, skrivene opasnosti nekritičkog korištenja tehnologije.
U radu The Box (2005), primjerice, vidimo umjetnike unutar TV ekrana iz kojeg pokušavaju pronaći izlaz guranjem i udaranjem zidova. Njihove radnje prodiru u fizički svijet savijajući okvir monitora, ali oni nikad neće uspjeti provaliti van: sustav masovnih medija je ogromni gumeni zid koji nam ne dopušta bijeg od svojeg utjecaja, bez obzira na naš trud. Ta ideja bespomoćnog pokušaja uspostavljanja fizičke veze između onoga što je unutar i izvan ekrana, otvaranjem pukotine između ta dva svijeta, podsjeća na utjecajni performans The Last Nine Minutes iz 1977. godine, američkog umjetnika Douglasa Davisa. Kao i mnogi drugi umjetnici tog doba, Davis je duboko promišljao o rastućem svijetu telekomunikacija i njegov duboki utjecaj na ljudsku svijest i društvene odnose. Ipak, usprkos tim sličnostima, Oblakin i Novakov rad je estetski i konceptualno bitno drugačiji: ljudi danas ne samo da istražuju nove komunikacijske alate, oni su s njima u potpunosti stopljeni do mjere da nisu sposobni prepoznati njihov stvarni utjecaj. Kako bi opisali ovu novu situaciju, umjetnici grade alternativne strojeve, ironične naprave koje su sposobne vrlo precizno prikazati naš svakodnevni život, kao krug ponavljajućih radnji koje su istovremeno i zabavne i iscrpljujuće.”
(Valentina Tanni, preuzeto s Aksioma.org)
PREDSTAVLJENI RADOVI
The Scream
video instalacija, 60” monitor, 2015
Video instalacija The Scream inspirirana je slikom Krik Edwarda Muncha. Prikazuje izvođačicu koja se duboko koncentrira i potom zavrišti punom snagom, čime u konačnici razbija ekran.
Border Mover
kinetička video instalacija, 250 x 70 x 35 cm, 2015
Rad Border Mover bavi se suvremenim pojedincem koji je zarobljen sveprisutnom tehnologijom i rutinom našeg svakodnevnog postojanja, koja sve više nalikuje monotoniji rada strojeva. Instalacija se poigrava idejama fizičkih i psihičkih granica kao posljedica kapitalističke, neoliberalne globalizacije, u kojoj snovi djeluju kao neostvarivi i drugačiji svijet kao da ne može postojati.
Autor softvera: Rado Miklavičić
The Box
kinetička video instalacija, 57 cm x 57 cm x 145 cm, 2005
The Box prikazuje Niku Oblak i Primoža Novaka zarobljene u kutiji iz koje pokušavaju pobjeći. Njihovi udarci šakama po unutarnjim zidovima pritom su vidljivi, jer se gumena površina zidova kutije savija na van. Inspiriran neprestanom izloženošću porukama masovnih medija i nesposobnošću izbjegavanja njihovih utjecaja, rad zaziva odvajanje i mogućnost postojanja izvan prevladavajućih sustava. Oblakini i Novakovi pokušaji bijega referenca je na bijeg od sveobuhvatnog medijskog svijeta, ali i na bijeg od galerije kao bijele kocke.
Autor softvera: Rado Miklavičić
Where do we come from? What are we? Where are we going?
kinetička video instalacija, 2019
Kinetička video instalacija Where do we come from? What are we? Where are we going? prikazuje situaciju u kojem izvođač uhvaćen unutar ekrana beskrajno hoda kao da okreće veliki kotač, ali dovoljno nespretno zapravo okreće pravokutnik, 16:9 LCD monitor, ekran među bezbrojnim ekranima, informativnim pločama i pametnim telefonima koji preplavljuju naše suvremeno postojanje. Neuobičajena naprava doima se kao perpetuum mobile, ali pritom aludira na suvremenu borbu za prestiž, na beskrajni, pretjerani ili natjecateljski rad, na besmislenu potjeru bez svrhe. Instalacija je naziv dobila prema Gauginovom posljednjem i kultnom djelu D’ou Venons Nous / Que Sommes Nous / Ou Allons Nous, naslikanom na Tahitiju. Poput Gauginove slike, instalacija je introspekcija ljudskog stanja i postavlja temeljno pitanje: kamo ide ovaj svijet?
Autor softvera: Simon Gorše
Projekt je zajednička koprodukcija organizacija Aksioma – Institut za suvremenu umjetnost, KOD KIBLA i Asia Culture Center.
Reality is Out
kinetic video installation, 73 x 42 x 10 cm, 2012
Reality is Out je instalacija koja povezuje video performansa Nike Oblak i Primoža Novaka, pneumatski mehanizam i pravi znak od kartona, koji se pojavljuje kao da je dio videa koji doslovno ulazi u prostor izložbe. Djelo je nastavak Oblakinog i Novakovog istraživanja odnosa između stvarnosti i fikcije. Prema Žižeku, današnja stvarnost je prisvojila fikcionalnu strukturu.
Autor softvera: Rado Miklavičić
